Piše: Prof. dr. Slavo KUKIĆ
Što su parlamentarni izbori bliže, etnonacionalističke trube su sve glasnije. Izetbegovićevoj družini je za novu manipulaciju pri ruci bio i ramazanski post – rastrošni iftari posebice. Iz dana u dan moglo se čitati, slušati, nerijetko i gledati kako su, po različitim dijelovima BiH, poljanama i trgovima Federacije posebice, organizirano iftarili jedna, tri, pet i više tisuća postača. Jelo se i pilo do mile volje – i o tuđem trošku. Ne zna se samo tko je sve to platio. I čijim novcem dakako?
No, babinu sinu je to najmanje važno. Ali, zato mu je važno da je, na konto iskazivanja štovanja prema Allahu, za SDA na sljedećim parlamentarnim izborima bezecirao barem koji postotak neuka svijeta.
Jasno je, međutim, i njemu i njegovu interesnom krugu da su prethodne četiri godine zabrljali toliko da im, sami za sebe, pomoći ne mogu ni ramazan ni džabali iftarenje. Jer, ono što su u tom vremenu činili prisililo je mnoge i iz njihovih redova da dignu sidro i okrenu leđa partiji s kojom su godinama plovili na istom brodu. I da se biračkom tijelu ponude s novim političkim projektima, strankama – Nezavisnim blokom, Narodom i pravdom, Pokretom demokratske akcije – i nezavisnim listama. Koji su, nema dvojbi – sačekajmo, uostalom, izbore i uvjerimo se – biračko tijelo SDA gotovo pa prepolovili.
KAKO SDA „NAPADA“ AKCIZE
Stoga, kako bi potonuće vlastitoga broda zaustavili, Izetbegović i njegovi danas, kakav bezobrazluk, podržavaju prosvjede čak i protiv mjera za koje su najodgovorniji sami. Nedavno, recimo, pročitah kako SDA opravdava bunt građana zbog rasta cijena goriva i traži da ga izvršna vlast vlastitim mjerama zaustavi – da resorno ministarstvo Federacije uvede neposrednu kontrolu cijena i ograniči visinu maloprodajne marže distributera naftnih derivata.
Foto: Bakir Izetbegović, lider SDA
Svašta. Jer, čija je federalna vlada – i čiji je premijer na njezinu čelu? Esdeaov. Tko je činio sve kako bi prošao zakon o akcizama, koji izravno proizvodi rast cijena naftnih derivata? Federalna vlada, njezin premijer posebice. Pa, tko je tu lud? SDA upire prstom u narod. Možda i ima pravo. A može, tako mi svega, biti i da nema. Uostalom, listopad će i to pokazati.
S druge strane, prema podacima entitetskog ministarstva financija ukupni dug RS je dostigao cifru od skoro 5,5 milijardi maraka – i po glavi stanovnika je bitno veći od onog kojeg ima Federacija. No, to Dodika i njegove ne priječi da se i dalje, i to galopirajuće zadužuju. Jer postojeći je, pojašnjavaju, tek pedesetak postotaka procijenjenog bruto društvenog proizvoda za 2018. godinu – a to je, k’o biva, puno manje od dostignutog opterećenja i kod u najrazvijenijih zemljama.
Hoće li narod shvatiti ublehu Mileta i družine mu? Ne znam. Istina je, međutim, da oni čine sve kako bi mu od te priče, a i od pitanja boljeg života uopće, odvratili pažnju i usmjerili na nacionalne teme biti ili ne biti – pitanje svesrpskog jedinstva posebice. Nedavno, primjerice, prvi čovjek RS najavi kako će početkom nove školske godine RS i Srbija izjednačiti školske programe u nacionalnoj grupi predmeta.
A što to znači nije teško pogoditi – srpskoj djeci s ovu stranu Drine bi, recimo, barem što se školskih udžbenika tiče, zavičaj mogla biti Šumadija, a glavni grad njihove države, zna se – Beograd.
No, to Dodika ne brine. Kao što ga ne brine što je, nakon što se Tramp sastao s liderom Sjeverne Koreje i najavio njegovu posjetu Washingtonu, danas jedini predsjednik u svijetu pod sankcijama SAD. Naprotiv. On i njegovi i dalje guraju po svome – i taj dio BiH, ako je vjerovati srpskom članu državnoga trijumvirata, a on nije bilo tko, „uvode u sukob s cijelim svijetom“. A sve ostale, koji se njihovoj bahatosti pokušavaju suprotstaviti, etiketiraju izdajnicima i srpstva i RS.
KO SU IZDAJNICI
Izdajnici su, primjerice, oni što prosvjeduju zbog nerasvijetljena ubojstva mladića u Banjoj Luci jer im je, pojašnjava prva Dodikova violina, premijerka RS, cilj destabilizirati postojeću vlast i RS. Izdajnici su članovi tijela koje je Narodna skupština formirala kako bi se misterija banjalučkog ubojstva i razjasnila – jer su, suprotno volji vlasti, zaključili ono što nisu smjeli.
Siguran sam, na koncu, da će izdajnicima proglašeni biti i Srbi koji žive na prostoru Federacije nastave li se buniti protiv Dodikovih izjava poput nedavne kako se, kao član Predsjedništva, neće kretati zvanično po Federaciji i „glumiti tamo nekoga“ jer mu je važna jedino RS – i jer ga taj dio zemlje ni ne zanima.
Ono, na koncu, što čini Čović i, rekao bi jedan od generala HVO-a, njegova Sokolova udarna eskadrila, priča je za sebe. Nedavno, čitam, „znanstvenik“ Čović iznosi poražavajuće demografske podatke za hrvatski korpus – da je od okončanja rata do posljednjeg popisa stanovništva potpuno promijenjena etnička struktura BiH te da se to nastavlja i dalje jer je Hrvata danas manje barem stotinu tisuća nego 2013. godine.
Foto: Dragan Čović, lider HDZ-a (Miranda Cikotić/Pixsell)
Slažem se. Ali, tko je za sve to odgovoran? Nečija politika je, pojašnjava vrli „znanstvenik“, „bila bazirana na odlasku i poticanju odlaska nekog od naroda“. Čija? U podtekstu njegova upiranja prstom dalo bi se zaključiti, srpska i bošnjačka. Recimo da dio istine leži i u tome. Uostalom, politika njegova banjalučkog pajtaša je zaslužna da mu u tom dijelu zemlje živi tek koja tisuća sunarodnika – a bilo ih je, ne tako davno, preko 200.000.
No, nije vrag da za poražavajuće demografske trendove zaslužan nije i on sam. Uostalom, nije tajna da su posljednjih dvadesetak godina vlasti ove zemlje obilježili on i njegovi. A to su, kako i sam priznaje, i godine hrvatske demografske kalvarije. Za koje je, Bože moj, odgovorna politika vlasti kojoj i sam pripada.
ČOVIĆ I HDZ POČINJU DA SE GUBE
Što se njega tiče, ne brinite, reći će da je u svemu tome nevin. I da je odgovorna politika drugih, Bošnjaka prije svega. Jer, Dodika će i u tome zaobići, a njegovi kepeci, koje je kod banjalučkog pajtaša uhljebio, prodavati će maglu kako je u RS obnovljeno preko 5.000 kuća za Hrvate povratnike – i kako nije do Dodika što se ne vraćaju nego do njih jer su prema rodnoj grudi i svojoj djedovini, zamislite, izgubili bilo kakve emocije.
A tko je, ako je već tako, odgovoran za biološko pražnjenje srednje Bosne? Ili, recimo, još snažnije u livanjskom i duvanjskom kraju? Tko je odgovoran za demografsko nestajanje zapadne Hercegovine, u kojoj je nehrvatsko stanovništvo na razini ekscesa? Nije vrag da su i za to krive bošnjačka i srpska ujdurma protiv Hrvata? Naravno da nisu.
A tko, onda, jeste? Najjednostavnije, politika na kojoj je hadezeova vrhuška punila džepove. I koja danas, kako bi te fakte prikrila, mlatara sirotim narodom pričama o ugroženosti – i zbijanju nacionalnih redova oko stožerne partije kako bi uopće preživio.
U pitanju je, da ne zaboravim, politika koja, po uzoru na Dodikovu, pokazuje sve naglašeniju sklonost ratovanja, ako treba i sa cijelim svijetom, kako bi opstala. Lekcije OHR-u o kršenju Ustava i prava Hrvata, lekcije Amerikancima i Evropljanima sve to potvrđuju. Iako, za sve to sve učestalije dobivaju i odgovore kakve zaslužuju.
Ali, koga oni zanimaju? Čovića i njegove? Ni slučajno. On i dalje prosipa demagogiju o nacionalnom jedinstvu, onom koje drugima ne znači ništa ali njemu osigurava apsolutnu kontrolu svega i svačega.
Foto: Sa jednog od zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora (HNS)
Zadnjih nekoliko godina u toj, funkciji kontrole svega i svačega je bio Hrvatski narodni sabor (HNS), nevladina udruga koju je Čović izdigao na razinu paradržavnoga tijela, hrvatskoga nacionalnog parlamenta u BiH. No, uvjerljivost te udruge je sve upitnija. Uostalom, HNS nije zajednički kišobran ni za slijedeće parlamentarne izbore. Naprotiv, oko drugog bloka, na čijem je čelu HDZ 1990, se okupilo stranaka i listi kao i oko Čovićeva HNS-a.
SVJEŽA KRV ZA OLINJALI HNS
HNS je, drugim riječima, iživio svoje. I stoga lideru HDZ-a, koliko god to u ovom momentu ne želi priznati, treba nova forma „svehrvatskog okupljanja“ kao instrument manipulacije vlastita naroda. A to bi, ako je suditi po najnovijemu, mogla biti Udruga Prsten, koja je nekoć formirana u Hrvatskoj s ciljem, tako piše na njezinoj web-stranici, da promiče i štiti tradiciju, kulturu, gospodarsku suradnju, druženje i humanitarno djelovanje Hrvata u Hrvatskoj i BiH.
Zašto takav dojam? Zato što nedavno osnivanje njezine podružnice u BiH lider HDZ-a koristi kako bi joj pripisao karakter najveće i najorganiziranije udruge hrvatskog naroda u BiH koja će, kako pojasni, od sada imati izuzetan utjecaj u čitavoj BiH.
Nastranu što je pozadina djelovanja Prstena mnogima i inače upitna. Jer, pitate li Posavljake, a i Hrvate s prostora RS uopće, mnogi će vam reći kako je Prsten korišten za vrlo upitne transakcije s gruntom tamošnjih Hrvata. Neki ga čak optužuju kako je izravno odgovoran za njihov poslijeratni egzodus. Koliko to i odgovara istini teško je reći – i u ovom kontekstu čak ni nije najvažnija stvar na svijetu. Ali, otkuda odjednom da udruga, formirana izvan BiH, bude preko noći najvažnija i, mada tek formirana, najorganiziranija – i udruga koja će biti brana podjelama Hrvata BiH na, kako kaže Čović, „Posavce, Bosance, Hercegovce“?
E, tu je kvaka. Treba Čoviću svježa krv za olinjali HNS. Jer, preko njega je sve manje uvjerljiv u ispiranju mozgova o HNS-u kao slamki „hrvatskoga spasa“. Potrebno je, drugim riječima, narodu u oči baciti prašinu novom formulom „hrvatskog jedinstva“.
I zato on, i pri formiranju podružnice Prstena za BiH, naglašava kako se on, Prsten, u „potpunosti poistovjetio s djelovanjem HNS“. A da će takav i biti dokaz je činjenica da je na njegovo čelo – nevažno je njegovo ime i prezime – naćulio nekadašnjeg zastupnika HDZ-a.
Drugim riječima, Prsten je novi Čovićev as za „hrvatski spas“. I tako sve do posljednjeg Hrvata. A kakav je trend, kojem je sam kumovao, ni na to, na definitivni nestanak se neće dugo čekati.
