Piše: Petar TOMIĆ
Mostaru budućnost a ne sudbina, pisalo je iza leđa Ljube Bešlića kada je prije 15 godina preuzeo funkciju gradonačelnika Grada Mostara. Od tada je ovaj funkcioner HDZ-a BiH na čelu grada na Neretvi.
Sve i da hoće, Bešlić ne može napustiti ovu funkciju jer ne postoji Gradsko vijeće kojem bi mogao uručiti ostavku i koje bi moglo prihvatiti njegovu želju da napusti čelno mjesto grada kojim na silu upravlja (zadnji izbori su održani prije čitave decenije).
Građani Mostara, naime, ne mogu birati vlast, jer se stranke nisu uspjele dogovoriti o načinu kako izmijeniti izborna pravila nakon presude Ustavnog suda BiH da je izbor vijećnika u Gradsko vijeće, koje ne djeluje od 2012. godine, neustavno. Ukinute su odredbe Statuta Grada koje su definirale izborna područja jer je ocijenjeno da diskriminiraju birače zato što se isti broj vijećnika u Gradsko vijeće birao s područja šest bivših općina koje su poslale izborne jedinice, iako imaju vrlo različit broj birača.
HDZ PROTIV DOGRADONAČELNIKA
Ocijenjeno je i da građani iz centralne gradske zone nisu mogli birati svoje predstavnike za Vijeće.
Od tada do danas traju neprestana politička prepiranja tko je kriv za zastoj i tko ne želi učiniti korak naprijed ili nazad kad je u pitanju Mostar. Obično se mostarsko pitanje izvuče na političke stolove onda kada strankama (u Federaciji BiH) zafali tema za prepucavanje, ili kad na tragu nekog dogovora valja pronaći način za spočitavanje drugoj strani da postoje neriješena pitanja.
Foto Bljesak: Izetbegović i Čović najodgovorniji za stanje i sudbinu Mostara
Mostarsko pitanje aktualizira se, logično, i u izbornim godinama. Tako se od februara ove godine vode redoviti sastanci čelnika gradskih odbora stranaka koje imaju učešće u parlamentarnom radu na razini Federacije.
Održana su već tri sastanka na kojima se, folklorno i reda radi, izmjenjuju domaćini. Do sada su to bili SDA, pa HDZ BiH, a na posljednjem su, na kojem je i najviše dogovoreno, za stolom domaćina sjednili čelnici mostarskog SBB-a.
Osim što je sa svakog sastanka poručeno kako su se stranke dogovorile da će se dogovarati, odlučeno je, barem je tako rečeno javnosti, da su spremni i nekakvi kompromisi. Iako su nakon sastanaka dva glavna igrača u cijeloj priči imala dijelom suprotne stavove – HDZ da ne treba „iskakati“ iz presude Ustavnog suda, a SDA da treba u pomoć zvati OHR – s posljednjeg sastanka je poslana poruka kako bi sporna centralna zona mogla kopirati model Distrikta Brčko te tako biti u mogućnosti da bira svoje predstavnike.
Ali da ne bi bilo sve glatko – pojavio se novi kamen spoticanja, a to je prijedlog nekih stranaka da se uvede institucija dogradonačelnika, čemu se najglasnije protivi HDZ BiH jer, kako tvrde, za to treba mijenjati Ustav Federacije. Za to, kažu, niti ima vremena, niti snage u parlamentarnoj većini.
„ZAROBLJENI“ GRAD
A dok se domaćini mijenjaju za čelom stola i dok se stranke nadmudruju, Mostar, nekadašnji biser i ponos Hercegovine, sve više blijedi. Vakuum prisilnog bezvlašća, odnosno nasilu usidrenog gradonačelnika, doveo je do toga da je Mostar ni na nebu ni na zemlji. Svi cestovni ulazi u grad su nalik seoskim putevima, aerodrom se bezuspješno bori s privlačenjem letova, a turisti, koji su nekad okupirali Mostar, danas samo prođu kroz grad jer im on ništa, osim kineskih suvenira, ne nudi.
Zapravo, nudi im se samo smeće koje ni pet komunalnih poduzeća koja postoje u gradu ne mogu riješiti i koje neodgovorni, nekulturni i nezaiteresirani – sami za sebe građani – bacaju gdje im padne na pamet.
No, Mostar se, ipak, na neki čudan način gradi. Niču nove zgrade. Na mjestima gdje bi se čovjek najmanje ponadao da bi moglo niknuti bilo što, preko noći osvane zgrada s upitnim dozvolama jer ne postoji Gradsko vijeće koje bi izdalo dozvolu. Svi se pozivaju na ranije dozvole, mnogi sumnjaju, ali se ljudi sve manje, svjesni da su nemoćni pred uhodanom mašinerijom, zamaraju i bune.
Mostar je u eri Ljube Bešlića doživio i, kako se prvi čovjek grada voli pohvaliti, historijski poduhvat, a to je izgradnja kolektora, većinom stranim novcem, kojom će se spriječiti daljnje zagađivanje Neretve za koju godinama tvrde da nije za kupanje, ali se radi skokova sa Starog mosta to uporno prešućuje.
No, radove, koje su slijedile i rekonstrukcije ulica, pratili su i radovi koji su se morali ponavljati, pa je čak na jednoj pres konferenciji Bešlić zamolio medije da se s manje kritike odnose prema onome što se radi.
Foto Bljesak: Gradonačelnik Bešlić suvereno vlada više od decenije
Za dovršetak tog historijskog projekta nestalo je novca, baš kao što ga nema i za dovršetak mosta koji je čekao deset godina da ga se pusti u promet, iako je spojio dvije obale. A onda se u promet pustilo samo pola ceste do njega.
MLADI ODLAZE
Opravdanje za sve je zamrznuti budžet grada kojeg svake godine mora odobriti parlament pa ga potpišu dvije ruke, gradonačelnikova u ime Hrvata i načelnika za financije u ime Bošnjaka. Godinama se uokvireni budžet pretače po raznim ključevima kako nitko ne bi ostao uvrijeđen, a u njemu se oni koji ga kroje potrude da njima važni dobiju komadić kolača.
A upravo ti komadići, koji se dobivaju bez previše truda a troše bez previše provjere, razlog su što mnogima odgovara da Mostar stoji na mjestu na kojem je sada. Mnogo se puta čulo u raznim analizama kako stranke ne misle ništa mijenjati jer ovako vladaju svaka svojim dijelom kolača i dijelom grada.
Jer, ma koliko to neko tvrdio da nije, Mostar je podijeljen grad. Svako ima svoje firme, svako svoj dio, i po uhodanom pravilima jedni se drugima ne petljaju u područja djelovanja.
Zbog toga su (optimistične) najave da bi Mostar i u ovom paketu političkih dogovora mogao biti završena priča – na dugom štapu, i uzimaju se s rezervom. Čak su i lideri dvije stranke koja lome koplja nad Mostarom, baš kao što uživaju u dizanju simbola nad njim, rekli još davno kako je to gotova priča i da se samo čekaju detalji.
A grad Mostar, čekajući njihove, gubi sve svoje detalje i ostaje grad za potkusurivanje i pokazivanje mišića kad ponestane snage u političkom ringu.
Zato ga mnogi napuštaju, jer ne mogu dočekati budućnost sa plakata.