Mnogi smatraju da je Austrija, a ne Njemačka, kolijevka evropskog nacizma najviše zato što je domovina Adolfa Hitlera, pa stoga ne čudi što su austrijske vlasti za obljetnicu Blajburga pooštrile mjere i zabranile isticanje antifašističkih simbola (petokrake, srpa i čekića…) u tom malenom gradiću u Koruškoj. Naravno, niko se nije začudio; Austrijanci ko Austrijanci, koliko god se trudili sjenke prošlosti su uvijek prisutne oko njih.
Međutim, iskonskog hercegovačkog antifašistu i promicatelja mnogobrojnih priznanja koja baštine NOB, Dragana Čovića, ta odluka nije pokolebala da se, kako i dolikuje jednom antifašisti, tog dana u Blajburgu pokloni svim onim palim borcima za slobodu i bratstvo i jedinstvo koji su na tom mjestu udarili temelje komunističke Jugoslavije.
PO UZORU NA ŠINDLERA
Hercegovački kamenjar je u svojoj povijesti izrodio mnoštvo narodnih heroja. Jedan od njih je upravo Dragan Čović. Rođen u Mostaru i tipično za svakog Hercegovca, navijao je za hercegovački brend – Velež. Sudbina je odredila da kao veoma mlad kroči Titovim stazama revolucije i tu ostane cijeli životni vijek jer je antifašizam bio jedini izbor mladog Dragana.
Čak ni za vrijeme nesrećnog rata iz devedesetih koji je bratskim narodima u BiH bio nametnut od strane zapada i Soroševaca, u srcu Dragana Čovića nikada nije jenjavala ideja zasnovana na antifašizmu i humanom preseljenju stanovništva, pa je tako, dok su devedesetih svi pucali jedni na druge, Dragan bio inspirisan Oskarom Šindlerom, njemačkim poduzetnikom, koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata “uzimao” Jevreje iz konc logora i zapošljavao ih u svoje firme te ih tako spašavao od sigurne smrti u okrutnim logorima.
Ta Šindlerova borba je ostavila traga i na mladom antifašisti Draganu Čoviću, koji je na isti način u zadnjem završenom ratu spašavao zarobljene Bošnjake iz logora Heliodrom i zapošljavao ih u svom poduzeću Soko, gdje su imali plaćen smještaj, prevoz, a neki čak i jedan obrok dnevno. Nigdje nije zabilježeno koliko je logoraša svojim postupcima Dragan spasio, ali brojke su vjerovatno goleme.
I ako je neko posumnjao da će odluke austrijanskih vlasti o Blajburgu uplašiti nekoga poput Čovića – grdno se prevario. Neki kažu da je upravo zbog Dragana Čovića i njegovog herojstva Angela Merkel dolazila u posjetu Zagrebu, ali pošto je Dragan tog dana imao posla oko skretanja riječnog toka oko svoje vile primio ju je Andrej Plenković.
Još jedan od mnogobrojnih antifašista koji potiče iz poznate hrvatske orijunaške porodice i koji joj je znao do duboko u noć pričati o njihovim herojskim antifašističkim podvizima tokom minulog rata.
Na kraju je duboko ganuta Angela Merkel, inače rođena Švabica, ponesena svim tim herojskim pričama o mladom i zgodnom hercegovačkom partizanu Draganu pred stotine delegate HDZ-a ponosno otpjevala Po šumama i gorama i Ide Dragan preko Romanije, što je izazvalo erupciju oduševljenja u prepunoj hali, ovaj sali.
U međuvremenu u Bosni i Hercegovini, voljenoj domovini Dragana Čovića, stvari teku po normali. Cijene prehrambenih namirnica i goriva nikada nisu bile niže, zaposleno je gotovo 90% stanovništva, plate su dobre i redovne, tako da se građani svako veče u pola osam mogu mogu da upale TV i uživaju u sve boljoj budućnosti.
SRETNA I SREĐENA ZEMLJA
Kriminal, korupcija, pljačka, rušenje i podrivanje ustavnog poretka u ovoj zemlji je kažnjivo doživotnim zatvorom i niko i ne pomišlja da to radi, plašeći se snažnog bh. pravosuđa na čijem čelu je Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) BiH, kojim već godinama rukovodi superpošteni Milan Tegeltija, čovjek koji potiče od majke ljekara i oca profesora i koji nema mrlje u svojoj karijeri.
Najviše njegovom zaslugom – jer je postavio neustrašive tužioce – u ovoj zemlji je stopa kriminala i korupcije gotovo iskorijenjena, a kako i ne bi kada je opet njega na tu poziciju postavio još jedan veliki antifašista sa ovih prostora, Milorad Dodik.
Osim njega, i Čović ima poznanstvo, ali u Tužilaštvu BiH, zasnovano na odsudnoj borbi protiv kriminala i korupcije, a u vidu mlade i ali već prekaljene glavne tužiteljice Gordane Tadić. Tako da je ova zemlja na apsolutno sigurnim nogama, pa ministar sigurnosti Dragan Mektić više vremena provodi na twiteru nego na svom radnom mjestu jer nema neke potrebe da se on bavi sigurnošću pored antifašista i boraca za slobodu Milorad Dodika i Dragan Čovića, zahvaljujući kojima svako veče mirno spavamo.
Ali način na koji je pala Kurčeva vlada u Austriji nas opominje da uvijek držimo oči širom otvorene i da nikada ne spavamo i svi mi možemo biti zahvalni što nam se na čelu VSTV-a i Tužilaštva nalaze ljudi koji su s Dodikom i Čovićem uspostavili AKBDPD (Antikorupcijsku Koaliciju Borbe Do Posljednjeg Daha).
Hoću da reknem, većina pučanstva na ovom podneblju je vjerovatno nekada čula za popularni yu-strip pod nazivom Mirko i Slavko. Priča o dva dječaka, partizanska kurira i borca protiv fašizma, koji su kako-tako ulijevali sigurnost narodu i narodnostima koji su se u NOR borili protiv Švaba i Talijana.
E, pa na sreću svih naroda i narodnosti BiH, ali i građana za čija se prava odsudno bore, Dragan i Milorad su danas Mirko i Slavko za odrasle.
