Da li je normalno podešeni i racionalni ljudski um još prije dvije godine mogao da zamisli kako će izgledati početak 2021.?
Svijet na koljenima zbog pandemije Covid-19, većina planete o lockdownu, bogatije i sređenije države vade budžetske rezerve kako bi pomogle privredi i privatnom poduzetništvu, zdravstvo u punim pogonima i na izdisaju, proces cijepljena protiv korona virusa postao je vjerovatno jedna od najtraženijih pojmova na internet pretraživačima.
A u Bosni i Hercegovini?
Teško je uopće bilo šta početi pisati o Bosni i Hercegovini, jednoj od najljepših zemalja i jednoj od najgorih država svijeta, a da zadržite elementarnu pristojnost javnog izričaja. Zapravo, čovjek se nakon svega pita da li uopće treba da bude pristojan? Ko može da mu zamjeri? Da li treba uopće da nas je briga za nečije mišljenje u situaciji kada se svako od nas ponaosob osjeća ugroženije, ostavljenije i nemoćnije nego tokom agresije na BiH, ili opsade Sarajeva 1992.-1996?
Da napravimo kratki rezime.
Bahate, nekompetnetne i kriminalizine bh. vlasti katastrofalno su odgovorile na izazove pandemije. Zapravo, nisu nikako ni odgovorile. Prvi i jedini potpuni lockdown bacio je privredu na koljena, ostavio ogromne rupe u ionako poharanim budžetima, te se od tog vremena – a ima tome godina – oni koji predstavljaju vlast ponašaju kao da vladaju savršeno uređenim i harmoniziranim društvom blagostanja: sve je na mjestu i potaman.
A zapravo nije ništa na mjestu, još manje potaman. Unazad 12 mjeseci, otkako traje pandemija, napravljen je još veći jaz između političara i zvaničnika, svih onih s jedne strane koji vladaju i upravljaju – i građana s druge. Oni svoje privilegije ne samo da su zadržali na nivou kakve su bile, već su u budžetu za 2021. osigurali 13 miliona više samo na plate i naknade, ali i kontinutet bijelog hljeba! Tako da bilo koji od njih može da računa da će da sisa budžetsko vime još šest mjeseci, onako, ako iz nekog razloga prestane obnašati funkciju.
U isto vrijeme redale su se afera za aferom. I to sve i jedna u vrijeme kada je građanima BiH najviše trebalo pomoći da srede koliko mogu vlastite živote. I da ih sačuvaju. Pa su tako „kupovane“ fantomske pokretne bolnice, pekarske firme dobijale su poslove nabavke medicinske opreme, a malinarske nefunkcionalnih respiratora.
Još u septembru prošle godine znalo se da će čovječanstvo uskoro proizvesti vakvcinu za odbranu od korona virusa, no ta je vijest za bh. političare bila značajna otprilike kao i ona o odumiranju polarnih medvjeda.
Pa i onda kada je vakcina proizvedena, kada su najveće države svijeta najavile skori početak imunizacije svog stanovništva a male stale u red čekanja (negdje u decembru), Bakir Izetbegović, Dragan Čović, Milorad Dodik, Zoran Tegeltija, Bisera Turković, Ankica Gudeljević, Fadil Novalić... bili su zaokupljeni samima sobom. Novalić optužnicom za vratom, Dodik Stanivukovićem i aferama, Izetbegović četvorkom i gubitkom Sarajeva, Čović prelijevanjem majorizacije iz 2020. u 2021. i opstrukcijom države, Turković „chanel“ brošom i poslom sina Alija, a Gudeljević opstrukcijama u nabavci vakcina.
Najdalje u svemu je, čini se, otišao karikaturalni ministar zdravstva FBiH Vjekoslav Mandić koji je u pismu bh. ambasadoru u Rusiji 22. januara, mjesec i po nakon početka vakcinacije u svijetu, „saznao“ da postoji i vakcina Sputnjik pa se, onako ažuran i temperamentan, želio da raspita o njoj. Ambasador je 28. januara poslao dopis u sjedište bh. diplomatije u kojem je pojasnio da Sputnjik košta 9,95 dolara, fiksno (!), da je moguća hitna nabavka, bez kompliciranih procedura i dodatnih troškova. To se, dakle, dogodilo 28. januara, prije skoro dva mjeseca.
Za tih 60 dana niko se nije ni počešao po glavi. U RS je došlo nekoliko desetina hiljada vakcina (Sputnjika), u Federaciji je pokušana nabavka Sputnjika preko posrednika iz Srbije sa debelim policijskim dosjeom, inače vezom Čede Jovanovića, političkog savjetnika Željka Komšića, a koja je trebalo da košta oko 2,9 miliona eura iznad cijene.
Inforadar je otkrio tu aferu, nakon čega je angažirana vojska botova i plaćenika u pokušaju diskreditacije našeg portala i mene kao glavog urednika, a s čime su upoznate relevantne sigurnosne i međunarodne institucije.
U međuvremenu je stradao, nestao sa ovog svijeta veliki broj bh. građana čije porodice sada imaju legitimno i svako drugo pravo da tuže državu i sve predstavnike vlasti za nečinjenje, jer su direktno odgovorni za stotine umrlih!
Kao i u svakoj drugoj tragikomediji ono najbolje je ostavljeno za kraj. A za kraj je možda i najprimjerenije pitanje za razmišljanje: Kakvi su to ljudi, kakvi su to političari koji nisu nabavili vakcine za Bosnu i Hercegovinu a onda sami krišom otrčali da se vakcinišu u Beograd ostavljajući svoje sugrađane i sunarodnike da umiru po pretrpanim hodnicima naših bolnica?
