Institucije nadležne u oblasti rodne ravnopravnosti tokom protekle četiri godine nisu bile dovoljno efikasne a mjere za postizanje rodne ravnopravnosti i sprečavanje nasilja nad ženama nisu bile uspješno planirane niti realizovane, stoji u izvještaju Ureda za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine koji je proveo reviziju učinka iz oblasti rodne ravnopravnosti.
U ovom izvještaju, koji je Ured objavio krajem prošle godine, prezentiraju se rezultati revizije učinka “Rodna ravnopravnost i sprečavanje nasilja nad ženama” te se ističe da zakonska regulativa za uređenje ove oblasti nije adekvatna.
– Cilj revizije bio je ispitati efikasnost nadležnih institucija u postizanju rodne ravnopravnosti i sprečavanju nasilja nad ženama, a njome su bile obuhvaćene aktivnosti 33 subjekta i to Gender centra Federacije BiH, Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, 11 komisija/odbora za ravnopravnost spolova u FBiH, 10 kantonalnih ministarstava nadležnih za socijalnu politiku i 10 centara za socijalni rad, navodi se u izvještaju Ureda.
Iz ove institucije upozoravaju da sistem zbrinjavanja žrtava nasilja nije uređen na odgovarajući način, te ukazuju na to da “nije jasno uređena proceduralna obaveza institucija da u proces izrade akata uključuju principe ravnopravnosti spolova”.
– Zakon o zaštiti od nasilja u porodici nije u potpunosti usklađen s Istanbulskom konvencijom, iako je BiH ratificirala ovu konvenciju prije deset godina. Pored toga, Zakonom niti odgovarajućim podzakonskim aktom nije uređeno osnivanje, rad i finansiranje sigurnih kuća. U Federaciji BiH nisu uspostavljeni odgovarajući institucionalni mehanizmi, s obzirom na to da Federalna i kantonalne komisije za ravnopravnost spolova nisu imale redovne i odgovarajuće aktivnosti, stoji u izvještaju.
Ključne institucije za oblast nasilja u porodici su izostavljene, smatraju u Gender centru Federacije Bosne i Hercegovine (GC FBiH) i to policija kojoj se prijavljuju slučajevi nasilja u porodici i koji provode četiri od šest zaštitnih mjera, te pravosuđe koje izriče sankcije u krivičnom postupku i zaštitne mjere koje izriče prema Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici. U GC pojašnjavaju da je Federalno ministarstvo pravde pripremilo Prednacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, ali da ovaj proces, još uvijek, nije okončan.
Podsjetimo da je krajem decembra 2023. godine istekao rok kojim je Parlament Federacije još u septembru prošle godine obavezao Vladu Federacije BiH da u roku od 90 dana u parlamentarnu proceduru dostavi novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici koji će biti u skladu sa Istanbulskom konvencijom kao i prijedlog izmjena i dopuna Krivičnog zakona FBiH sa oštrijim sankcijama za nasilnike. Razlog za izmjenama je, između ostalog, uslijedio i nakon prošlogodišnjih učestalih slučajeva nasilja nad ženama od kojih su neka rezultirala i monstrouznim ubistvima (Nizama Hećimović, Emira Maslan, Aida Dendić…).
Federalni ministar pravde Vedran Škobić je 20. septembra 2023. godine održao radni sastanak na temu analize i unapređenja Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, kao i dosljednije primjene. Sastanak se organizirao u saradnji sa Ujedinjenim narodima u BiH, na čelu sa rezidentnom koordinatoricom Ingrid Macdonald a nakon brutalnih ubistava i brojnih inicijativa koje su pokrenuli predstavnici Vlade Federacije BiH, kao i nevladinih organizacija.
Do danas ni Zakon o zaštiti od nasilja u porodici ni izmjene Krivičnog zakona FBiH, a za što je nadležno Federalno ministarstvo pravde, nisu upućeni u Parlament FBiH.
Revizijom je utvrđeno da Komisija za ravnopravnost spolova Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, kao ni kantonalne komisije/odbori, nisu poduzimale dovoljne aktivnosti vezane za postizanje rodne ravnopravnosti. Navode da su četiri kantonalne komisije u Posavskom, Hercegovačko-neretvanskom, Hercegbosanskoj županiji i Bosanskoj-podrinjskom kantonu “samo formirane”, ali da one “nisu imale nikakvih aktivnosti, niti su održavane sjednice”.
– U šest kantona (HNK, HBŽ, USK, BPK, PK i SBK) zakoni koji uređuju socijalnu zaštitu ne prepoznaju žrtve nasilja kao korisnike socijalne zaštite. Uvidom u izvještaje o radu Komisije utvrđeno je da su na održanim sastancima razmatrani jedan Prijedlog i dva nacrta zakona. Komisija je u parlamentarnu proceduru uputila jedino Nacrt zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Jedan od uzroka ovakvog stanja je činjenica da se članovi Komisije nisu redovno pojavljivali na sjednicama tako da često nije bilo potrebnog kvoruma za donošenje odluka, stoji u izvještaju revizora.
Naime, poslanik ima pravo i dužnost da prisustvuje sjednici Predstavničkog doma i sjednicama radnih tijela Predstavničkog doma čiji je član i da učestvuje u njihovom radu i ocjenjivanju, ali za ne prisustvovanje sjednicama “nisu propisane sankcije”.
Pitanja rodne ravnopravnosti i nasilja u porodici, kako piše u izvještaju, nisu adekvatno strateški uređena. U četiri kantona nisu izrađeni gender akcioni planovi (PK, HNK, ZHK i HBŽ), dok se u dva kantona (USK i ZHK) nisu izrađivali i donosili dvogodišnji programi mjera za prevenciju, zaštitu i borbu protiv nasilja u porodici. Također, kantoni koji su izradili dvogodišnje programe značajno su kasnili u njihovoj izradi, iako su prema odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici (za koji je analizom konstatovano da je pun nedostataka) bili u obavezi redovno izrađivati ove programe još od 2013. godine.
– Jedna od najozbiljnijih posljedica rodne neravnopravnosti je nasilje nad ženama, koje je u Federaciji BiH veoma raširena pojava. U periodu 2019-2022. godine u FBiH ukupan broj žrtava nasilja u porodici iznosio je 10. 294, a od toga su 78 %, odnosno 8. 038 bile žene. Međutim, s obzirom na to da se ne vode evidencije o rodno zasnovanom nasilju izvan porodice, nisu poznati podaci o ukupnom broju žena žrtava nasilja, utvrđeno je analizom revizora.
U Gender centru FBiH InfoRadaru je pojašnjeno da “dvogodišnji planski dokument, njegovo kontinuirano donošenje i implementacija ovisi o samom radu koordinacionog tijela koje imenuju pojedine kantonalne vlade što ponekad ovisi i od konstituisanja vlade u određenom kantonu”.
– Preporuke koje su proizašle iz ove revizije su jako dobre, tačne, korektne i daju nam smjernice da se pozivamo i na taj izvještaj jer je on nama sada ozbiljan alat. Dobijene preporuke su svakako u korist svih nas u državi, ali do sada smo nailazili na političke opstrukcije, nerad, neshvatanja, ali i razne vrste odbojnosti prema nečemu što nosi Zakon o ravnopravnosti spolova, kaže za InfoRadar Lejla Hodović iz Gender centra FBiH.
Otkriva da će javnosti uskoro biti prezentiran “obrazac za praćenje učinka koji je ključan kada se govori o žrtvama nasilja u porodici” a koji je rađen u saradnji sa Federalnim MUP-om.
U vezi aktivnosti za zbrinjavanje žena žrtava nasilja, federalni revizori su utvrdili značajne probleme s kojima se centri za socijalni rad susreću prilikom provedbe mjera za zaštitu žrtava nasilja.
– Centri nemaju dovoljan broj zaposlenih socijalnih radnika i psihologa kako bi mogli adekvatno odgovoriti svim potrebama žrtava nasilja. Utvrđeno je da Federacija BiH ne raspolaže dovoljnim kapacitetima za zbrinjavanje žrtava nasilja, te da nije osiguran smještaj za žrtve u svim kantonima. Uzimajući u obzir standard Istanbulske konvencije, u sigurnim kućama nedostaje 96 mjesta za smještaj žena žrtava nasilja. Trenutno je dostupno 126 mjesta, dok bi, prema broju stanovnika u FBiH, na raspolaganju trebala biti 222 mjesta. S obzirom na to da sigurnim kućama upravljaju nevladine organizacije, federalno i kantonalna ministarstva nadležna za socijalnu politiku ne vrše odgovarajući i redovan nadzor nad njihovim radom, zaključuju revizori.
Treba podsjetiti i na istraživanje o nasilju nad ženama u Bosni i Hercegovini a koje je pokazalo da je u FBiH 52,8 posto žena od svoje petnaeste godine doživjelo neki oblik nasilja, uključujući i nasilje od strane intimnog partnera, nepartnera, uhođenje ili seksualno uznemiravanje. Preciznije rečeno, skoro četiri od deset žena (38 %) izjavile su da su iskusile psihičko, fizičko ili seksualno nasilje od petnaeste godine od partnera ili nepartnera (FBiH: 36 %, RS: 39 %).
Prema nezvaničnim i nepotpunim statistikama, od 2015. u Bosni i Hercegovini ubijeno je više od 60 žena, u 2019. godini 12, a godinu iza osam. Uglavnom su ih ubili muževi ili vanbračni partneri. Međutim, djela se ne kvalifikuju kao femicid, odnosno ubistvo žene od muškarca motivisano mržnjom i osjećajem nadmoći, jer ovaj termin nije pravno definisan u pravosuđu BiH. Ovakva djela se, najčešće, kvalifikuju kao nasilje u porodici jer je blaža kazna, a ne kao teško ubistvo, za šta je moguća kazna zatvora i do 45 godina.
