Kad Bisera Turković u ćaskanju za opuštenije medije naglasi da je njena “majka Katarina rođena u dvorcu”, vrijedi citirati Andrićevu opasku povodom naglašavanja mjesta rođenja. Pa morate se, zaboga, negdje roditi, kaže književnik. Biserin dvorac primili smo k znanju ne bez primisli da su u dvorcima znali biti rođeni i veliki ali i mizerni, dapače i ubice…
Da prosti Bisera, Tesla nije rođen u dvorcu. A ni Hrist, ili kako ga u islamu zovu Isa. Rođen je u štali. Na vječnu nadu svakom čovjeku da od onoga što će od svoga života učiniti zavisi konačni sud o njemu.
No, ostavimo ni krivu ni dužnu Biserinu majku u dvorcu, ali priložimo Biserinom narativu izjavu objavljenu u štampi koju listate kad čekate na svoj red kod brice. “Volim elegantne stvari s decentnim nakitom, broševe, umjetničke slike, kristale, marame, šešire”…
Sve bi ovo bilo nevrijedno pomena da se dvorački narativ u biografiji naše ministrice ne proteže na politiku države čiji je Bisera debelo plaćeni činovnik.
Da skratim. Dolazak prvih vakcina u Bosnu i Hercegovinu bila je, između ostalog, i prilika da se bosanskohercegovačka internetska zajednica baš nauživa praveći viceve, što na račun donosioca što na račun primatelja.
Twita se, fejsbukuje se, lajka se, grohotom se smije i sve se uglavnom na tome završi.
Internetska se zajednica tako pozabavila i prigodnom izjavom gospođe Bisere Turković. Osoba čije ime povremeno navodi na latinsku mudrost da nomen est omen – ime je znamen, uzrečica koja se upotrebljava kada nečije ime nosi značenje koje se poklapa s nekom njegovom osobinom. Bisera je naprosto biser. Biser koji nas je svojevremeno počastio biserom da ambasadarsko mjesto nije “uhljebljenje”, nego je… itd.
Ovoga puta Biserin najkrupniji biser je promakao javnosti:
“Radi se o vrlo dostupnoj vakcini koja se uglavnom koristi u siromašnim državama, kao što je Dominikanska Republika i slično. Dakle, vrlo jeftina i vrlo dostupna, i nema dozvole za korištenje u EU.”
Dakle, ministrica Bisera Turković kao činovnica države Bosne i Hercegovine zadužena za saradnju sa vascijelim svijetom, tvrdi da je Dominikanska Republika siromašna država. Te iskazujući rezervu prema vakcini Astra Zeneca, implicira da je Bosna i Hercegovina bogata država. Baš?
Ne budi nam mrsko, provjerimo koliko je Dominikanska Republika sa sve izlazom na božanstveno more, a bez Pelješačkog mosta koji joj kvari vidik, siromašna država, a naša bogata.
Bosna i Hercegovina i Dominikanska Republika su približne veličine. Mi nešto više od 51 hiljadu kvadratnih kilometara, oni skoro 49 hiljada. Što se tiče broja stanovnika, oni su tri puta brojniji (3 miliona i 300 hiljada našijenaca, prema 10 miliona i 700 hiljada Dominikanaca). Prosječna starost stanovnika ukazuje da u Dominikanskoj Republici žive mlađi ljudi. Kod nas je prosječna starost 39,5 godina, kod njih 25,8.
Prosječan prihod po stanovniku u BiH je 6.170 američkih dolara, a u Dominikanskoj Republici, da prosti Bisera, 8.080 jednako američkih dolara. Interesantno, bruto društveni proizvod, ključni finansijski pokazatelj, je mnogo veći u Dominikanskoj Republici. Korupcijski index nam je takav da bismo se mogli pobratimiti. Nešto bolji u BiH, ali generalno za obje zemlje vrlo loš. Imamo neznatno više puteva (22.936 naših kilometara prema njihovih 19.705). Ali je Dominikanska Republika bolja u aerodromima. Čak 36. Idealno za slijetanje doniranih vakcina.
Više zagađujemo planetu. Emisija CO2, od nas 6,618.60 tona. Od njih 2,352.02 tona.
Imamo više bolničkih kreveta na 1.000 stanovnika. Kod nas 3,50, tamo 1,60. Što se tiče ljekara, tu smo negdje. Kod nas su dva ljekara na 1.000 stanovnika, kod njih 1,56. Ali smo jači u pušenju. Kod nas puši 38,3% stanovnistva, kod njih 9,4%.
Stanovnici Dominikanske Republike više koriste Internet. Kod nas je online 699 na hiljadu stanovnika, a kod njih 748 na hiljadu stanovnika. Itd, itd.
Nezavisnost smo stekli 1992., Dominikanska Republika je nezavisna država od 1844. godine.
I da više ne dužimo sa anamo – tamo Dominikanskom Republikom. Vratimo se nama u Evropi. Po međunarodnim finansijskim izvještajima, Bosna i Hercegovina je, da prosti bahata Bisera, peta najsiromašnija zemlja Evrope. Iza nas su samo Moldavija, Ukrajina, Kosovo i Albanija.
Dugogodišnja diplomatkinja, a članica Stranke demokratske akcije (SDA) od njenog osnivanja, Bisera Turković je rođena 1954. godine. Andrić bi rekao: Pobogu, morao se čovjek neke godine roditi. No, godina rođenja Bisere Turković je u kontekstu priče o “Biseri u svijetu bogatstva” znakovita jer je 1955. u opticaj puštena kultna pjesma Que sera, sera.
Naslov pjesme, što bi u prijevodu značilo, “što će biti, biće”, je perfektan amblem “veselog fatalizma” na koji smo u rukama ovakvih političara i ministara osuđeni. Na koji je ovdašnji čovjek već odavno svikao. S vakcinom, bez vakcine… što će biti – biće!
