Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović prije nekoliko dana izjavio je da je na večeri s predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem te američkim veleposlanikom Ericom Nelsonom i ambasadorom EU u BiH Johannom Sattlerom “informirao sagovornike” da HDZ i SDA više nisu koalicijski partneri niti dio iste parlamentarne većine.
“Koalicijski partneri ne imenuju hrvatske predstavnike bez dogovora s Hrvatima, ne predlažu izmjene zakona bez dogovora s koalicijskim partnerima i onda ih preglasavaju”, izjavio je Čović.
Istovremeno, HDZ preko svog državnog ministra finansija Vjekoslava Bevande blokirao je preraspodjelu sredstava od MMF-a, protiv čega su čak i njihovi partneri iz SNSD-a, navodeći kao razlog nezadovoljstvo odlukom o iznosu koji bi trebao pripasti kantonima.
BLOKADE NA DRŽAVNOM I FEDERALNOM NIVOU
Zahvaljujući udruženoj akciji HDZ-a i SNSD-a, odgođeni su i lokalni izbori u BiH, nakon što su ove dvije stranke odbile posebno finansiranje izbora, a u ovom slučaju je izgovor da je trenutno rukovodstvo CIK-a ilegalno. Ova odluka je, podsjetimo, uslijedila nakon što su smijenjena dva srpska člana CIK-a, bliska SNSD-u.
Predsjednik FBiH Marinko Čavara (HDZ) napisao je pismo EU u kojem tugaljivo, patetično i nadasvelažljivo optužuje Bošnjake da nad Hrvatima “vrše kontinuiran javni linč i ugrožavaju im fizičku sigurnost”, a sve zbog mirnog protesta u Sarajevu protiv neoustaške mise za žrtve Bleiburga, koji je prošao bez ijednog incidenta.
Foto: Sa antifašističkih protesta u Sarajevu protiv mise za Bleiburg
Naravno, treba li i napominjati da skoro godinu i po od općih izbora Federacija BiH još nema novu Vladu, a nije izgledno da će je u doglednoj budućnosti i biti s obzirom da Čović njeno formiranje uslovljava donošenjem novog izbornog zakona koji bi ovoj stranci osigurao potpunu kontrolu nad hrvatskim mjestima u Domu naroda i hrvatskom foteljom u Predsjedništvu BiH.
Iako se kao povod navode različiti motivi,Bosna i Hercegovina, zahvaljujući sadejstvu SNSD-a i HDZ, trenutno preživljava političke blokade i na državnom i federalnom nivou koje zauzimaju najširi opseg: od formiranja vlasti preko održavanja izbora do finansija.
Uporedo s tim, HDZ pokušava procovirati međunacionalne incidente i sukobe, poput pomenute mise za Bleiburg u Katedrali u Sarajevu, gradu u kojem je tokom Drugog svjetskog rata pod okupacijom zločinačke ustaške vlasti ubijeno više od 10.000 građana. Ni činjenica da u svom naumu nisu uspjeli, tj. izvazvali incident, ne sprječava ih da nastave s agendom da je planiran, odnosno da u javnost šalju narativ kako je neko napadnut i ugrožen.
Stoga se pitanje nameće samo po sebi: svjedočimo li aktivaciji plana B?
Podsjetimo, plan B najavljen je prije tačno dvije godine, u maju 2018. iz usta Dragana Čovića, netom nakon završenog sastanka s Dodikom. Iako nije precizirao šta taj plan tačno podrazumijeva, stavljajući ga tek u kontekst neusvojenog izbornog zakona po HDZ-ovoj mjeri, građani BiH po svemu sudeći upravo svjedoče njegovoj realizaciji.
Foto: Čović najavio Plan B još prije dvije godine
Za početak, treba reći da je BiH izbjegla najgori scenarij, a to je da ostane i bez Vijeća ministara i Vlade FBiH. Prema najgorem mogućem scenariju, Dodik i Čović bi bili izabrani u Predsjedništvo te bi podnijeli ostavke. Istovremeno, HDZ bi iz kantona u kojima ima većinu odbio delegirati hrvatske delegate u federalni Dom naroda, a samim tim ne bi mogao biti popunjen ni državni Dom naroda.
Kako Ustav predviđa da se zamjenski članovi Predsjedništva biraju iz Doma naroda, zbog činjenice da hrvatski klub ne bi bio konstituisan, izbor bi bio nemoguć. Kako Predsjedništvo imenuje mandatara za Vijeće ministara, ni izbor novog Vijeća ministara ne bi bio moguć.
POGUBNA ODLUKA KOALICIJE SDA-SBB-DF
Na taj način Bosna i Hercegovina ostala bi bez Predsjedništva, bez funkcionalnih domova naroda pa samim tim i parlamenata i na državnom i na federalnom nivou, zbog čega nikakvi zakoni ne bi mogli biti usvajani. Vijeće ministara i Vlada FBiH postojali bi u tehničkom mandatu, no bilo bi dovoljno samo da SNSD i HDZ povuku svoje ministre pa da Bosna i Hercegovine dobije sve konture failed statea.
U političkoj teoriji „propala država“ označava onu zemlju koja nije u stanju da ispunjava svoje osnovne funkcije. To bi, preciznije, značilo da država ili nema svoju vlast, ili da vlast nema kontrolu nad cijelim teritorijem zemlje i nije u stanju da štiti prava i sigurnost svojih državljana. Kroz historiju je nerijetka pojava da određena država u jednom trenutku, uslijed ekonomskih, društvenih ili političkih prilika, dođe u fazu da više nema kontrolu nad svojim teritorijem i nije u stanju da provodi zakon i ispunjava svoje zadaće.
Sreća za BiH je što je od ulaska u neizvjesne avanture Dodiku ipak u konačnici bilo važnije dočepati se resursa i kredita, a i činjenica da je u Predsjedništvo ušao Komšić i spriječio da dvojac Dodik-Čović ovlada državom dijelom je osujetio najgori scenarij. No, ako je Dodiku pustio da uđe u državnu vlast, svoj dio posla blokade Čović odrađuje i na državnom i posebno na entitetskom nivou, i u tome se, između ostalog, vidi sva pogubnost odluke kaolicije SDA-DF-SBB (tzv koalicija “Petak 13”) da pristane na formiranje državne vlasti, odnosno Dodiku prepusti srpska mjesta u Vijeću ministara bez istovremenog postizanja dogovora s Čovićem o formiranju nove Vlade FBiH.
Foto: Izetbegović, Radončić i Komšić, lideri takozvane kolaicije “Petak 13”
SNSD i HDZ BiH tako su došli u poziciji da ispred sebe imaju švedski stol – učestvujujući u vlasti na državnom nivou, a u slučaju potonjeg i na federalnom nivou, koriste njene instrumente da povećavaju svoju moć i uzimaju sve što im je u datom trenutku po volji s jedne, te blokiraju provođenje svega što im nije po volji s druge strane, ucjenjujući pritom svoje bošnjačke partnere.
Simptomatično u svemu je i da nakon 30 godina kontinuirane i stabilne koalicije SDA i HDZ-a, koja je funkcionisala po principu “svakom njegovo”, gdje su se matematički dijelile funkcije, ministarstva, javne kompanije i resursi te se jedni drugima nisu miješali u dio kolača i poslove, sada po prvi put svjedočimo i otvorenoj konfrontaciji SDA i HDZ-a u samoj vlasti.
HOĆE LI IZDATI IZETBEGOVIĆ
Šta je cilj svega? Ukratko – natjerati SDA “na izdaju”.
Politički ciljevi SNSD-a i HDZ-a su jasni. U slučaju prvih to je potpuno obesmišljavanje samog postojanja Bosne i Hercegovine kao države i jačanje Republike Srpske do njene potencijalne nezavisnosti, no dok to toga ne dođe valja maksimalno iskoristiti sve resurse države za svoj interes, istovremeno joj onemogućujući da profunkcioniše u obimnijem kapacitetu kao iole ozbiljnija država.
Foto: Ogromne probleme i štetu državi i svim njenih građanima čini Dodik svojim retrogradnim politikama
Za HDZ je cilj postići takvu vrstu ustavnih promjena i rješenja koje bi ovoj stranci, u najmanju ruku, trajno garantovale polovinu federalne i trećinu državne vlasti, ili u atmosferi potpunog haosa čak potencijalno možda otvorile i pitanje neke nove “hrvatske samouprave”.
Posljednji potezi osionog i samouvjerenog blokiranja rada države pokazuje da je HDZ krenuo na sve ili ništa. Ovo političko siledžijstvo bi, u konačnici, pod prijetnjom trebalo dovesti do toga da BiH i definitivno postane “propala država” te da, uz druge mehanizme ucjene i pristiska, SDA i njeni partneri potpišu kapitulaciju pred Dodikovim i Čovićevim zahtjevima i u zamjenu za deblokiranje države pristanu da se u BiH dodatno zacenementira troetnička konsocijacija u kojoj u budućnosti nećemo imati samo etničku raspodjelu funkcija, nego i entičke glasačke kutije.
Sve bi to ovim strankama zagarantovalo dugu i osiguranu kontrolu nad ključnim aspektima političkog, ekonomskog i društvenog života.
Za “slamanje” SDA i Izetbegovića, Čoviću dodatno na ruku ide i činjenica da su u jeku nabavki za borbu protiv pandmije covid-19 kadrovi ove stranke počinili brojne sumnjive radnje, sa svim elementima kriminala, a da se na čelu državnog Tužilaštva nadležnog za ove slučajeve nalazi HDZ-u bliska, ili preciznije rečeno, osoba od posebnog Čovićevog povjerenja – Gordana Tadić.
Foto: Gordana Tadić, glavna državna tužiteljica od Čovićevog povjerenje, kec u rukavu lidera HDZ-a
SNSD i HDZ, kojima je tradicionalno i prešutno naklonjen Radončićev SBB, u ovom trenutku s pravom osjećaju slabost SDA, da ne spominjemo njegov ućutkani priljepak u vidu DF-a, zbog čega su pokrenuli intenzivnu akciju slamanja probosanske opcije i provođenja vlastite agende u praksu.
Za sada, jedino što je izvjesno je da će se blokade i crpljenje države kad god za to postoji prilika nastaviti, a na kraju se možemo samo nadati da konačna cijena nabavke respiratora neće biti izborni zakon po Čovićevoj mjeri.
