Kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest da je gradić na sjeveru Norveške imena Bodo izabran za Evropsku prijestolnicu kulture 2024. godine pored živih Mostara i Banja Luke.

Mali gradić je neočekivano odnio pobjedu, iako smo se svi u BiH potajno nadali da Bodo nema šanse jer je to gradić u zemlji poznatoj po nekulturi, psovkama i hrakanju po cesti. Ipak, desteročlani žiri u Briselu je iznenađujuće donio odluku u njihovu korist, a neskriveno nezadovoljstvo izraženo je u Mostaru, na njegovoj kulturnijoj zapadnoj obali, budući da žiri nije podrobnije ispitao da li se Bodo kao grad u svojoj historiji ikada dijelio na istočni i zapadni dio.

Za svakog čovjeka na zapadnoj obali u gradu na Neretvi naprosto nemoguće zvuči da na sjeveru Norveške nikada nisu postojali humanitarni ratni logori, kao i to da na čitavoj toj teritoriji ne postoji nijedna kulturna ustanova koja radi po sistemu dvije škole pod jednim krovom, tako da nijednom istaknutom kulturnom radniku sa zapadne obale nikako ne ide u glavu kako je ta norveška baruština uopće dobila prednost ispred Mostara?

Pa ljudi moji, njima se za života Gospa nijednom nije ukazala, a žele da budu Evropska prijestolnica kulture? Ma daaaj. Imaju li gigantski križ iznad grada? Nemaju. Pa oni nikada nisu ni vidjeli most star 500 godina, a kamoli ga srušili. Oni i nemaju pojma koliko mi držimo do kulture i da je njihov državljanin Vidkun Kvisling godinama veoma popularan u ovom dijelu Balkana.

Na drugoj strani, Banjalučani su također razočarani konačnim ishodom i ne mogu objasniti šta je presudilo da Banja Luka kao nekadašnji grad torture…ovaj… kao grad kulture ne zauzme prvo mjesto i da neka norveška vukojebina na sjeveru bude bolja od nje.

Pa znaju li seljaci sa sjevera Norveške kako se svaki dan građani kulturno okupljaju pred stranim ambasadama i da nikad nije zabilježen nijedan ekces, gurkanje, svađanje i tuča pred nijednom stranom ambasadom?

Noćni život Banja Luke je, također, priča za sebe, ako skreneš u mračnu ulicu možeš kulturno da nestaneš, ili da te kulturno izgaze ako primijete da se ponašaš ko nekakav peder.

Ili, recimo, da li su u toj norveškoj vukojebini ikada kulturno počistili temelje srušene džamije? Dobro, oni nemaju baš džamija, ali eto nekog sakralnog objekta, košto su u ratu u Banja Luci uradili sa Ferhadijom i Arnaudijom?

Da li je grad Bodo ikada organizovao maraton na kojem njegovi građani mogu slobodno i kulturno trčati u majicama s likom nekog ratnog zločinca?

Da li je grad Bodo ikada oteo stadion od svojih komšija Finaca?

Da li grad Bodo ima spomenik Brus Liju?

Pa oni nisu podigli spomenik svom državljaninu velikom Vidkunu Kvislingu, a kamoli Brus Liju. Da nema nas na Balkanu Kvisling bi davno pao u zaborav.

Znao sam jednog Norvežanina, to jede, mrvi i prdi. Ne češlja se, ne siječe nokte i nikad se u životu nije kupio parfem, a žene su im još gore, razvedu se, udaju se, razvedu se, udaju se… i svi koji tvrde da su oni kulturniji od nas su neprijatelji demokratije.

Ali džaba sada to. Građani Bodoa sad vjerovatno uživaju u svojoj pobjedi što će 2024. godine biti prijestolnica kulture. Oprezne izjave koje dolaze iz njihovog pobjedničkog tabora govore da nisu očekivali ovaku lahku pobjedu, ali mi ne gubimo nadu.

Do 2024. možemo dvaput porušiti sva naša historijska znamenja, i ona koja su pod UNESCO-vom zaštitom i ona koja nisu, i sagradit još ljepša i još starija, jer mi smo poznati kao narod koji je izrodio kulturne umjetnike poput Rajka Vasića, Kije Kockar, Dževada Galijaševića, Aziza Gluščevića Ziske i Mace Diskrecije i ne bi bilo čudo da za neku Nobelovu nagradu kandidujemo i kulturnog grafit-umjetnika Adisa Pokvića iz Gornjeg Vakufa, ili Danela Rajkovića kojem su mučki napakovali da se pokenjao na ulazu u Mehmed Aginu džamiju u Gacku.

Eh moj Bodo

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime