Šta bi se dogodilo kada bi novinari nezadovoljni uređivačkom politikom svoje redakcije odbili da rade? Ili kada bi to zbog loših uvjeta rada učinili zdravstveni radnici? Šta bi bilo kada bi na posao, zbog neslaganja s obrazovnim procesom, prestali dolaziti prosvjetni radnici? Odgovor je kratak – dobili bi otkaz.
Isto vrijedi i za sve ostale radnike. Samo su političari u Bosni i Hercegovini izuzetak. Iako birani od građana da ih radeći zastupaju, iako su im tokom izbornih kampanja usta puna priča o ekonomskim programima, političkoj stabilnosti, privlačenju investitora, kada zasjednu u poslaničke fotelje ili postanu dio izvršnih vlasti sebi daju za pravo da odlučuju hoće li ili ne, kada i koliko raditi.
“RADE” I KAD NE RADE
Zato u BiH ulazimo u drugi mjesec blokade rada državne izvršne i zakonodavne vlasti kao demonstracije svesrpskog političkog jedinstva, odnosno njihovog odgovora na odluke bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka o izmjenama Krivičnog zakona BiH kojima se sankcionira negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.
„Naše je legitimno pravo da ne učestvujemo u radu Parlamenta BiH, da ne glasamo i nije tačno da mi ne radimo, jer nije rad samo odlazak na sjednice“, ponavlja poput mantre više od mjesec Mirko Šarović, lider SDS-a i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
Identične poruke stižu i od lidera PDP-a i DNS-a i zastupnika u istom parlamentarnom domu Branislava Borenovića i Nenada Nešića, kao i onih iz SNSD-a, Ujedinjene Srpske. Bojkotuju svoj posao i delegati u državnom Domu naroda, ministri u Vijeću ministara BiH.
Političke blokade državnih institucija oruđe su kojim se političari štite od bavljenja vlastitim poslom za koji su i više nego pretplaćeni. Građani i realni ekonomsko-socijalni problemi, na kojima bi trebali raditi, za njih su pritom irelevantni, pa to što su im usta puna tih istih građana i više je nego licemjerno.
I mogu tako unedogled bez ikakvih sankcija na što je u više navrata upozoravao i profesor ustavnog prava Kasim Trnka. Naime, Trnka podvlači da je Ustav BiH tako koncipiran da nudi mogućnost da svako može sve da blokira, i da to radi za svoje interese, zbog postojanja mehanizama entitetskog glasanja, zaštite vitalnog nacionalnog interesa, ali i najobičnijeg bojkota te izostajanja kvoruma za odlučivanje.
Međutim, iako ne žele da rade, svi srpski predstavnici RS-a u državnim institucijama primili su cjelokupne avgustovske plate. Za zastupnike i delegate u oba doma Parlamenta BiH, sa dodacima i naknadama, to iznosi i do 6.000 KM.
Istovremeno, član Predsjedništva BiH (Milorad Dodik) ima osnovnu mjesečnu platu, bez naknade za prijevoz i toplog obroka, 4.750 KM. Mjesečna plata predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH je 4.275 KM, dok državni ministri imaju osnovnu platu 4.037 KM.
Ovo su zvanični podaci Sektora za finansije Sekretarijata Zajedničke službe Parlamentarne skupštine BiH. Ili još plastičnije, za dolaske i nedolaske na ukupno devet sjednica oba doma državnog Parlamenta u ovoj godini izdvojeno je samo po tom osnovu blizu 1,9 miliona KM.
SCHMIDT ZAKLJUČIO DA SU “INSTITUCIJE TU DA RADE”
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović u izjavi za naš portal ističe da će, nastavili se blokada državnih institucija, ekonomske posljedice po BiH biti enormne.
„Prvo zbog činjenice da se blokira donošenje akata neophodnih za funkcionisanje države. To za sobom povlači pravnu nesigurnost, što dovodi do toga da i svijet ima drugačiji pogled na BiH. Naime, strani investitori, jasno je, neće ulagati u državu koja ne funkcioniše, za nove investicione cikluse neće biti zainteresovani ni domaći vlasnici kapitala. Jednako tako, moguće je očekivati i da se strani vlasnici kapitala koji su investirali u BiH zbog političke nestabilnosti povuku. Ali i banke koje neće htjeti držati svoj kapital u zemlji koja ne nudi ni političku ni pravnu stabilnost“, upozorava Pavlović.
Prema njegovim riječima, trenutna dešavanja u BiH zahtijevaju intervenciju visokog predstavnika „jer je jasno da ne postoji na političkoj sceni BiH spremnost da se iz postojeće situacije izađe“.
Stoga smo se za komentar na postojeću situaciju u BiH, uz pitanje hoće li u skladu sa svojim mandatom preduzeti određene korake, obratili visokom predstavniku Christianu Schmidtu.
Umjesto konkretnog odgovora, iz Ureda visokog predstavnika (OHR) dostavljen nam je link Schmidtove izjave za medije, koju je dao tokom boravka na Evropskom strateškom forumu održanom na Bledu 1. septembra. Riječ je o vijesti agencije Tanjug, odnosno odgovoru na pitanje novinara te agencije hoće li uvažiti zahtjev člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića za smjenu Milorada Dodika zbog blokade rada državnog Predsjedništva.
Umjesto konkretnog odgovora, Schmidt je tek kazao da su „institucije tu da rade” i da očekuje da će svi koji učestvuju u njihovom radu „pokazati odgovornost“, te da je „blokada države znak slabosti, a ne snage“.
Ugledni novinar i urednik portala Analiziraj.ba Ozren Kebo smatra da ovakvi komentari priliče nekom političkom analitičaru, nikako visokom predstavniku.
„Ovdje su Valentinu Inzku mnogi zamjerali onu višegodišnju zabrinutost nad stanjem u BiH, ne shvatajući da Inzko nije imao prostora – čitaj: internacionalne podrške – za bilo kakav ozbiljniji manevar. Schmidt dolazi kao neko za koga je rečeno da će u startu imati veće ovlasti od prethodnika. Treba biti pošten pa priznati da ga je Dodik od prvog dana gurnuo u tešku poziciju, odbijajući da prizna njegovo postojanje i nadležnost nad RS-om“, kaže Kebo.
Schmidt, izuzimajući taj jalovi politički komentar, ističe naš sugovornik, za sada ne čini ništa da bi blokadu razbio.
„Ili čeka da umjesto njega Dodika odobrovolje neki viši nivoi, ili da s tih nivoa dobije zeleno svjetlo da krene u akciju. Šta god da bilo, država je zaglavljena, a oni koji imaju instrumente i moć da je odglave – ne čine ništa“, zaključuje Kebo.
Stoga, ključ za okončanje krize bez sumnje drži Dodik, ovaj put uz svesrdnu podršku opozicije koju je po ko zna koji put iskoristio i namagarčio. Jer dok on prema vlastitom nahođenju, odnosno procjeni da bi druga dva člana Predsjedništva mogla ugroziti interese RS-a odlazi na sjednice, opozicija javnost obasipa jalovim saopštenjima i optužbama da „Dodik i SNSD izdaju svesrpsko jedinstvo“.
Tu su i pozivi Šarovića i Nešića„ federalnim strankama“ na otvaranje dijaloga o „otvorenim pitanjima u BiH“, uključujući i izmjene Krivičnog zakona BiH. Odnosno kako je to istakao predsjednik PDP-a Branislav Borenović, obavezi SNSD-a, HDZ-a i SDA da nađu rješenje vezano za isti zakon.
No, „rješenje“ u srpskoj političkoj interpretaciji značilo bi da Parlament BiH donese odluku kojim odbacuje „nametnute izmjene KZ BiH bivšeg visokog predstavnika“. Pa da se u RS-u neometano nastavi negirati srebrenički genocid i slaviti likovi i djela osuđenih ratnih zločinaca. Samo što u real politici tako što neće biti moguće.
