Mladen Gajić, direktor bolnice “Sveti apostol Luka” u Doboju je gotovo na kraju lanca u milionskim korona-ugovorima zbog kojih su budžeti olakšani za desetine miliona maraka. Akteri milionskih afera i dalje na funkcijama i slobodi. Pitamo – do kada?
Piše: Žana Gauk
„Mladen Gajić, direktor bolnice ‘Sveti apostol Luka’ u Doboju, osuđen je u banjalučkom Okružnom sudu na deset mjeseci zatvora za nesavjestan rad u službi. Gajić je ranije sa Republičkim tužilaštvom sklopio sporazum o priznanju krivice. U kaznu je uračunato i tri mjeseca koliko je Gajić proveo u pritvoru“, javili su mediji.
Gajić je gotovo na kraju lanca u milionskim korona-ugovorima zbog kojih su budžeti olakšani za desetine miliona maraka.
Direktor bolnice osuđen je jer je tokom vanrednog stanja 2020. pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja od turističke agencije “Travel for fun” SNSD-ovog Saše Markovića, za 136.890 KM, kupio zaštitnu medicinsku opremu. Turistički vodič Marković, međutim, nije isporučio plaćeno, već nemedicinska odijela i nemedicinske zaštitne maske, maske za varenje. U presudi je navedeno da se Gajić nije pobunio kada je vidio podvalu. Najtužnije, a i sporno je što je ugovor uopšte dat turističkog agenciji, koja ničim nije ispunila uslove za nabavku medicinskih potrepština u vrijeme pandemije korona virusa.
Ovom logikom, iza rešetaka, ali mnogo duže, mogli bi da završi i vršilac dužnosti direktora Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske Dejan Kusturić, bivši vršilac dužnosti direktora Instituta za javno zdravstvo RS Branislav Zeljković, direktor Univerzitetskog kliničkog centra RS Vlado Đajić, ali i akteri afere respiratori u Federaciji Bosne i Hercegovine.
UZMI LOPATOM!
Branislav Zeljković, u vrijeme korone uzdanica Nenada Stevandića, lidera Ujedinjene Srpske, uhapšen je 16. juna prošle godine po nalogu Republičkog javnog tužilaštva. Tenderski kriminal tada je konačno došao pod tužilačku lupu, pa su zbog covid-ugovora sa firmama „Procontrol“ i „Travel For Fun“ iza rešetaka završili i Slavko Bojić, Saša Marković, ali i direktor firme „Promeding“ Dragan Dubravac.
Prema dokumentaciji koja je u posjedu Žurnala, tužioci su mjesecima prikupljali informacije o kupovini zaštitnih odijela, maski i nekontaktnih toplomjera od turističke agencije „Travel for Fun“ za 3.198.195 KM, te nabavci 50.000 respiratornih maski za 403.650 KM od Bojićevog „Procontrola“.
Kako je Marković turistički vodič, a Bojićeva firma registrovana je za ahitektonske i inženjerske djelatnosti, za partnera u poslu odabrali su, kako je navedeno u odlukama o dodjeli ugovora IJZ, Dubravčev „Promeding“ iz Laktaša, koji je zapravo samo ulaznica u poslove za koje nisu kvalifikovani. To se jasno vidi i iz obavještenja o dodjelama ugovora gdje je bivši v.d. direktora Instituta jasno naveo da je pregovarao samo sa „Procontrol“ i „Travel For Fun“.
Zeljković se, prilikom direktne pogodbe posla posredstvom netransparentnog pregovaračkog postupka bez objave obavještenja u javnosti, nije libio da „potegne“ za članom 10. Zakona o javnim nabavkama BiH. Hitnost u trošenju miliona maraka javnog novca pravdao je „sprečavanjem i suzbijanjem korona virusa“. Ugovore sa prijateljima Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH, potpisao je 27. marta i 10. aprila, u vrijeme kada je stanovništvo RS uveliko bilo zatvarano u policijski karantin.
Žurnal je i ranije, 23. marta 2021. objavio:
„Sa novih 19 direktnih sporazuma vršilac dužnosti direktora Instituta za javno zdravstvo RS Branislav Zeljković došao je do cifre od 262 ugovora na koja je potrošio 16.419.923 KM budžetskog novca. Za sve ovo nije mu bila potrebna ni puna pandemijska godina. Sa ‘ruka ruci’ ugovorima krenuo je 12. marta 2020, a do milionske cifre došao je devet mjeseci kasnije, 24. decembra. Dok glasno govori o uvođenju represivnijih mjera za građane i kolapsu zdravstvenog sistema u RS, potpuno opušteno troši budžetski novac pazareći kod fimi koje sam bira“.
Zeljkoviću to svakako nije bio prvi put. Od 16. do 30. novembra 2020. pandemijske godine potpisano je čak 157 direktnih sporazuma vrijednih oko 117.000 KM, a u samo dva slučaja bili su poznati predmeti ugovora. Drugim riječima, za čak 155 ugovora na koje je stavio potpis uopšte nije naveo šta je konkretno kupovao i plaćao.
U vrijeme dok se građanima RS svakodnevno ulijevala po nova doza straha od represija usred pandemije korona virusa, on je vježbao za obaranje rekorda. Za samo jedan dan dodijelio je 50 ugovora, da bi novcem građana RS kupovao nepoznatu robu. Nije štedio, sve je platio oko 200.000 KM! Po navici, sam je birao i firme kojima je dodijelio poslove. Kako nijedna nabavka nije prelazila iznos od oko 7.000 KM, tako mu nije bilo teško da sve direktne dilove potpiše 16. maja 2020. U subotu, kada Institut ne radi.
Žurnal je pratio Zeljkovićeve tender-manevre pa je još 24. juna 2020. objavio da je čak 36 puta u dva mjeseca pandemije Institut za javno zdravstvo RS netransparentnim pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja sprečavao je i suzbijao korona virus u RS. Direktna, tada daleko skuplja pregovaranja oko kupovine svega i svačega građane su koštala 16.094.074 KM, a zdravstvenim ustanovama nedostajalo je sve – od hiruških maski do sterilizatora.
V.d. je počesto, tokom pandemije, “proklizavao” pored Zakona o javnim nabavkama BiH. Dva dana prije uvođenja vanrednog stanja u RS, 26. marta, potpisao je ugovor sa Slavenom Ristićem, vlasnikom bijeljinske firme “Balkan Global” i većinskim vlasnikom Tehničkog remonta Bratunac, za nabavku mobilne bolnice. Iz Njemačke! Ugovor je bio težak 4.287.878 KM sa uračunatim PDV-om. Da stvar bude gora, ispostavilo se da nije riječ ni o kakvoj njemačkoj bolnici, već, sasvim sigurno, vojnom objektu, koji je već bio u vlasništvu Tehničko – remontnog zavoda Bratunac, koji se bavi namjenskom industrijom.
Zeljković je pušten iz pritvora, pa se premjestio u fotelju savjetnika direktora Republičke uprave Civilne zaštite RS. Međutim, kako je završio farmaceutski fakultet, tako je utvrđeno da nije kadar za ovaj posao. Markovićeva agencija i dalje radi, često je navedena kao organizator koncerata za potrebe vlasti. Pred tužiocima je njen vlasnik posvjedočio da je u nekoliko navrata novac nosio Zeljkoviću, u zbiru je bilo oko 250.000 KM. Slavko Bojić, ekspert za uzimanje više od 20 miliona maraka za sistem elektronske zdravstvene knjižice, rekao je da ne vjeruje ovdašnjem pravosuđu. Rasprodao je sve i planira bolje sutra. U Njemačkoj!
KUSTURIĆ I DALJE PODOBAN
Tokom “tri ključne sedmice”, od 25. marta do 13. aprila, Dejan Kusturić, vršilac dužnosti direktora FZO RS, nezakonito je sklopio ugovore u vrijednosti od 39.448.413 KM. Samo firmi “Medietik” za opremu i potrošni materijal dao je 34.755.413 KM.
Pozivajući se na famozni član 10. ZJN BiH, mimo procedure javnih nabavki, kupovao je medicinsku opremu od kompanije u vlasništvu Vladislava Babića, supruga Dodikove savjetnice Ane Trišić – Babić.
Iako se član 10, koji predviđa izuzeće od provođenja bilo kakvog postupka javnih nabavki, odnosi samo na slučajeve hitnosti, kada se potrebna oprema mora nabaviti u roku od sat ili dva, najkasnije u roku od 24 sata od proglašenja vanrednog događaja, to nije spriječilo Kusturića i FZO RS da danima i sedmicama nakon proglašnja pandemije nezakonito sklapa milionske ugovore, vrijednosti od skoro 40 miliona maraka.
Agencija za javne nabavke, u dopisu od 17. marta, jasno je upozorila sve ugovorne organe da u novonastalim okolnostima pandemije COVID-19, ukoliko je baš neophodno, opremu i usluge mogu nabavljati metodom takozvanog “pregovaračkog postupka bez objave obavještenja”. Naglašeno je da se izuzeće iz Zakona može koristiti samo u “slučaju krajnje hitnosti” odnosno, kako su rekli “u roku od 1 ili 2 sata”, međutim, FZO je 25. marta sklopio ugovor sa “Medietikom” o nabavci “respiratora i ostalog potrošnog materijala”. Dakle, ni minut, ni sat, ni dva, nego osam dana nakon saopštenja Agencije, Kusturić je dao 2.166.900 KM.
Svjesno kršeći Zakon, Kusturić i FZO su, ohrabreni nedostatkom reakcija, nastavili da od iste firme, mimo bilo kakve procedure, nabavljaju sve i svašta. Dva dana nakon što je Babiću dao više od dva miliona za “respiratore i ostali potrošni materijal”, Kusturić je od iste firme nabavio “maske, rukavice i višekratna odijela” za 1.822.000 KM, a onda im je, nakon tri dana, dao 10.988.757 KM za, kako stoji u dokumentu u posjedu Žurnala, “nabavku potrošnog medicinskog materijala potrebnog za sprečavanje širenja korona virusa”, ma šta to značilo. Devet dana nakon sklapanja ugovora o kupovini svega protiv korona virusa, FZO RS od “Medietika” naručuje “ventilatore za intenzivnu njegu” u vrijednosti od 6.722.756 KM. Potom, samo nakon četiri dana, ponovo od iste kompanije Fond nabavlja “ventilatore za intenzivnu njegu”. Ovaj put za 13.055.000 KM.
Dakle, ni mjesec dana nakon što je Agencija objavila svoja uputstva u Fondu zdravstvenog osiguranja su odlučili da se isključe iz njegove primjene. U tom periodu nezakonito su potrošili skoro 40 miliona maraka.
Pored poslova sa “Medietikom”, FZO RS je 26. marta sa “Krajinagroup” potpisao ugovor o nabavci “troslojnih jednokratnih zaštitnih maski i višekratnih zaštitnih odjela” za 2.550.000 maraka, a “Milšped” je naplatio 1.090.000 eura za “organizovanje avio transporta robe”. Među ovakvim gigantskim kršenjima zakona, u najmanju ruku je nejasan posao od 17.500 KM sa firmom “Eurosan” za “nabavku dezinfekcionih sredstava”.
Najave tužilaca da će se pozabaviti i ovim pitanjem – i dalje su samo najave.
NENADMAŠNI ĐAJIĆ
Jedinstven slučaj u svijetu – Vlado Đajić, direktor u milionske dugove potonulog Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske i predsjednik Gradskog odbora vladajućeg SNSD-a, u februaru ove godine stavljao je fasadu na zgradu koja je predviđena za rušenje! Za to je izdvojio 197.653 KM. Sve se radi uz opravdanja hitnosti, borbe protiv koronavirusa, brige za stanovništvo… U pozadini je, dakako, dijeljenje javnog novca firmama koje sam bira na tenderima. Stara banjalučka hirurgija za nepune dvije godine tako je „progutala“ skoro tri miliona KM. Na arhitektonskim zamislima i ugovorima je potpis direktora.
Kako je, u vrijeme korone propala ideja premijera RS Radovana Viškovića da šator kupljen „od prijatelja“ podvali kao krajnje neophodnu mobilnu bolnicu, koju bi građani platili 4,3 miliona KM, Đajić se dao u sređivanje i dijeljenje ugovora po hitnom postupku.
Svijet je polako popuštao mjere, ali je Đajić i dalje insistirao na hitnim tenderima „u cilju adekvatnog reagovanja na novonastalu situaciju, a kako bi se spasili ljudski životi“. Ali, još u aprilu prošle godine UKC je saopštio da ovo ipak neće biti bolnica za smještaj pacijenata zaraženih koronavirusom, već da su tu smješteni onkološki pacijenti.
“Ukoliko ne glasate za kandidata SNSD-a, ne zovite me više za bilo šta u vezi sa liječenjem u UKC RS!”
Poručio je to direktor najveće u dugove propale zdravstvene ustanove u RS, u fotelju smješten kao funkcioner SNSD-a, 29. septembra 2020. korona godine Čelinčanima, ali i građanima RS koji plaćaju devastirani zdravstveni sistem. Samo 18 dana ranije iz džepa tih istih građana izvukao je 1.578.250 KM. Toliko je zapravo bio težak ugovor za sanaciju i adaptaciju stare hirurgije i njeno pretvaranje u covid bolnicu. Za radove po principu “ključ u ruke” posao je dobila banjalučka firma “Delta MD”.
Građanima, ni onima koji glasaju, ali i onima koji ga plaćaju, a ne glasaju za SNSD, nije objasnio ni dijeljenje novca netransparentnim pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja. Zaboravio ili ne, Đajić je 13. aprila te iste godine, za potpuno iste namjene razdijelio 602.998 KM.
– “Paroco-B Medical Equipment”, koji je inače angažovan i za gradnju i opremanje milionski vrijedne kardiohirurgije, dobio je 156.791 KM,
– “Omnicom” za opremanje medicinskim gasovima – 193.986 KM,
– “Elnos BL”za elektro-radove – 63.963 KM,
– “Termomontaža” za sanaciju mreže grijanja – 30.084 KM,
– “Dekor“ Dragana Ružičića – 132.890 KM,
– “KMC” za video-nadzor 25.284 KM.
Cifra se, dakle, tada popela na 2.181.248 KM.
Osim što zapošljava kadar iz zavičaja, kao na primjer pjevača Željka Derajića iz Branešaca kod Čelinca na mjesto PR-a UKC RS, direktor Đajić ne zaboravlja ni druge zemljake. Ružičić, inače preduzetnik iz Čelinca, iste godine pribilježio je i ugovor za sanaciju pulmologije u krugu hirurgije – 89.871 KM. Tu svakako nije kraj njegovom dekorisanju. Ugovor za gorepomenutu fasadu na zgradi potpisan je 2. februara ove godine, vrijedan 197.653 KM. Zemljaku ukupno – 420.414 KM!
Đajić dobar dio poslova ugovori, procijeni vrijednost na basnoslovne cifre pa tek onda traži predmjer i predračun radova. Kada je ona za pretvaranje stare hirurgije u Covid bolnicu već skočila na više od dva miliona KM, po direktnom sporazumu angažovao je beogradski „Beging“ da mu zbavi i taj dokument – 6.962 KM…
RESPIRATOR, A PODVALA
„Premijer FBiH Fadil Novalić, suspendovani direktor Federalne uprave Civilne zaštite Fahrudin Solak, kao i direktor firme ‘Srebrena malina’ Fikret Hodžić, nakon višesatnog saslušanja zbog slučaja u vezi s nabavkom 100 respiratora iz Kine za FBiH, zadržani su u prostorijama Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) u Istočnom Sarajevu, gdje su i prenoćili“, objavljeno je 29. maja 2020.
Tužilaštvo BiH je sredinom maja dobilo stručno vještačenje u okviru predmeta “Respiratori”, a u kojem je navedeno da ne posjeduju ni minimum potrebnih bitnih karakteristika za adekvatan tretman pacijenata u jedinicama intenzivne terapije, među koje spadaju pacijenti oboljeli od COVID-19. Dakle, nije preporučeno korištenje ovih ventilatora u jedinicama intenzivne terapije.
Rečeno je kako je „tim tužilaca, od početka rada na predmetu 4. maja 2020. godine, kada je Tužilaštvo preuzelo predmet, poduzeo cijeli niz potrebnih radnji na utvrđivanju svih okolnosti ove nabavke i intenzivan rad se svakodnevno nastavlja“.
Dok se pletu političke igre, suđenje u aferi teškoj 10,5 miliona maraka još traje. Građani su umirali, sada se svakog dana priča razvodnjava.
Izvor: zurnal.info
