Piše: Dr. Aleksandar Knežević

Već duže vremena možemo pratiti nemoć naših vlasti u slučaju gradnje odlagališta nuklearnog otpada na lokaciji Trgovska gora u Hrvatskoj. Republika Hrvatska je izabrala lokaciju u blizini granice sa Bosnom i Hercegovinom iz svojih sigurnosnih razloga. Ukoliko dođe do akcidenta stradaće manji teritorij Hrvatske, nego da je ona locirana negdje u sredini teritorije Hrvatske, posebno gdje je veća gustina stanovnika. Taj potez nije legitiman, ali vlast te države želi da dokaže da je legalan.

Ima iz naše zemlje dosta vijesti o tom problemu, ali koje ukazuju na nedostatak sposobnosti države Bosne i Hercegovine da se bavi tim problemom. Radi se o potencijalnom sporu dvije države, tj. u spor treba da su uključene državne strukture Bosne i Hercegovine; direktno uključivanje nižih nivoa vlasti ne vodi ničemu. A država se ovdje praktično ne čuje. Glasna je Vlada Republike Srpske koja tu nije pravno nadležna. Valjda se time želi pokazati državnost Republike Srpske. Svjesna da nema dovoljno kadrovske sposobnosti da se bavi tim problemom, resorno ministarstvo Republike Srpske poziva resorno ministarstvo iz Federacije BiH. Ono daje podršku naporima iz RS umjesto da kaže da to nije problem dva entiteta nego države, samo država tu ima pravnu legitimaciju.

Novinari iz različitih medija se interesuju za taj problem, pitaju različite eksperte i samoproglašene eksperte. Zašto ne pitaju lice u nadležnom državnom organu odgovornom za rješavanje tog problema. Da li znamo koje je to lice, koje je to lice koje na nivou države prima platu da rješava sporove poput ovog u vezi Trgovske gore. To lice se ne mora obraćati javnosti, ali bilo bi interesantno da ga novinari pronađu, da on autentično iznese u čemu je problem. Samo tom licu se može vjerovati. Ne može ni individulanim ekspertima ni samoproglašenim ekspertima.

Vezano za eksperte, govori se o potrebi formiranja ekspertskog i pravnog tima. Ovo nije jasno, zar i pravnici nisu eksperti. Ili se oni tu ne ubrajaju, jer poznato je: dva pravnika – tri mišljenja. Mogu biti dva tima, ali bi oni trebalo da se zovu Tim za pravne aspekte i Tim za tehnološke aspekte. To je terminologija koja se može naći u međunarodnim dokumentima koji će biti značajni u rješavanju spora po datom pitanju. Ukoliko pregovaramo, a ne poznajemo međunarodno usvojenu terminologiju postaje jasno da se to kod nas radi volunturistički, na bazi zdrave pameti, a ne svjetskog kondenziranog znanja pretočenog u međunarodne dokumente.

Spominje se međunarodna arbitraža. Kakve su šanse našeg državnog tijela za energiju i okolini koje zapošljava 10 lica i hrvatskog tijela za energiju i okolinu koje zapošljava preko 1.000 lica, tj. sto puta više nego naša država. Mi imamo malo nadležnih lica na nivou države, jer su oni rasprčkani po entitetima, kantonima i jednom distriktu. Tako ni jedno ministarstvo, ni na kom nivou ne može biti ekipirano da se bavi takvom vrstom problema, problema koji se pojavljuje jedan put u više decenija.

Bili su nam predlagali iz Evropske komisije da napravimo državnu agenciju za okolinu i energiju koja bi radila stručne analize za potrebe bilo kog ministarstva na bilo kom nivou upravljanja državom. Odgovor je bio da to narušava Dejtonski ustav Bosne i Hercegovine, jer se osniva novo tijelo na nivou države. Mada bi to tijelo radilo samo stručne poslove, dok bi upravljanje i dalje bilo na nivou entiteta, kantona i distrikta.  Ukoliko bi naziv Državna agencija za okolinu i energiju podsjećao na nešto državno što se nekima gadi, to tijelo bi se moglo zvati Entitesko-kantonalno-distriktna agencija za okolinu i energiju, tako ne bi podsjećala na mrsku državu. Nije bitno kako se zove, nego šta radi. Što bi Kinezi rekli: Nije važno kakve je mačka boje, važno je da mjauče.

Ovdje se ne vidi da bi Bosna i Hercegovina mogla u vezi tehnoloških aspekata da parira hrvatskim stručnjacima. Ali sigurno postoji prostor u pravnoj oblasti. Zakonodavstvo u vezi okolinskih akcidenata jednako je i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, zasniva se na zakonodavstvu Evropske unije. Hrvatska sigurno želi da prečicom da dođe odluke o uspostavi objekta i tu može da učini grešku u koracima. a mi moramo ipak imati znanja da tu grešku otkrijemo. Mada će to biti teško dok god ne uspostavimo državnu infrastrukturu za rješavanje prekograničnih okolinskih konflikata.

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime