Piše: Istraživački tim eTrafike
Zbog toga je, između ostalog, neophodno ujednačavanje sudske prakse, kako se više ne bi dešavalo da dvije osobe za isto djelo dobiju potpuno različite kazne. Jedna osoba nekoliko godina zatvora, a druga tek uslovnu kaznu ili kaznu koju je moguće otkupiti.
Postoji mnogo primjera sličnih situacija, a javnost je posebno izrevoltirala presuda Osnovnog suda u Tesliću, po kojoj je mladić koji je uhapšen sa tri kilograma droge spid osuđen na samo godinu dana zatvora. Sada slobodno hoda ovim gradom jer je i pomenutu kaznu otkupio.
Teslićanin Dario Markočević (35), zvani Ćuna, koji potiče iz imućne i uticajne porodice u tom gradu, osuđen je pravosnažno na godinu dana zatvora zbog šverca veće količine narkotika, koje je čak u dva navrata prodao prikrivenim inspektorima Agencije za istragu i zaštitu BiH (SIPA). On je, potom, iskoristio zakonsku mogućnost te kaznu zakona zamijenio novčanom, što je našem portalu potvrđeno u Osnovnom sudu u Tesliću.
Iako je Markočević osuđen za prodaju tri kilograma droge spid, Okružno javno tužilaštvo Doboj informacije o presudi nije objavilo na svojoj internet stranici sve do upita našeg novinara o detaljima ovog slučaja. Nakon što smo ih obavijestili o našim saznanjima, iz dobojskog tužilaštva su presudu javno objavili.
Prema presudi, Markočević je 27. oktobra prošle godine, u ljetnoj bašti kafića prikrivenim inspektorima agencije SIPA ponudio drogu spid na prodaju. Kazao im je da je nekoliko dana ranije kod sebe imao 800 grama droge, te da je može nabaviti po cijeni od 3.000 evra po kilogramu.
„Rekao im je da je droga vrhunskog kvaliteta, da je nabavlja sa područja Sarajeva i da će ih kontaktirati čim nabavi drogu za prodaju“, navedeno je u presudi.
Nedugo nakon toga se javio dvojici prikrivenih inspektora agencije SIPA.
„Po prethodnom dogovoru, 18. novembra prošle godine, telefonom je obavijestio prikrivene istražioce da će im prodati kilogram spida po cijeni od 2.500 do 2.600 evra“, piše dalje u presudi.
Nakon toga se optuženi našao sa prikrivenim istražiocima i prodao im oko jedan kilogram droge spid za 2.500 evra. Kazao je da će im se ponovo javiti kada nabavi drogu za prodaju. Kasnije je više puta putem aplikacije „WhatsApp“ sa svog telefonskog broja pozivao prikrivene istražioce i nudio im na prodaju drogu. Sa njima se ponovo našao 22. januara, sa namjerom da im proda dva kilograma spida za 4.500 evra. Međutim, od transakcije nije bilo ništa jer su ga inspektori uhapsili.
Markočević je danas slobodan jer je osuđen na samo godinu dana zatvora, zatvorsku kaznu je otkupio jer zakon dozvoljava da se zatvorske kazne do godinu dana zamijene novčanim. Ovakav rasplet je izazvao revolt kod određenog dijela mještana Teslića, a jedan od njih je našim novinarima rekao da je bilo poznato da Markočević prodaje drogu i da im je laknulo nakon saznanja o hapšenju.
„Međutim, čuo sam da je sada slobodan. To je kod nas postala praksa, ako imaš para i uticaja možeš uraditi bilo šta i nećeš otići u zatvor“, rekao nam je jedan Teslićanin, koji nije želio da mu se objavi identitet.
Inače, Dario Markočević je vlasnik četiri odsto dionica Destilacije Teslić.
Krajem prošle godine pravosnažno je na samo osam mjeseci osuđen i Luka Tomašević, sin bivšeg zamjenika pravobranioca Republike Srpske Nikole Tomaševića. On je sa partnerom uhapšen u vikendici sa većom količinom droge, te je uslijedilo suđenje i nekoliko puta poništavanje presuda.
Tačka na ovaj slučaj stavljena je sredinom oktobra prošle godine, kada je pravosnažno osuđen na osam mjeseci zatvora, a za većinu dokaza protiv njega odlučeno je da su pribavljeni na nezakonit način.
Sudija Branimir Jukić je pojasnio da Tomašević zbog nezakonitih dokaza nije osuđen za nabavku većih količina marihuane, spida i ekstazija, koje su, kako je tvrdila optužnica, držali u vikendici u ulici Franca Šuberta u Banjaluci.
Vladimir Sumonja i Luka Tomašević uhapšeni su u akciji “Target” u novembru 2018. godine, kada je pronađena droga: oko 2,4 kilograma skanka, 218 grama spida, te 131 gram ekstazija.
U pretresu vikendice pronađena je i oprema za improvizovanu laboratoriju za proizvodnju marihuane. Kada ih je policija otkrila, pokušali su da unište narkotike i sakriju tragove. Kada su shvatili da su policajci ispred vikendice, povikali su: “Popadaćemo”, “Ne gine nam zatvor”, “Bacaj prah u sudoper i puštaj vodu”.
Sa druge strane, mnogo je primjera gdje su optuženi i za manje količine narkotika dobijali drastično veće kazne zatvora u odnosu na Markočevića i Tomaševića.
Zoran Šavija (60) iz Banjaluke osuđen je na sedam, a Branko Milovojša (56) iz Prijedora na tri godine zatvora nakon što su im u akciji „Piramida“ oduzeti narkotici: 95 grama heroina, 1.425 grama marihuane, 23 grama kokaina i 32 grama spida.
Dragan Narančić (28) i Savo Čolić (33), osuđeni su u banjalučkom Okružnom sudu na po pet godina zatvora zbog šverca narkoticima, nakon što je u akciji “Kavez” policija zaplijenila oko 300 grama marihuane, deset grama heroina i 24 mililitara tečnog metadona.
Banjalučani Srđan Boškov (38), Nail Kapo (22) i Amer Isaković (22), zbog prodaje marihuane osuđeni su u Okružnom sudu u Banjaluci na ukupno devet godina zatvora.
Milko Šarčević (22) i Nikola Đurić (25), obojica iz Doboja, osuđeni su na ukupno 11 godina zatvora zbog krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i prometa droga. Đuriću je izrečena kazna od šest godina, a Šarčeviću pet godina zatvora. Prilikom hapšenja kod Šarčevića je pronađeno oko 280 grama marihuane, dok je Đurić bacio četiri paketića marihuane, paketić spida i sedam tableta ekstazija. Naknadnim pretresom Đurićevog stana u Doboju pronađeno je još oko 600 grama marihuane, 100 tableta ekstazija, te oko 100 grama spida i digitalna vaga za precizno mjerenje.
Sudovi i sudije pod uticajem moćnika
Sagovornici našeg portala ističu da razloge za različite kazne treba tražiti u uticaju politike i finansijskih moćnika na sudove i sudije. Damjan Ožegović, iz organizacije „Transparency International BIH“ ističe za eTrafiku da je domaće pravosuđe daleko od dobrog, a da je ono posljedica „zarobljenosti cijele države“.
„Stub svake države treba da bude slobodno i nezavisno pravosuđe, međutim to kod nas očigledno nije tako. Jedan od načina kako ’osloboditi’ pravosuđe jeste formiranje nezavisnih komisija, koje bi imale specijalne zadatke. Te komisije bi trebalo da provjere sve nosioce pravosudnih institucija, zatim da provjere njihove imovinske kartone. Pored toga, veoma važno je i da se provjeri stručnost tih ljudi, kao i njihova povezanost sa ljudima sa strane“, pojašnjava Ožegović za eTrafiku.
Tek kada se sve to ispita i provjeri, dodaje naš sagovornik, treba vidjeti ko može i ko treba ostati da radi u pravosuđu.
„Naglasio bih i da nisu samo sudovi i sudije pod uticajem raznih moćnika, već da su zarobljena i tužilaštva i pravobranilaštva. Jednostavno ti ljudi više ne rade za interese naroda, nego za vlastiti, i interese određenih moćnika“, kaže Ožegović.
Ugledni pravnik i poznati mostarski advokat Josip Muselimović takođe ističe da postoji ogroman uticaj na pravosuđe, ali i na sudije na određenim predmetima.
„Uporno godinama ponavljam da nam treba nova ozbiljna reforma pravosuđa. Evidentno je da je ono veoma često pod uticajem politike. Postoji bezbroj dokaza o neuravnoteženim kaznama koje se izriču u sudovima u BiH. Dešava se često da neko u jednom sudu bude osuđen na određenu kaznu zbog nekog krivičnog djela, a u drugom sudu se za identično krivično djelo izriče mnogo stroža ili blaža kazna“, pojašnjava advokat Muselimović.
Kao jedan od načina za borbu protiv ovog problema ističe uspostavljanje Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine.
„Uloga Vrhovnog suda bi, između ostalog, bila i da se bavi ujednačavanjem sudske prakse, pa da se više ne može dešavati da neko bude osuđen na nekoliko godina zatvora, a neko drugi za isto djelo da dobije uslovnu kaznu ili kaznu koju je moguće otkupiti“, ističe Muselimović za eTrafiku.
Jedan od sudija iz Republike Srpske, koji je insistirao na anonimnosti, rekao je da je mnogo primjera o uticajima na pravosuđe, a kao jednog od najodgovornijih označio je doskorašnjeg predsjednika Visokog sudskog tužilačkog vijeća (VSTS), Milana Tegeltiju.
„Očigledno da je on sve vrijeme bio pod uticajem političara i moćnika, a koji su ga zbog toga čuvali i pored brojnih afera koje su ga pratile tokom cijelog mandata. Samo par sedmica nakon što je podnio ostavku na ovu funkciju, on dobija posao savjetnika Milorada Dodika. Na to ne treba ništa dodati. Međutim, on nije jedini slučaj“, ističe naš sagovornik ,te dodaje, da ni dolaskom novog rukovodstva VSTS-a, ništa, za sada, nije promjenjeno.
Zastara za prve ljude policije
Kako moćnici izbjegavaju kazne potvrđuju nam i primjeri ministara unutrašnjih poslova Republike Srpske, bivšeg i sadašnjeg. Aktuelnom ministru Draganu Lukaču se u Osnovnom sudu u Banjaluci sudilo zbog tuče sa Draganom Spasojevićem. Do sukoba između njih dvojice došlo je 20. avgusta 2013. godine na dječijem igralištu u njihovom naselju u Banjaluci. Interesantno, slučaj je nakon dvogodišnjeg suđenja obustavljen zbog zastare, koja je nastupila zahvaljujući novom Krivičnom zakonu RS, usvojenom za vrijeme Lukačevog mandata na čelu MUP-a Srpske. Sporno je to, što je suđenje počelo po jednom a završeno po drugom zakonu.
Isto bi moglo da se desi i njegovom prethodniku, bivšem ministru policije Radoslavu Jovičiću. On je optužen da je 2014. godine počinio krivično djelo nesavjestan rad u službi i oštetio MUP RS za 260.000 maraka. Suđenje je počelo tokom 2019. godine i održano je nekoliko ročišta, kao i više odgoda suđenja. U međuvremenu, nedavno je promjenjen sudija u ovom predmetu, zbog čega će suđenje početi ispočetka. U ovom predmetu za dvije do tri godine trebalo bi, takođe, da nastupi apsolutna zastara, što će se i dogoditi ukoliko se suđenje u Osnovnom sudu u Banjaluci nastavi dosadašnjim tokom.
“Neujednačeni cjenovnici”
Poslanik u Narodnoj skupštini RS Nebojša Vukanović, javnosti poznat kao jedan od najvećih kritičara domaćeg pravosuđa, kaže za eTrafiku da je neujednačena sudska praksa kod nas „posljedica neujednačenog cjenovnika različitih sudija“.
„Neke sudije su skuplje, neke jeftinije. Mi imamo jedan zarobljeni pravosudni sistem koji je potpuno srastao sa organizovanim kriminalom i kod nas se tačno zna da se gotovo svaka presuda može kupiti. Za to je najbolji slučaj ’Papović’ (op. aut. izdavanje lažnih računa i putnih naloga, te drugih falsifikovanih dokumenata za brojne visoke funkcionere Srpske), gdje su ljudi uprkos brojnim dokazima oslobođeni, jer je neko namjerno držao predmet u ladici dok nisu ispunjeni uslovi za zastaru“, kaže Vukanović.
On dodaje, da domaće pravosuđe kažnjava samo one koji nisu dio vladajućeg establišmenta, a posebno kritičare sistema.
„Ovi posljednji će biti žestoko kažnjeni, vjerovatno u skladu sa gornjom, zakonom propisanom granicom. Ako je neko i povratnik u činjenju krivičnog djela, ali blizak vladajućoj strukturi te radi za njih prljave poslove, i on će se izvući, dobiti uslovnu kaznu. Najveće zlo ove države je pravosuđe i ono je, bez pretjerivanja, najveća i najorganizovanija kriminalna organizacija kod nas. Bez lustracije i reforme pravosuđa nema oporavka ovog društva“, ističe Vukanović.
On dodaje, da pravosuđe ne smije da bude otuđeni centar moći kao što je to danas ― da sudije i tužioci mogu raditi šta hoće i nikom ne polagati račune.
„Ako mi izabrani narodni predstavnici moramo položiti račun za svaki svoj potez, mora se uspostaviti i kontrola pravosudnog sistema. U sklopu reforme pravosuđa trebalo bi da parlament sa dvije trećine odlučuje ko će biti glavni tužilac. Da se biraju na period od dvije do četiri godine i da ide reizbor, kada moraju podnositi izvještaje“, ističe naš sagovornik.
Vukanović, u razgovoru za eTrafiku, tvrdi da će nakon smjene aktuelne vlasti u Srpskoj „ljudi iz pravosuđa morati položiti račune za svoj dosadašnji rad“.
„Znate po zakonu tačno šta je predviđeno za koje krivično djelo. Ako je neki sudija postupao mimo zakona, osudio nekoga na manju kaznu od zakonom predviđene ili namjerno odužio proces, napravio proceduralnu grešku, naravno da se onda oni moraju hapsiti. Lustracija podrazumijeva da se iz pravosuđa očiste oni koji su izdali profesiju, bili u službi mafije. Oni koji su donosili sramne tužilačke i sudske odluke, kao što je u slučaju ’David Dragičević’ i drugi, nemaju šta da traže u pravosuđu. Ako ne postoji dovoljno dokaza za njihovu krivičnu odgovornost, postoji kršenje profesionalnih standarda zbog čega će biti udaljeni iz pravosuđa“, zaključio je Vukanović.
Izvor: Etrafika
