Osnovi sud u Banja Luci u oktobru 2018. godine donio je presudu i izrekao “zaštitnu mjeru” oduzimanja vozila ženi iz Gradiške (ime poznato redakciji) po zahtjevu Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH za pokretanje prekršajnog postupka.
Presuda je uslijedila nakon što je UIO BiH utvrdila da je ona “izbjegla plaćanje uvoznih carinskih dadžbina” na uvezeno vozilo, pa je ova majka dvoje djece, osim same kazne koju je morala retroaktivno da plati – prema Članu 19 Zakona o carinskim prekršajima BiH platila i najvišu moguću cijenu tako što joj je oduzeto vozilo za čiju je kupovinu, nesumnjivo, morala da izdvoji cijeli ili dobar dio porodičnog budžeta.
Foto: Faksimil presude o oduzimanju vozila ženi iz Gradiške zbog neplaćenih carina
Međutim, u našoj državni mnogi zakoni i pravila važe i primjenjuju se prema onim malim, a sasvim druga vrijede za one “velike”, kao što se očito radi u slučaju izricanja kazni prema velikim uvoznicima automobila iz država EU što su, na ovaj ili onaj način, izbjegli da plate carinu (odnosno, prema onim što su imali neuredan Obrazac EUR1, kojim se ostvaruje povlastica i ne plaća carina).
S tim u vezi podsjećamo da je Inforadar u ponedjeljak, 9. septembra, objavio veliku priču o tome da više od 700 vozila koje je AS Kramar iz Ljubuškog tokom 2017. i 2018. godine uvezao u BiH nisu imala uredan obrazac EUR1 kojim se ostvaruje povlastica i ne plaća carina, zbog čega je budžet BiH (bio) u višemilionskom gubitku.
Kako smo naveli, sve je upućivalo na to da ova velika afera bila zataškana jer se državna carina (UIO BiH) do početka istraživanja Inforadara, odnosno našeg otkrivanja afere, zvanično nije oglašavala u vezi s ovim slučajem. Sama ta činjenica samo po sebi je vrlo indikativna, budući na uobičajenu praksu UIO i njihovo striktno oglašavanje u svim ranijim, višestruko benignijim slučajevima utaje poreza ili kriminala druge vrste.
Kramar je u međuvremenu počeo da plaća milionske carinske dažbine (oko 1,7 miliona KM do danas), međutim UIO u ovom slučaju nije pokrenuo postupak zaplijene uvezenih automobila, što je proces koji bi nanio enormnu višemilionsku štetu ovoj autokući.
Foto: Sjedište “Kramara” u Banja Luci
Kramar je u međuvremenu uputio i “demanti” koji je bio ništa drugo do potvrda naše priče i pravdanje u stilu “jesmo mi, ali su i drugi” samim priznanjem “da probleme sa EUR1 imaju svi, a da se proziva samo Kramar”, u kojem je tek napravljena nova promocija ove auto-kuće.
Ono što je, između ostalog, vrlo indikativno u “demantiju” Kramara jeste poruka njihovim kupcima da će im “oni dati gratis dva na svako oduzeto vozilo”, čime su posredno dali do znanja kako su uvjereni da UIO neće pokrenuti postupak zaplijene vozila za koja nije plaćena carina, a šta je urađeno u slučaju majke dvoje djece iz Gradiške i još stotina drugih fizičkih i pravnih lica iz BiH.
Inforadar je, s tim u vezi, u sjedište UIO BiH uputio i pitanja: da li je UIO ikada ranije, a prije slučaja “Kramar”, tek retroaktivno naplaćivala carinske obaveze, ili je izricana i mjera oduzimanja vozila, odnosno, da li će se UIO u slučaju “Kramar” postaviti i djelovati prema Članu 19 Zakona o carinskim prekršajima BiH, koji predviđa “zaštitnu mjeru oduzimanja predmeta” (u ovom slučaju vozila)?
Do zaključenja ovog teksta nije nam odgovoreno, a mi ćemo u narednim danima očekivati odgovore UIO koje ćemo odmah potom objaviti.
