To je završeno, mi smo juče (utorak) izvršili plaćanje i ugovornu obavezu. Sada je pitanje ‘Comsara’ možemo reći regulisano“, potvrdio je ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić.
Posljednja tranša na, navodno, račun offshore kompanije “Comsar Energy Group Limited” u vlasništvu ruskog oligarha Rašida Serdarova iznosi 58,7 miliona KM. Time je plaćena preostala četvrtina njegovog vlasničkog udjela nad koncesijom “Comsar Energy RS” (CERS). Naknadno je saopšteno da je Vlada RS preduzeću „Gas-Res“ odobrila ovaj iznos za isplatu, piše Žurnal.
Iako je njegov gigantski energetski projekat bila kriminalna priča kojom se nijedna pravosudna institucija ne bavi, preduzeće „Gas RES“ mu je u tranšama isplaćalo vlasnički udio, ne bi li prebacilo koncesiju za eksploataciju uglja na ležištu Ugljevik – Istok 2 sa „Comsara“ na Rudnik i Termoelektranu „Ugljevik“. Međutim, sa mjesta predsjednika Nadzornog odbora CERS-a nije htio mrdnuti bez kompletne isplate.
U međuvremenu izvršna vlast u RS, kojom rukovodi Savo Minić, inače kum Milorada Dodika, proteklih dana revnosno je osmišljavala novi nivo igrice. Ulogu je dodijelila Aleksandru Lozi, prokuristi „Comsar Energy RS“ i Minićevom savjetniku. Bez saglasnosti Skupštine i Nadzornog odbora ovog preduzeća, on je 31. januara sa Đokićem i direktorom RiTE Žarkom Novakovićem potpisao ugovor o prenosu koncesije. Dakle, nezakonito. Serdarov je prijetio krivičnim prijavama i raskidom ugovora, ali sada je „leglo“ 59 miliona KM pa bi mogao da „zažmiri“.
Prijetnja je bila ništa drugo do pritisak da se isplati i posljednji fening za koncesiju iz ionako ojađenog budžeta.
Inače, oko 50 miliona tona uglja dovoljnih za 25 godina rada termoelektrane neupotrebljivo je u ležištu „Ugljevik – Istok 2“. Ono je 2013. godine kroz koncesiju dato na korišćenje CERS-u, u većinskom vlasništvu Serdarova. Ugalj je bio namijenjen termoelektrani, koju ovaj „biznismen“ iz Mahačkale u Dagestanu nikada nije izgradio.
Ruski oligarh je 2011. godine poslao pismo namjere u kojem je navedeno da je obezbijedio 400 miliona eura za gradnju elektrane i otvaranje rudnika. Obećao je da će sve biti završeno u rekordno kratkom roku, uz angažman domaće radne snage i preduzeća. Baš tada predstavljen je i predsjedniku RS Miloradu Dodiku. Upoznavanje je ugovorio Duško Perović, šef Predstavništva RS u Rusiji.
Dvije godine kasnije objavljen je poziv za dodjelu koncesije, kojeg je potpisao tadašnji ministar industrije, energetike i rudarstva RS Željko Kovačević. Ruda bi se koristila za rad nove elektrane „Ugljevik 3“, a vrijednost ležišta procijenjena je na 443,6 miliona KM. Serdarovu je sve dato za jednokratnu naknadu od 2,59 miliona KM, uz obavezu da godišnje iz prihoda uplati naknadu ne manju od 3,2 odsto.
U novembru 2013. godine uplatio je 52,93 miliona maraka na račun CERS-a, a od decembra 2014. do novembra 2015. godine matično preduzeće „Comsar Energy Group Limited“ iz Nikozije ovdašnjem „Comsaru“ pozajmilo je oko osam miliona KM.
Naknadno, „Comsar“ je aneksima dobio i dozvolu da ugalj, osim za proizvodnju struje, može koristiti i u komercijalne svrhe. Kada je Serdarov 2018. godine zaprijetio da će odustati od investicije, koncesija mu je produžena sa 30 na 44 godine. Vlast RS odobrila mu je 2019. godine povećanje snage TE „Ugljevik 3“, iako je to bilo u suprotnosti sa Strategijom razvoja energetike RS i politikama Energetske zajednice jugoistočne Evrope.
Projekat nikada nije zaživio, ali je u međuvremenu je u Dodikovom voznom parku osvanuo blindirani mercedes “S600 L Guard” vrijedan više od milion maraka…
(Zurnal.info)
