Pod sloganom Državo, pokaži da nismo same, desetu godinu za redom u Banjaluci se danas marširalo s ciljem da se javno ukaže na propuste koji postoje u slučajevima krivičnih djela protiv polnog integriteta, seksualnog uznemiravanja i nasilja.
Podsjećamo da je Bosna i Hercegovina potpisnica međunarodnih konvencija, čime se obavezala da formira sistem podrške žrtvama rodno zasnovanog nasilja. Na primjer, BiH je ratifikovala Istanbulsku konvenciju koja je osnova za kreiranje formalno-pravnog okvira za prevenciju ovih krivičnih djela, ali i za zaštitu žrtava od strane sistema.
Međutim, upravo izostanak te podrške je jedan od glavnih razloga zašto silovanje kao najteži oblik seksualnog nasilja često ostaje neprijavljeno i nekažnjeno. Žene su dodatno demotivisane blagim kaznama koje se izriču počiniteljima ovih i sličnih krivičnih djela. Domaći sudovi nerijetko kao olakšavajuće okolnosti uvažavaju siromaštvo, bračni, roditeljski ili radni status nasilnika, bez obrazloženja zašto se upravo ove okolnosti posmatraju kao olakšavajuće za ovako teško krivično djelo.
“Dešava se da sud silovatelja osudi na minimalnu kaznu a kao olakšavajuću okolnost navede da je nezaposlen. Voljele bismo da čujemo zašto je nezaposlenost izgovor za silovanje? Razumijemo da se ta okolnost može posmatrati kao olakšavajuća ukoliko se radi o krađama i sličnim djelima, ali nipošto kada se radi o seksualnom nasilju”, poručuju organizatori.
Potpisivanjem Konvencije Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici, Bosna i Hercegovina postala je obavezna uspostaviti specijalizovanu službu podrške za žrtve silovanja, ali se to nikada nije desilo. BiH nije uskladila svoj zakonodavni okvir, niti je sa obavezama koje proizlaze iz konvencije uskladila sistem zaštite i pomoći za žrtve, ali ni sistem procesuiranja počinilaca.
Domaći zakoni su dobri, treba naglasiti, ali da njihovo sprovođenje nije adekvatno.
“Ne želimo mijenjanje zakona već zakone usklađene sa međunarodnim standardima i njihovu dosljednu primjenu. Apelujemo da se vodi računa o tome da nasilnici ne dobijaju ni minimalne kazne u zamjenu za priznanje. Sklapanjem sporazuma o priznanju krivice se izbjegava suđenje a prema dosadašnjoj praksi počinioci dobijaju minimalne kazne. To nam poručuje da su ova krivična djela manje važna i da ne ostavljaju ozbiljne posljedice po cijelo društvo, što nipošto nije slučaj”, navode oni.
Organizatori Osmomartovskog marša su udruženje građana Oštra Nula, Helsinški parlament građana Banjaluka, Centar za mlade Kvart, Radnička solidarnost, Transparency international BiH, Revolt, eTrafika.net i Centar za informativnu dekontaminaciju mladih. I ove godine Banjaluka je jedina koja je održala marš u cijelom regionu.
