Daleko od toga da je Andrea Dorić iz Socijalističke partije RS jedan od rijetkih ili usamljenih primjera kako funkcionira urušeno društvo sistema vrijednosti izvrnutog naglavačke, ali jeste to učinila na neviđeno glup način.

Jučer nam je Andrea suštinski pojasnila kako se to radi u institucijama na svim nivoima u Bosni i Hercegovini; naime, i sam sam kao novinar više puta bio svjedok da mladi i obrazovani ljudi, sposobni i apolitični, nemaju šta da traže u ovakvoj državi koju su zarobile i okovale najgore politike jer samo na taj način sada već tri pune decenije oni vladaju i šire poslovna carstva.

Tu dolazimo do uloge naše Andree (koja je baš uspjela u životu jer je razapeta između dvije dobro plaćene budžetske pozicije paralelno!) i hiljada takvih kadrova, sa travničkim i aperion diplomama, većinom neobrazovanih i nekompetentnih, koji im s partijskim knjižicama čuvaju leđa spremni na vlastito srozavanje do dna kako bi se domogli što udobnije i kožnatije fotelje pa i na neke druge korake i razna zbližavanja.

Elem, reče nam Andrea, citiram, ja sam delegirana na funkciju izvršnog direktora Puteva RS-a ispred svoje političke partije i naravno to je prihvaćeno. S druge strane imala sam i konkurs u APIF-u i tu je trebala podrška partije i to se desilo i tako da sam ja na te dvije funkcije iz tog razloga“.

Šta nam je zapravo Andrea ovdje kazala.

Najprije to da je uz pomoć Socijalističke partije i šefa joj Perice Đokića (koji i sam, BTW, nikada nije dokazao da ima validnu fakultetsku diplomu: https://inforadar.ba/osam-godina-ministar-bez-validne-diplome-nema-dokaza-da-je-dokic-zavrsio-fakultet/) zarobila dvije fotelje istovremeno, što je protuzakonito i nemoralno.

Kazala nam je i to da je bez podrške SP-a i Đokića ne bi bilo niti na jednoj od dvije fotelje, a vjerovatno ni na mapi.

A posebno nam je na svom primjeru rječito pojasnila da su gotovo svi današnji konkursi u BiH namješteni i da se gotovo svaki raspisuje pro forme radi jer su mjesta već rezervirana za stranačke uhljupe i uhljebe poput Andree.

Dakle, ovo je materijal koji bi u bilo kojoj ovlaš uređenoj zemlji svijeta izazvao promptnu reakciju pravne države i istragu protiv svih odgovornih u lancu korupcije, nepotizma i pogodovanja(vidjećemo već da li će ovoga puta to da se desi jer je slučaj javan i toliko očit da je izazvao salve ljutitih i podrugljivih reakcija javnosti).

I ovdje bismo nakratko završili sa Andreom koja je primjerom vlastite neinteligencije (a možda i bahatosti) tek javno priznala i obznanila ono što zapravo radi na hiljade partijskih kadrova širom BiH, u svim institucijama, od vrha prema dnu. Upravo tako, Bosna i Hercegovina je vjerovatno jedna od rijetkih, ako ne i jedina država u svijetu u kojoj su poznati svi načini i forme kršenja svih mogućih zakona tokom studiranja, „diplomiranja“ i prilikom zapošljavanja a da pri tom niko ništa ne poduzima, čak ni oni zaduženi da štite zakon i pravni poredak.

Zato što:

  • I neki od najmoćnijih među tim što „štite“ zakon i pravni poredak su upetljani u ovu vrstu kriminala, što pokrivanjem, što prikrivanjem, što onemogućavanjem. Pojedinci i sami imaju sporne diplome.
  • Privatne fakultete gdje se diplome stiču plaćanjem i korupcijom vode kadrovi i moćnici bliski strankama, koje nerijetko finansiraju i same stranke iz crnih fondova.
  • Magisterije i doktorate na takvih ustanovama nerijetku stiču profesori koji pak predaju na fakultetima širom države, često i studentima imućnih roditelja i političara. Vrzino kolo i ugodno s korisnim.
  • Ogroman broj, nevjerovartno visok procent današnjih stranačkih uhljeba s „diplomama“ dolazi s tih i takvih privatnih fakulteta na kojima je moguće „diplomirati“ za pola godine na telepatski način ili uz pomoć „goluba pismonoše“.
  • Već je odavno uspostavljen sistem partijskog uhljebljavanja po vertikali, pri čemu „ljuti neprijatelji“ iz vladajućih etnonacionalnih stranaka (mada ni drugima nije mane) džentlmenski ne diraju one druge kako ti drugi ne bi dirali njihove. Ne diram te, ne diraj me.
  • Posebno se taj sistem „ne diram te, ne diraj me“ etablirao i ukotvio u državnom pravosuđu gdje one dugo očekivane istrage protiv moćnika i političara umiješanih u teški kriminal stagniraju ili se ne provode zato što politika kontrolira pravosuđe i svi imaju svoje ljude „unutra“ gdje vlada „ravnoteža straha“.
  • Našu državu i cijeli sistem zarobila je politička mafija koja imenuje, postavlja, upravlja i udružuje se, pri tom ima svoje ljude, osim u vrhu pravosuđa, i u policiji, obavještajnoj službi, carinama te državnim i svih drugim finansijama.

Dovoljno je, naime, tek da pogledate sve te rukovodeće i zamjeničke pozicije u ključnim državnim i entitetskim institucijama izvršne, zakonodavne i pravosudne vlasti (i naravno policije i obavještajne službe).

Ako znamo da, primjera radi, OSA-u drže Izetbegović i SDA preko svog privatnog obavještajca Osmana Mehmedagića Osmice, državnu policiju (SIPA) SNSD i Dodik preko svog privatnog policajca Darka Ćuluma, državne carine i finansije HDZ i Čović preko svojih privatnih ključara državnih sehara Mire Džakule i Vjekoslava Bevande, a onda svi oni u svim tim institucijama imaju svoje ljude kao zamjenike i pomoćnike, pa onda svi zajedno svoje ljude u Sudu i Tužilaštvu BiH koje čvrsto politički kontroliraju, je li onda i red da se čudimo gluposti jedne Andree Dorić, ili je ona tek svjesna da se može bahatiti, raditi, pričati i ponašati se kako hoće, a da se ništa pod milim bogom neće dogoditi kao da ništa i ne radi, ne priča i ne djeluje?

Kako se postaviti i šta uraditi ako znate da državni tužilac koji pred Sudom BiH tuži Fadila Novalića u aferi respiratori dolazi zajedno s tim istim Fadilom Novalićem pred Općinski sud u Sarajevu da bi pred tim Sudom kao svjedok branio Novalića i vlastiti narušeni dignitet u predmetu u kojem Novalić tuži autora ovog teksta a taj tužilac iznosi neistinu u istom predmetu kako mu karijera ne bi došla u pitanje?

Je li se onda može vjerovati tom tužiocu da će istrajati i časno i savjesno završiti svoj dio posla u predmetu respiratori pred Sudom BiH posebno ako se zna (a što pouzdano znam!) da je do sada u dva navrata pokušao da promijenio posao?

Kako se postaviti i šta učiniti ako znamo da su posljednjih nekoliko godina, a intenzivno unazad nekoliko mjeseci, etnonacionalne stranke, sadašnji i budući koalicioni partneri SDA-HDZ-SNSD, pokupovali kolege novinare koji su prodali obraz i čast i urušili dignitet profesije kako bi zbog lagodnijeg života postali partijski propagandisti, raspirivači mržnje i prodavači magle?

Da li je došlo vrijeme da se izađe sa spiskom tih „novinara“ koji na perfidan način, što bi se u sarajevskom žargonu reklo šupački, koriste resurse i platforme tih stranaka i društvenih mreža te rasporođene stranačke botove kako bi se obračunali s malom grupom kolega i medija koji rade velike stvari za ovu državu i društvo, vjerujući i dalje u misiju nezavisnog, nepristrasnog, istraživačkog i kritičkog novinarstva, pa dok nosaju glavu u torbi moraju da se brane od tih i takvih?

Dakle, nije im dovoljno što su zarobili državu, poklopili sve, korumpirali što se korumpirati može, rasporedili sve svoje ljude, organizirali čitavu armiju botova i glasačku mašineriju pomoću koje se održavaju na vlasti, nego se još zajednički okreću protiv nezavisnog, istraživačkog novinarstva koje radi posao i države i tužilaštva i predstavlja onaj mali tračak nade da ćemo jednog dana urediti sistem jednakih šansi i prava za sve.  

Zato želim i hoću da kažem da predstojeći izbori jesu možda i posljednji, očajnički pokušaj nas i dijela građana, koji najprije u odbrani zemlje a onda i u odbrani ljudskog digniteta i dostojanstva istrajavamo 30 godina boreći se sa duboko korumpiranim sistemom, da ostanemo ovdje i pomognemo da naša djeca imaju neku budućnost.

To nam je veliki test, hoćemo li biti poraženi, a s nama i svi ideali boljeg i pravednijeg društva, ili ćemo armiju partijskih andrea dorić i onih koji su ih iskreirali vremenom, korak po korak i strpljivo, smjestiti na smetljište prošlosti.

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime