Piše: Branka Mrkić (Žurnal)
Početkom decembra u Osnovnoj školi Grbavica I u Sarajevu učenicima osmih i devetih razreda održani su historijski časovi u vezi sa dešavanjima od 1992. do 1995. Predavanja su držali predstavnici Udruženja 101. brigada – komandanti bataljona i brigade. U isto vrijeme među roditeljima sarajevskih srednjoškolaca kružila je anketa o tome da li podržavaju inicijativu da u parku iza Druge gimnazije u Sarajevu bude postavljen tenk kao spomenik specijalcima Odreda Bosna.
Povodom 15. aprila – Dana Armije Republike BiH u JU Fond memorijala KS ove godine održan je historijski čas posvećen nastanku, razvoju i ratnom putu Armije. Prisustvovali su učenici sarajevskih srednjih škola, a govorio im je general Armije RBiH, ratni komandant Mustafa Polutak.
U maju ove godine za učenike osnovnih škola sa područja opština Pale, Istočna Ilidža i Sokolac održan je čas na Srpskom vojničkom spomen-groblju “Novi Zejtinlik” na Sokocu. Držao ga je istoričar Lazar Škobo.
– Zadatak organizatora istorijskog časa je da kod učenika pobude interesovanje za istorijske događaje i da o tome razgovaraju ne samo u nastavnom procesu, nego i sa svojim ukućanima koji su bili njihovi živi svjedoci, ne bi li na taj način njihovo nacionalno utemeljenje bilo učvršćeno sadejstvom ta dva najbitnija vaspitna faktora, a to su škola i porodica – naveli su organizatori, Boračka organizacija opštine Pale i “Ilidžanski borac” Istočna Ilidža.
U septembru ove godine istorijskim časom i podizanjem zastave na jarbol, učenici i rukovodstvo Srednje škole “28. juni” u Istočnom Novom Sarajevo obilježili su Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave. Uprava škole istakla je da se na dan kada je probijen Solunski front slavi i praznik srpskog jedinstva i da je to važan istorijski datum.
– Razred koji je prošle godine ostvario najbolje rezultate imaće čast da iznese i na jarbol podigne srpsku zastavu – rekao je direktor škole.
U 2019. širokobriješki učenici predvođeni učenicima koji su izborili završno natjecanje „Ponos domovine“obišli su Vojni muzej Hrvatskog vijeća obrane.
Prema podacima Zavoda za statistiku Republike Srpske, broj đaka u posljednjih 15 godina u RS-u smanjen je za 30 hiljada. Prema analizi Federalnog ministarstva obrazovanja, u prethodnih deset godina u prve razrede osnovnih škola u Federaciji BiH svake godine upiše se za oko dva posto manje učenika.
Praksa odvijanja historijskih časova u BiH uobičajena je zadnjih decenija. Časovi se održavaju u učionicama, djeca odlaze na obilježavanje različitih godišnjica gdje su nerijetko prisutni i političari, prisustvuju različitim manifestacijama.
U Ministarstvu obrazovanja KS-a za Žurnal kažu da se časovi održavaju u cilju njegovanja kulture sjećanja na period odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. godina:
– Smatramo da mlade generacije moraju biti upoznate o događajima iz perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu. Historijske časove realizuju direktni učesnici u odbrambeno-oslobodilačkom ratu, komandanti bataljona i brigada među kojima su i profesori, u saradnji sa upravama škola i nastavnicima historije. Aktivnosti se realiziraju u skladu sa Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo a planirane su Godišnjim programima rada škola, kao i u okviru vannastavnih aktivnosti i obilježavanja značajnih datuma za našu domovinu.
OŠ Grbavica I, gdje je održan čas sa početka teksta, pitali smo na koji način kontrolišu kako čas izgleda, koji podaci se iznose učenicima, te da li osobe koje održavaju časove imaju neku vrstu pedagoškog obrazovanja, ali na naša pitanja nisu odgovorili.
Ranije je ministar za boračka pitanja KS Omer Osmanović kazao kako je veoma važno da se u školama govori o dešavanjima tokom opsade Sarajeva i prenosi istina na mlađe generacije, jer „kulturom sjećanja čuvamo našu historiju od zaborava“.
Roditelj učenika koji je prisustvovao predavanju u OŠ Grbavica I kaže kako ga škola nije informisala da će njegovo dijete prisustvovati historijskom času. O održavanju časa saznao je sasvim slučajno, nakon što je vidio fotografije na društvenim mrežama koje je objavila škola. Zbog konteksta i narativa koji vladaju pita se zbog čega roditelji nisu upoznati sa tim:
– Osim toga, da li je zaista pored predmeta Historija, pored muzeja i spomenika u Sarajevu, datuma kojima se obilježavaju događaji iz rata, u školi potrebno pozivati veterane rata koji će osnovcima interpretirati ratna dešavanja? To su osnovci koji nisu dovoljno zreli da slušaju takva predavanja – za Žurnal govori anonimno, svjestan da će problematiziranje ovog pitanja možda donijeti probleme njegovom djetetu u školi koju pohađa:
– Zar zaista neko smatra da je ovo pedagoški prihvatljivo i da su ta djeca bila sposobna da slušaju takvo predavanje? Sve što nije dio redovnog plana i programa, sve aktivnosti koje se odvijaju izvan njega – o tome se moraju obavijestiti roditelji i biti pitani da li njihovo dijete može prisustvovati predavanju ili ne. Valjda postoje neki programi, a materijale za čas pišu stručnjaci?
Da časove djeci ne bi trebale držati osobe bez pedagoškog znanja smatra i Namir Ibrahimović iz Centra za obrazovne inicijative Step by Step, profesor iz Sarajeva i nekadašnji voditelj obrazovne reforme u KS. Upozorava da se edukacija može organizovati i na drugačiji način:
– Ovako se, dakle, u školi pojave ljudi koji nemaju pedagoškog znanja niti su na bilo koji način educirani kako će razgovarati sa djecom, istresaju svoje ratne traume, probleme koje su imali, njihov pogled na ono što se desilo. Mislim da se to može uraditi na potpuno drugačiji način: ne da bi se izbjegavala priča o prošlosti nego da bi se ta vrsta razgovora o prošlosti mogla propitati, sučeliti, koristiti kao model, osnova za kritičko promišljanje. Građenje narativa u kojem jedna ili više osoba izlaže stvari, svoj pogled na nešto, bez da se to bilo kako uključi u redovan nastavni proces, da bude dio puno ozbiljnijeg razvoja učenika u kojem bi se razvijale i neke druge kompetencije, mislim da nije dobar, i da ima kontaefekat, što najbolje vidimo iz onoga odakle su oni to i preuzeli.
Ibrahimović podsjeća da je to praksa preuzeta iz predratnog perioda kada su djecu u školama „posjećivali“ učesnici Drugog svjetskog rata i pričali o tim dešavanjima.
Obrazovanje se posmatra kao političko polje u kojem svako prezentuje svoju istinu, smatra:
– I to bez da omogući učenicima da sami istražuju, upoređuju, da koriste razgovor o bliskoj prošlosti da razvijaju neke druge kompetencije a ne samo da upijaju i usvajaju i na neki način budu osnova za gajenje mrženje, nečega što nije suživot. Svrha bi trebala biti da naučimo učenike da moraju graditi svoje društvo, da vidimo do čega su dovele takve stvari, šta su bile posljedice, na koji način se u različitim dijelovima BiH dešavalo. Da ne bude poistovjećivanje čitave etnije sa pojedinim ljudima koji su činili zločine… Ali na način da vi odvodite djecu na neke komemoracije gdje oni najčešće slušaju riječi koje ne razumiju ili se ponavljaju iz godine u godinu, i ni na koji način se čak ni emotivno ne mogu saživjeti sa čitavim tim procesom niti misliti na nastradale, niti njima može pomoći u emotivnom sazrijevanju, nije dobro i ima druge ciljeve – da se grupiše etnija.
Žurnal je zatražio mišljenje Ombudsmena BiH o tome da li je održavanje historijskih časova u školama prihvatljivo u obrazovnom sistemu na ovaj način. Generalno stajalište Ombudsmena je da ova praksa ne doprinosi poštivanju ljudskih prava:
– Uvođenje i izučavanje ratnih dešavanja u proteklom ratu u Bosni i Hercegovini za sve učenike osnovnih škola neće doprinijeti stvaranju društva zasnovanog na vladavini zakona i poštivanju ljudskih prava, te neće doprinijeti ekonomskom razvoju koji će osigurati najbolji životni standard za sve građane Bosne i Hercegovine.
Takođe, djeca i mladi u Bosni i Hercegovini će teško prevazići brojna sporna i neriješena pitanja iz proteklog rata, navode za Žurnal:
–To će u krajnjoj mjeri samo škoditi njima i može rezultirati poteškoćama u prihvatanju opšteprihvaćenih, univerzalnih vrijednosti demokratskog društva, te vlastitih vrijednosnih sistema zasnovanih na specifičnostima nacionalne, istorijske, kulturne i vjerske tradicije naroda i nacionalnih manjina koje žive u Bosni i Hercegovini.
Jasno je odavno da obrazovanje može poslužiti kao sredstvo za ostvarivanje različitih vrsta manipulacija. Ili, kako kaže Namir Ibrahimović, obrazovanje je idealan ideološki aparat za upravljanje masama, posebno u državama koje imaju manjak demokratske kulture, odnosno kompetencija za demokratsko društvo. Tako se, smatra, kreiraju narativi koji se nikada ne dovode u pitanje:
– Krenulo je od uzgajanja mitova još 80-ih i 90-ih godina koji nikada nisu propitani. Naravno da nekakvi ideolozi vide u školama prostor za punjenje malih glava za punjenje svojim mitovima i svojim nepropitivanjem historije a zapravo suštinski škola to ne bi trebala biti. Ovakva edukacija trebala bi se raditi u skladu sa onim što jesu suvremeni obrazovni tokovi koji u pravilu propituju i sadašnje društvo, i nametnutu prošlost, a nisu samo učionice u kojima mi nastavnici govorimo samo sušte istine u koje učenici moraju vjerovati i koje ne smiju dovoditi u pitanje – kaže Ibrahimović.
