Ovog marta se navršava tačno deset godina od kada je međunarodna zajednica u BiH poslala poslejdnjeg visokog predstavnika. Nakon Karla Bildta, Carlosa Westendorpa, Wolfganga Petritscha, Paddya Ashdowna, Christian Schwarz-Schillinga, Miroslava Lajčaka, na red da se te već davne 2009. godine doseli u BiH došao je i Austrijanac Valentin Inzko.
Dotadašnji najduži staž visokog predstavnika u BiH je držao pokojni britanac Pedi Ešdaun – tri i po godine, međutim, autrijski gospodin, drug Inzko ga je već troduplo nadmašio.
I ne samo to, već je samim svojim predsjedavanjem u Bosni i Hercegovini pobrao simpatije svih njenih građana – a građani u BiH su priča za sebe. Pogotovo prevrtljivi Bošnjaci, koji su spremni inscenirati ratni zločin da bi ga napakovali komšijama, koji su strijeljali sami sebe pa se zagrtali u masovne grobnice, pa izlazili iz istih pa ponovo uskakali u tercijalne grobnice, odmah su simpatisali tog krhkog i pitomog Austrijanca iz Klagenfurta.
TEŽAK I ODGOVORAN RAD
Recimo da je BiH neko školsko odjeljenje koje je u cijeloj školi poznato kao najproblematičnije, iako je škola tom odjeljenju slala svakojake profesore u nadi da će neki od njih ih ukrotiti i natjerati ih da se podvrgnu pravilima škole, to nikome nije pošlo za rukom. Pokušavalo se sankcijama, korištenjem starateljskih ovlaštenja, stavljanjem na crnu listu… ali bez uspjeha, odjeljene je ostalo neukrotivo. Sve dok za za novog razrednog nije došao mirni i tihi čičica, pomalo nalik na Djeda Mraza.
Tako je i gospodin Inzko bio drugačiji od prethodnika, tek bi sjeo u onu stolicu rezervisanu za glavnog baju u razredu i udrijemao u duboki u san, pa je razred onda bez problema mogao da nastavi sa svojim nestašlucima. Tek kada bi se učionicom prolomila neka velika vriska uspavani Valentin Inzko bi se probudio, nježno udario šakom u stol i rekao da je zabrinut njihovim ponašanjem. Očitao bi im takvu bukvicu da bi mu morali priključivati razglas i tako bi ih značajno pogledao da bi mu se uvijek zamantalo pa bi opet …… zzzzzzzzz, utonuo u duboki san..
Cijeli razred se brzo privikao na novog razrednog, saslušali bi ga kad se probudi, praveći ozbiljne grimase kao da shvaćaju o čemu priča, a na drugu stranu nisu ga nikada ni uspjeli shvatiti i znali su da će nakon izražavanja zabrinutosti njihov razredni ponovo utonuti u san, a njih bataliti te dosadne recitacije o odgovornosti i ozbiljnosti za koju još nisu spremni. I tom situacijom su svi bili zadovoljni. A i škola, koja je kako-tako imala osjećaj da drži problematični razred pod kontrolom.
Zvog toga fantastičnog, besprijekorno obavljenog posla nastavniku Inzku škola je svakog mjeseca davala 25.000 eura i često sipala komplimente zbog načina na koji je ukrotio razred, a njemu ionako ništa nije bilo jasno. Najvažnije mu je bilo da po stare dane ima zdrav san, mehku stolicu i redovna primanja. I na kraju razred, koji je bio multietnički i sastavljen od Srba, Hrvata i Bošnjaka, mogao je nastaviti dalje sa svojim klanovima, mržnjom, optužbama.. Ali ionako već dugo u tom razredu skoro nikoga nije bilo normalnog. Skoro sve što je vrijedilo prešlo je u drugi razred.
Tako je brzo prošlo deset godina.
KAD SDA BRANI PRAVA ŽENA
I niko se nije začudio kada je tokom zajedničke komemorativne sjednice Skupštine Kantona Sarajevo, povodom obilježavanja 05. februara– Dana sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992-1995. godina i 25. godišnjice stradanja građana na pijaci Markale, ugledao Inzka kako je ruku prekrštenim na grudima utonuo u blaženi san usred komemorativnog skupa. Jer visoki predstavnik je do danas prespavao mnogo toga. Referendum u Srpskoj, neustavne praznike, pišanje po državi, februarske proteste, svakojake izbore i ofsajd protiv Nigerije. Zašto bi govor tamo nekog Bogića Bogićevića njemu bio izuzetak? I više nikome nije jasno je li Evropska Unija u BiH poslala visokog ili uspavanog predstavnika?
Valentina Inzka vjerovatno neće probuditi ni odluka premijera KS Edina Forte da se 8. mart proglasi neradnim danom za sve žene u Kantonu Sarajevo koje su zaposlene u, pazite sad, javnom sektoru. Žene iz privatnog sektora će tog dana morati rintati i za sebe i za ove druge.
Zato kada Inzko ne može ili neće da se probudi, na tu spolno-klasnu diskriminaciju Edina Forte morala je reagirati SDA, stranka nadaleko poznata po liberalnoj idelogiji i po tome što se bori za prava svih žena i porodilja u ovoj državi, a općepoznato je da je svim ženama koje su članice SDA osmi mart svaki dan. Koliko je SDA uradila za sve žene ove države jedan od primjera je taj da su žene u Saudijskoj Arabiji tek od skora dobile pravo na upravljanje automobilima, dok u Bosni i Hercegovini žene bez problema mogu da voze automobile, kamione, pa čak i autobuse, zahvaljujući SDA.
I svaka žena u BiH mora svakog dana zahvaljivati Bogu što u ovoj državi postoji takva stranka koja se bori za ravnopravnost spolova i samo je pitanje vremena kada će SDA trijumfovati nad Fortom kao ugnjetivačem i diskriminatoru žena na području Kantona Sarajevo.
Do tada, sretan 8. mart svim damama zaposlenim u javnim sektoru, a ženama zaposlenim u Bingu i Konzumu želim da prvo preurede police, pa tek onda slobodan dan i da se puno ne bune zbog toga jer oho im se ako se Inzko probudi…
