Zanimanje političar u BiH je najbolji posao na svijetu. Možeš da ne radiš ili da nešto radiš – svejedno, mjesečno zarađuješ kao jedna cjelokupna situirana porodica u BiH, za svoj (ne)rad nikome ne podnosiš račune, bitno je samo da si dobar sa šefom stranke i da ti je – što bi rekli zlobnici – glava uvijek dobro namazana vazelinom.
Ovaj kratki opis prosječnog domaćeg političara odličan je šlagvort za dvije velike priče koje ovih dana zaokupljaju bosanskohercegovačko društvo više nego mnoge slične njima. Zašto? Pa iz jednostavnog razloga jer smo dobili nove „narodne izdajnike“, pri čemu je trenutak odluke tempiran.
Nakon 13 mjeseci opstrukcija i nerada od strane istih onih koji sada žure u vlast, najprije smo dobili dogovor o formiranju novog saziva Vijeća ministara i slanju „programa reformi“ u Brisel (za koji još niko pouzdano ne zna da li je riječ o ANP-u), a onda i utvrđivanje koalicije „bošnjačke reprezentacije“ kojoj se priključio i Željko Komšić.
Tako se sada pred očima ipak preneražene bosanskohercegovačke javnosti, koja je navikla na sve i svašta, odigravaju dva paralelna političko-klijentelistička procesa, u kojima se ponekad baš i ne zna ko će koga i ko bi koga, ali se zna da i ovi primači i ovi davači silno žele da budu dio vladajućih struktura.
Osvrnimo se stoga časkom na novi saziv Vijeća ministara BiH.
Presuđeni kriminalci, zvaničnici sa optužnicama za vratom, ljudi s kupljenim fakultetskim diplomama, iskompromitirani stranački kadrovi koje više ne vole ni u vlastitim partijama – trebaju obnašati najviše finkcije izvršne vlasti u BiH u naredne skoro tri godine!? Kako to sve skupa izgleda bljutavo i fekalijski demonstrirali su u Pavićevom DNS-u, koji treba da predloži nestranačkog kandidata, pa je tako favorit lidera Pavića bio „Talijan“ Draško Aćimović, dok je mladi i ambiciozni i nadasve iskompromitirani Nešić predložio Mlađena Božovića, punca njegovog brata. Pri tome, Božoviću kao dodatna preporuka u biografiji stoji da je bio osuđen za mobing i optužen za korupciju.
Kako bi što više destabilizirali koalicijskog „partnera“ i dodatno oslabili moć lidera Pavića, iz SNSD-a su, preko državnog premijera, također višestruko iskompromitiranog ali i pravosnažno osuđenog (!) Zorana Tegeltije, prihvatili Božovića a ne Aćimovića, pravdajući takav potez nebuloznim pojašnjenjima koja vrijeđaju zdrav razum.
I ostalo šaroliko društvo iz novog saziva Vijeća ministara izaziva duboku zabrinutost. Osim onih koji, uz duboku zabrinutost, izazivaju i gađenje. Tako će jednu od ključnih pozicija (vanjska tregovina i ekonomski odnosi) obnašati Staša Košarac (SNSD), političar sa spornom fakultetskom diplomom i „biznismen“ iz Istočnog Sarajeva, koji u eksluzivnog restoranu Ribnjak (Toplik) u Istočnom Sarajevu prodaje svoju rakiju „brlju“, gdje je kao predsjedavajući Kluba SNSD-a u Parlamentu BiH godinama dovodio visoke strane delegacije. I svega tu imamo, od najmrtvijeg sukoba interesa, do obmane i prevare konzumenata njegove rakije reklamirane „kao prirodne“, a što ona nikako nije jer su to pokazali rezultati analiza koje je radio naš portal (priča „TRADICIJA“ S EKSTRAKT DODATKOM: Košarac stvorio biznis od prodaje rakije sumnjive kvalitete i korištenja uticaja).
I niko se zbog toga počešao nije. Umjesto da je pravna država reagirala – Košarac je nagrađen ekskluzivnom pozicijom.
Zapravo, ne znamo ko je tu gori. Od Bisere Turković (SDA), vječitog intimusa porodice Izetbegović i buduće šefice bh, diplomatije, inače povezane sa Muslimanskim bratstvom, preko ministra odbrane Sifeta Podžića (DF), koji je svojevremeno glasao i podržao četničkog vojvodu Nikolu Poplašena, pa do Vojina Mitrovića (SNSD), Vjekoslava Bevande (HDZ), političara koji traje gotovo od pada Vizantije, ili Hazima Rančića (SDA) i Mije Krešića (HDZ), nekadašnjeg zamjenika ministra sigurnosti koji je otvoreno radio za hrvatske obavještajne službe a protiv vlastite države.
Paralelno s ovim procesom u Kantonu Sarajevo traje bura a nakon odluke ideološkog konvertita Željka Komšića da napusti ideje građanskog društva i koalira sa Bakirom Izetbegovićem i Fahrudinom Radončićem u „bošnjačkoj reprezentaciji“ koja će, eto ko biva, biti ekvivalent snazi Čović-Dodikove koalicije, pa će na taj način spasiti državu (jer njima, naravno, fotelje nisu bitne).
I mnogo toga je već rečeno o radu i dalje aktuelne Vlade Kantona Sarajevo, u kojoj, istina, participira i ništarija Dino Konaković, u kojoj su, također istina, i pojedinici iz Naše stranke i SDP-a nedostojni funkcije koju obnašaju, ali koja je, što je također istina, radila dobar posao za građane i bila veliko osvježenje. Međutim, Komšić je odlučio (za Radončića to nije čudno) da obori vladu u kojoj su, da bi sve bilo apsurdnije, participirali i njegovi kadrovi, kako bi napravio prolaz za SDA. Jer, ne zaboravimo, u pitanju je i miljarda sa budžetske sise, za kojima je SDA mjesecima kmečala.
Među onima koji će, uskoro, odlučiti o novoj skupštinskoj većini su, između ostalih, i Samra Ćosović-Hajdarević, nadaleko poznati ksenofob, koja, eto tako uzgred, mrzi i pedere i lezbejke, Aljoša Čampara, i dalje ministar policije u tehničkom mandatu, nadaleko poznat po tome što policija pod njegovim vođstvom nije rasvijetlila nijedno teško ubistvo, potom uzoriti kolega Zvonko Marić, koji je, osim što ponekad ne zna kako se zove, domaćoj i regionalnoj javnosti poznat po televizijskom biseru „odljev mozaka“ (biser mu je kasnije „ukrala“ Dubioza Kolektiv za jedan svoj spot), stihoklepac i preletač Fahrudin Pecikoza, vijećnik sa više promijenjenih dresova od Zlatana Ibrahomovića, ili recimo Bibija Kerla, nekadašnja bh. brzoklizačica koja, kad joj se prijede, usred sjednice Skupštine to javno i kaže i požuri kolege jer je gladna.
Sve sama elita koja će u naredne gotovo tri godine odlučivati o kvalitetu života građana našeg najvećeg kantona i glavnog grada.
Ili što bi moj kolega rekao – ko nas je kleo nije dangubio..
