Od jučer pa sam pročitao na desetine statusa razočaranih ljudi, prevashodno iz Federacije BiH, koji su “šokirani jer je Draško Stanivuković u emisiji Pressing N1 negirao gencid” i iznosio blasfemične i desničarske političke stavove.
Budući da živim i radim u RS u proteklih 10 godina, smatram se kompetentnim i imam potrebu da kažem slijedeće:
1.U RS ne postoji politička alternativa etnonacionalizmu, već tek lošoj socijalnoj politici i nepravdi unutar jednog nacionalnog korpusa (slučajevi David Dragičević, “Picin park” i dr).
2. Stanivuković je izdanak takvih politika i u tom kontekstu ništa drugačiji od bilo koga drugog.
3. Stanivuković je iznimno imućan i može da se zajebava politikom – od nje mu život ne ovisi kao ostalim koji su unutra da bi hapali.
4. Prestanite na vrijeme da se nadate promjeni – jer ona neće doći zato što ne postoje političke snage za promjene.
5. Mladi političari opozicije (Stanivuković, Jelena Trivić koja, BTW, glorificira Dražu Mihailovića, i Nebojša Vukanović, koji se ksenofobično sprda s fesom u skupštini) misle i vjeruju da će pobijediti Dodika i SNSD na nacionalističkom narativu – što je njihova velika politička greška.
6. Stanivuković možda (samo možda) i može postati gradonačelnik, ali Dodika i SNSD naprosto ne mogu da pobijede njihovim oružjem, već samo zdravim politikama, na duge staze. No gladni vlasti, moći i beneficija mladi političari iz RS nemaju vremena i srljaju iz greške u grešku.
7. Da se pojavi neko pametan i mudar u RS – kao što ga nema, svoju bi politiku upravo bazirao na poštivanju međunarodnog prava, demokratiji i ljudskim pravima, priznanju genocida, klanjanju žrtvama, iskazivanju pijeteta prema silovanim ženama i svim žrtvama rata, gledanjem u budućnost. Iako bi sebi trenutno presudio u RS, dugoročno, dobio bi ogromnu podršku demokratske javnosti, međunarodne zajednice i zdravih političkih snaga, u to nema dvojbe!
Draško Stanivuković, Jelena Trivić i Nebojša Vukanović – nisu ti.
Dot, end.
