Piše: dr. Aleksandar KNEŽEVIĆ
Najveća ratna šteta u Bosni i Hercegovini je gubitak znanja. Značajan broj edukovanih ljudi napustio je BiH tokom rata. U prvoj fazi obnove države sticanje i razvoj znanja nisu bili prioritet. Nažalost, opšte političko opredjeljenje u BiH ni danas nije širenje, posjedovanje i korištenje znanja. U ovoj državi nije važno šta znaš, nego samo koga znaš.
Da li, kao društvo, znamo da realizujemo projekat gradnje novih termoelektrana koji su počeli da se razvijaju prije više od 15 godina. Ima li išta složenije od toga? Mučimo se sa vođenjem projekta autoputeva. Ali bez obzira šta i kako izgradili neće niko ko ide iz Visokog u Kakanj koristiti autoban Frankfurt – Keln. A kada se radi o električnoj energiji, kada uspostavimo sistem slobodnog tržišta električne energije, možda će građani i privreda Visokog kupovati električnu energiju iz preduzeća u Frankfurtu. A možda će neko iz Kelna biti vlasnik neke elektroprivrede u BiH. Autoput, ukoliko se pravilno održava, može se koristiti dok god postoje automobili. A u Evropi su se dogovorili da termoelektrane na ugalj i tečna goriva prestaju sa radom najkasnije 2.050. godine. Da li se isplati graditi termoelektrane koje će biti u eksploataciji samo 25, najviše 30 godina?
Postoje tri osnovne grupe izvora električne energije: karbonska energija koju Evropska unija destimuliše. zatim obnovljivi izvori koje Evropska unija stimuliše. Treća grupa je energijska efikasnost. Energijska efikasnost se smatra izvorom energije, jer ako jedan potrošač zadovolji svoje potrebe, a pri tom potroši manje energije, ona je na tržištu raspoloživa za drugog potrošača. Dugogodišnja strategija države BiH je forsiranje projekata termoelektrana, po malo gradnja elektrana na obnovljive izvore energije. A na energijsku efikanost u industriji se prakično ni ne misli. Nakon donošenja Zakona o energijskoj efikasnosti u FBiH nije izgrađena početna infrastruktura za njegovo sprovođenje, a potencijal je izvanredno visok (BiH troši dva puta više energije po jedinici društvenog proizvoda od Hrvatske i Slovenije). A ovdje se uložena sredstva vraćaju brzo, za nekoliko godina ili čak nekoliko mjeseci ili dana. Čudna strategija – što skuplje i teže to draže!
Sve države nastale raspadom Jugoslavije ili će tek nastati, opredjelile su se da grade po jednu termoelektranu, jedino Srbija dvije. Izuzetak je Bosna i Hercegovina koja nacrtom energetske strategije iz 2017. godine, pored već izgrađene termoelektrane Stanari, pominje izgradnju čak sedam termoelektrana ili blokova postojećih termoelektrana! Teško je naći obrazloženje ovog strateškog plana. Jedino što pada na pamet je obrazloženje magičnog broja sedam, koje je dala katolička crkva prije nego što je spalila Đordana Brunu 1.600-e godine. Njegovu i Galeo Galileja teoriju da se planete okreću oko Sunca pobijali su teorijom da može biti samo sedam nebeskih tijela koji se kreću oko zemlje (Sunce, Mjesec i još pet do tada poznatih planeta) jer u sedmici ima sedam dana, na glavi postoje sedam otvora, sazvježđe Vlašići ima sedam zvijezda. Zato i sedam termoelektrana. Mimo Strategije javlja se ideja i o osmoj termoelektrani – u Sanskom mostu.
Ovo je četvrti saziv Vlade Federacije BiH koji vrši pripreme za gradnju Termolektrane Tuzla 7. U tom periodu nije bilo ni jedne prilike, posebno u predizbornim godinama, da se aktuelna vlada ne pohvali očekivanom gradnjom ove termoelektrane. Na nedavno održanoj manifestaciji SDA u sportsko-kulturnoj hali Zetra govorio je i predsjednik Vlade FBiH gosp. Fadil Novalić. Nije spomenuo nove termoelektrane. Zašto? Zašto se već četiri mjeseca niko ne pita šta je sa predhodnim glasnim nagovještajima gradnje novih termoelektrana Tuzla, možda i Banovića. Autor ovog napisa, inače amicus termoelectranae, jedine informacije ima preko medija. Kao i svi drugi građani, mada obraća veću pažnju na te informacije i u poziciji je da ih stručno analizira.
U novembru prošle godine, u prisustvu premijera Bosne i Hercegovine i NR Kine, dr. Denisa Zvizdića i Lia Keqianga, tokom ceremonije potpisivanja više bilateralnih sporazuma, bio potpisan je i Ugovor o kreditu između Elektroprivrede Bosne i Hercegovine i kineske EXIM banke vezan za projekat izgradnje termoelektrane kapaciteta 450MW -Blok 7 Termoelektrane Tuzla. Ugovor je bio potpisan na veresiju, uz obećanja da će garancija za kredit biti priključena ugovoru do 31. marta 2018. godine. Stoga je bilo najavljeno da će u toku decembra pitanje podrške gradnje TE Tuzla biti na parlamentu Federacije BiH kada se očekuje da će poslanici dati saglasnost da Federacija BiH bude žirant za kineski kredit za gradnju ove elektrane od strane kineskog izvođača. U stvari, ukoliko se radi o lošem projektu kredit bi vraćali svi građani BiH, jer u periodu vraćanja kredita (2028- 2043) zasigurno je da će Bosna i Hercegovina biti država bez entiteta.
Sigurno je da je projekat gradnje neke termeolektrane najsloženiji projekat u Bosni i Hercegovini. Prepreke mogu biti vezane za mogućnost procjene uslova tržišta električne energije u BiH u narednih više decenija, očekivana ograničenje vezana za suzbijanje klimatskih promjena u istom periodu, te uslove menadžmenta (javne elektroprivrede) i governansa (na nivou FBiH i BiH). Na kraju pitanje je i spobnosti izvođenja potrebnih studija i projekata.
Analiziraće se ovi uslovi:
- Strateška opredjelenja: Osnovni poriv za gradnju novih termoeketrana je očuvanja radnih mjesta u rudnicima uglja, time i TE Tuzla. Postoji procjena ukoliko se ne izgradi TE Tuzla 7 da će 3000 ljudi ostati bez posla. A šuti se da će u slučaju gradnje novog bloka kao zamjena za stare blokove bez posla ostati 2000 ljudi. Ne postoje planovi za preorjentaciju rudnika kroz uvođenje back-stop tehnologija (proizvodnja drugih mineralnih sirovina, druge privredne djelanosti, korištenje prostora rudnika za poljoprivredu, proizvodnja bioenergenata, itd.
- Menadžment Elektroprivrede BiH: Postavlja se u BiH pitanje da li treba privatizovati velika javna preduzeća. Odgovor je jasan: privatizacija vlasništva nije cilj sam za sebe. Pitanje je kvaliteta menadžmenta. Ukoliko javna preduzeća imaju nekvalitetni menadžment, tj. ukoliko je cilj partijsko ovladavanje resursima, onda se to može spriječiti jedino privatizacijom. Ovdje se ne daje ocjena kvaliteta menadžmenta Elektroprivrede BiH, ali se konstatuje da se nakon svakih izbora, tj. svako četiri godine zamjenjuje oko 20 članova uprave i direktora i pomoćnika direktora organizacionih jedinica. Pitanje je da li ovakva stalna smjena menadžera, mada i vrlo kvalitetnih, omogućava kontinuitet razvojnih aktivnosti u Elektroprivredi BiH.
- Tržište električne energije: Planiranje novih termoelektrana u BiH se odvija u vrijeme kada države zapadnog Balkana preuzimaju sistem otvorenog tržita električne energije, a u okviru Zajednice za energiju (kod nas se Energy community prevodi sa Energetska zajednica, mada je osnovni zadatak ova zajednica da reguliše slobodan protok na tržištu robe umrežene energije). Danas u BiH tri velike elektroprivrede snabdjevaju električnom energijom područja koja su krajem 1995. godine držale tri zaraćene vojske. Međutim, obaveza je napuštanje postojećeg sistema snabdjevanja električnom energijom; traži se uvođenje otvorenog, slobodnog veleprodajnog tržišta umrežene energije (električna energija i zemni gas), što bi trebalo da dovede do sniženja cijena ovih energenata. Postavlja se pitanje da li se planiranje gradnje novih termoelektrana u BiH vidi kao tehnoekonomski projekat ili se gradnja planira u okviru razvoja novog tipa tržišta.
- Zaštita okoline: Najveću pažnju javnosti izaziva pitanje zagađivanja zraka (zaštite okoline). Postavlja se pogrešno pitanje: da li će nove termoelektarne zagađivati zrak. Neće. Nove elektrane (ukoliko se izgrade) zasigurno će se pridržavati graničnih vrijednosti emisije koje se danas primjenjuju u Evropi, tj. emisije pojedinih zagađujućih materija biće 20-50 puta niže od današnjih. A ne postavlja se pravo pitanje, šta je sa emisijama iz postojećih blokova. Elekroprivredne organizacije u BiH koje u svom sastavu imaju termoelektrane izjasnile su se da će sniziti svoje emisije zagađujućih materija na nivo propisa EU iz 2015. godine. Autor ovih redaka, čija je osnovna preokupacija Menadžment kvaliteta zraka, smatra da se radi samo o lažnim obećanjima, jer ove organizacije ne mogu da osiguraju potrebna sredstva za tako drastično smanjenje emisija. Nesumnjivo, potrebno je sniziti emisije iz postojećih blokova, ali uz predhodnu tehno-ekonomsku analizu, da se emisije smanje koliko je to tehno-ekonomski opravdano uz postizanje značajnih sanitarnih ciljeva. Na taj način bi se troškovi značajno snizili. Očito da o pristupu saniranja emisija iz postojećih izvora nismo znali pregovarati u okviru Zajednice za energiju.
- Suzbijanje klimatskih promjena: Evropa si je postavija ciljeve smanjenja emisije stakleničkih gasova. Kada se radi o energetici, to se u prvom redu odnosi na smanjenje emisije ugljendioksida koja je rezultat sagorijevanja fosilnih goriva uglja i naftnih derivata. Evropa je u tom smislu uvela sistem stimulansa i destimulansa. Stimulans je dodatak na cijenu finalne električne energije (iznosi u EU oko 13 % cijene električne energije) kojom se stumuliše gradnja elektrana na obnovljive izvore energije. Destimulans je obaveza na aukciji kupovine dozvola za emisije ugljendioksida za svaku emitovanu tonu ovog stakleničkog gasa. Cijena ovih dozvola iz godine u godinu opada (opada potražnja za njima zbog pada korištenja uglja). Međutim, planirano je da se 2022.godina snizi ukupna kvota dozvoljene emisije ugljendioksida pa se očekuje da će cijene certifikata bitii 20 ili 25 € po toni ugljendioksida (oko 15 do 20 € po toni bh. uglja potrošenog za proizvodnju električne energije). Zemlje zapadnog Balkana u okviru Zajednice za energiju usvojiće poseban sistem aukcije za te države, gdje će vrijednosti certifikata biti niže. Možda će biti samo oko 10 do 15 KM po toni uglja, što bi ipak značajno uticalo na troškove proizvodnje električne energije. Na bazi javnih izjava iz domaćih elektroprivrednih organizacija u BiH da se zaključiti da njihov menadžment povremeno razumije elemente klimatske politike kojima bi trebalo da ovladaju ove organizacije.
- Pitanje je da li je u osmišljavanju razvoja energetskog sektora u BiH bilo uključeno domaćeg znanja. Instituta za energiju u BiH nema. A da li su razvijani i korišteni resursi univerziteta, kao i strukovnih nevladinih organizacija – pitanje je. Elektroprivreda BiH je uvijek imala dobre stručne kadrove, ali je pitanje koliko je ulagano u razvoj tih kadrova. Elektroprivreda BiH je nekada imala svoj naučno-istraživački institut, a danas ga nema. Ovdje se smatra da je pitanje (ne)uloženog znanja ključni parametar rizika novih termoelektrana u BiH. Evropska komisija je finansirala značajan broj projekata vezanih za razvoj znanja iz različitih razvojnih oblasti. Ovi projektu su u BiH imali relativno ograničen efekt, kako zbog načina njihovog izvođenja, tako i zbog nedovoljne sposobnosti vlasti da prihvataju i primjenju izložena znanja. Posebno je interesantan projekat određivanja ekonomičnosti ograničavanja emisije zagađujućih materija rađen na primjeru TE Kakanj. Taj model nisu nikada razmatrali, a kamo li primjenjivali, ni Elektroprivreda BiH niti entitetska ministarstva koja izdaju okolinske dozvole za velike termoenergetske objekte.
- Politika vlasti: Značaj i težinu vođenja projekta gradnje novih termeoelktrana u BiH vlasti entiteta podcjenjuju. Nakon što je Elektroprivreda BiH počela sa izvođenjem projekta gradnje novih termoelektrana, u Republici Srpskoj je data koncesija za gradnju termoelektrane britanskom preduzeću EFT. Mada su aktivnosti vezane za tu termoelektranu počele nakon početnih aktivnosti u vezi TE Tuzla 7, njihova termoelektrana „Stanari“ je u pogonu. Kada bi se danas započelo sa gradnjom TE Tuzla 7, kašnjenje za TE Stanari bi iznosilo čak 7 godina. A svaka godina rada prije uvođenja naknada na emisije ugljendioksida ili prije zabrane rada termoelektrana na ugalj i tečna goriva u Evropi je značajna. U vezi politike vlasti, potrebno je naglasiti da u Tuzlanskom kantonu postoji fenomen dvije termoelektrane pod jednim kantonom. Nema se osjećaja da se vlast podjednako odnosi prema obje termoelektrane, a kamo li da se radi o jedinstvenom projektu i jednom entitetu.
- Osiguranje kvaliteta: Nema se informacije koliko je projekat TE Tuzla 7 rađen kvalitetno. Investitor o tome nije obavijestio javnost. Projekat očito postoji, a da li je rađena unutrašnja recenzija ili vanjska recenzija koja bi potvrdila kvalitet projekta ili uputila na neke greške, da li je bio uspostavljen sistem osiguranja kvaliteta nije poznato. Da li je snaga ove TE od 450 MW optimalno rješenje. Možda danas postoje blokovi neke druge snage koji su jeftiniji ili imaju veću efikasnost.
- Model finansiranja gradnje: Posebno je pitanje da li je ikada izrađena studija finansiranja gradnje novih termoelektrana u BiH ili u entitetima. Prvo se računalo da će se gradnja termoelektrana u BiH finansirati iz ulaganja iz zapadnoevropskih zemalja ili putem kredita evropskih banaka, ali ovi izvori su presušili zbog evropske klimatske politike. Privatno preduzeće EFT, u slučaju TE Stanari, odlučilo se na kredit od strane kineske banke za finansiranje izvoza i uvoza. Da li je to najpovoljnije rješenje za BiH? Građani BiH imaju na štednji u državi preko deset milijardi KM. A banke u zemlji nemaju kome da plasiraju ova sredstva. Naravno, ni građani ni banke možda nemaju povjerenja u projekat gradnje neke termoelektrane. ali postoji drugačije rješenje. Elektroprivreda BiH (kao i druge elektroprivrede u BiH) mogu prodati svoje elektrodistribucijske organizacije. Mnogi građani, kao i organizacije pravna lica vjerovatno bi rado kupili učešće ili dionicu za neku elektrodistribucijsku organizaciju – električna energija uvijek će se nabavljati i prodavati. Tu nema značajnog rizika. A od dobijenog novca elektroprivredna preduzeća bi mogla graditi i nove termoelektrane i elektrane na obnovljive izvore energije, bez zaduživanja, bez plaćanja kamata, bez potrebe da građani budu žiranti. Zašto ova varijanta finansiranja nije analizirana. Možda zbog toga što vlast voli da drži javna preduzeća sve dok u BiH postoji i jedan stanovnik.
Autor ovog priloga je predsjednik naučno-stručnog odbora međunarodne strukovne organizacije REIC (www.reic.org.ba).
