Početkom maja iz sjedišta kompanije ArcelorMittal u Luxemburgu stiglo je zvanično saopštenje da je „zbog stalne neizvjesnosti oko dugoročne budućnosti proizvodnje željezne rude u Prijedoru, ArcelorMittal Prijedor morao donijeti tešku odluku o smanjenju proizvodnje željezne rude sa 1,5 na 1,0 milion tona, kako bi zaštitio što veći broj zaposlenih u dužem vremenskom periodu“.

Slijedom navedenog, rečeno je u saopštenju, ArcelorMittal Zenica, kao jedini kupac ArcelorMittal Prijedor, smanjiće svoju potrošnju željezne rude iz Omarske i umjesto toga uvoziti dodatnu količinu željezne rude od dobavljača van BiH. Smanjenjem proizvodnje na milion tona godišnje, efektivni vijek rudnika Omarska biće produžen za period do 10 godina.

Bez preduzimanja ovih mjera, rudnik će morati da se zatvori 2025. Očekuje se da će novi plan biti u primjeni počev od 1. septembra 2019. Smanjenje proizvodnje željezne rude, saopšteno je iz kompanije, značit će i otkaze za 300 radnika.

FANTOMSKA KOMPANIJA IZ IZRAELA

Za sve koji pune dvije godine prate dešavanja vezana za privatizaciju Rudnika željezne rude Ljubija i odnose Vlade RS i kompanije ArcelorMittal, ova odluka nije bila iznenađenje. Naime, kupovinom većinskog paketa u u Rudniku Prijedor, ArcelorMittal je računao da će vijek rudarenja biti dugoročno održiv eksploatacijom rude iz rudnika Ljubija, odnosno da će se s Vladom RS uspjeti dogovoriti njegova privatizacija na način koji bi zadovoljio interese obe strane.

Umjesto toga, početkom 2017. Vlada RS odlučila je da RŽR Ljubija, odnosno paket akcija 64,9 posto metodom neposrednog izbora kupca, proda fantomskoj kompaniji Israeli Investmen Grup (IIG).

Milorad Dodik, koji je u to vrijeme vršio funkciju predsjednika RS, naveo je da je „odluka Vlade da RŽR Ljubiju proda IIG u najboljem interesu RS-a jer je IIG ponudila je 92 miliona KM, a ArcelorMittal 63 miliona KM“.

Foto: Dodik kao tadašnji predsjendik RS podržao odluku vlade o prodaji Mittala fantomskoj firmi iz Izraela

Kako je RŽR Ljubija u to vrijeme bila na listi strateških preduzeća u RS, konačnu odluku o prodaji morala je donijeti Narodna skupšina RS. No, ono na što Dodik nije računao jeste da će se tome rezolutno uz opoziciju usprotiviti i  njegov najjači koalicioni partnerDNS, koji je pokrenuo široku političku kampanju kako bi se onemogućilo da Ljubija ode u ruke IIG-a. To je rezultiralo i po prvi put u istoriji rada Narodne skupštine RS održavanjem javnog saslušanja u kojem su argumente za i protiv prodaje RŽR Ljubija IIG-u iznijeli narodni poslanici, predstavnici ArcelorMittala, IIG-a, eksperti iz oblasti rudarstva.

Ključni argument protiv uvođenja IIG-a bila je činjenica da se o toj kompaniji nisu mogli naći zvanični podaci čime se bavi, kakvo iskustvo u eksploataciji željezne rude ima, kao što nisu postojale ni garancije da će rudu moći prodavati ArcelorMittalu, a što je podrazumjevalo gdje u tom slučaju rudu i prodavati. Kako Milorad Dodik nije uspio u parlamentu RS-a osigurati dovoljan broj glasova, prodaja RŽR Ljubije IIG-u je osujećena, no vrijeme je pokazalo da je to samo prva dobijena bitka i da Dodik neće odustati.

U sjeni jasnih političkih igara, mešetarskih privatizacija koje u cijeloj BiH već više od dvije decenije ostavljaju samo pustoš, a novac prodajom državnog kapitala bjesomućno se troši(o) u javnu potrošnju i dobrim dijelom završava u rukama vladajućih oligarha, kolateralna šteta u pravilu bivaju samo radnici, ali i često cijele lokalne zajednice koje su oslonjene na rad strateških dobara.

ArcelorMittal Prijedor školski je primjer kako bi to u budućnosti moglo izgledati, upozorili su predstavnici sindikalne organizacije tog preduzeća. Naime, u ArcelorMittalu Prijedor zaposleno je 800 radnika. Na kompaniju je u svojstvu kooperanata naslonjeno još 200 preduzeća, od kojih su i Željeznice RS, Elektroprivreda, naftna industrija. Samo Željeznice RS na prevozu željezne rude od Prijedora do Zenice ostvaruju 30 posto svog dohotka i to je šteta koju je nemoguće nadoknaditi iznalaženjem novog izvora zarade – jer on naprosto ne postoji.

SUKOB POLITIČKIH PARTNERA

Saša Kukolj, predsjednik Sindikalne organizacije Mittal Prijedor, naveo je da čak 90 posto dohotka koji radnici ostvaruju u toj kompaniji ostaje u samom Prijedoru.

„Samo plate radnika godišnje iznose 3,6 miliona maraka i taj se novac sliva u lokalnu zajednicu. I stoga je neshvatljiva nezainteresovanost vlasti, odnosno nepostojanje strateške odluke kako bi se šteta nastala smanjenjem proizvodnje i otpuštanjem 300 radnika mogla kompenzirati“, upozorava Kukolj.

Saša Kukolj: Neshvatljiva je nezainteresovanost vlasti

No, da bi se shvatila suština problema i konstatacija kako je u borbi za prodaju RŽR Ljubija u maju 2017. dobijena samo jedna bitka ali ne i rat, treba podsjetiti na poteze koje je u jesen 2018. povukla Vlada RS. Naime, na sjednici održanoj bez prisustva ministara iz DNS-a donijeta je odluka da se RŽR Ljubija skine s liste strateških preduzeća. Time je otvorena mogućnost da se državni kapital može ponuditi na aukcijsku prodaju putem berze, bez saglasnosti Narodne skupštine RS.

Tajming je brižljivo odabran u periodu nakon opštih izbora i vremenu kada je javnost bila fokusirana na formiranje nove vlasti, pa se računalo da će se tako dići i malo prašine. Na ruku SNSD-u, odnosno Dodiku, išao je i raskol unutar DNS-a, raspad opozicionog bloka koji je izgubio bilo kakvu snagu da pokrene ozbiljnu političku kampanju vezanu za ovo pitanje.

Ispostavilo se tako da je sindikat Mittala Prijedor jedina strana istinski zabrinuta za ne samo egzistenciju radnika i njihovih porodica, nego i dugoročniju budućnost ekonomskog opstanka prijedorske regije. Na skupu koncem novemba 2018., kojem su uz predstavnike sindikama Mittala Prijedor, prisustvovali i predstavnici Konfederacije sindikata RS, sindikati koji djeluju u Željeznicama RS i Željeznicama FBiH, predočeni su jasni argumenti koji su dokazali da je skidanje RŽR Ljubije sa liste strateških preduzeća bez saglasnosti Narodne skupštine urađeno nezakonito.

Naime, nizom odluka Vlade RS za period 2013-2017. godina objavljenih u Službenim glasnicima RS jasno je navedeno da svaka odluka o skidanju javnih preduzeća s liste strateških mora biti donesena uz saglasnost NS RS.

Konfederacija sindikata tada se obavezala da će odmah pokrenuti apelaciju pred Ustavnim sudom RS kako bi osporila odluku o skidanju RŽR Ljubija s liste strateških preduzeća i time prodaju putem berze, no prema navodima Sindikalne organizacije Mittal Prijedor, na tome nije ništa konkretno urađeno. Vlada RS prvu aukciju prodaje RŽR Ljubija zakazanu za decembar prošle godine je odgodila, a druga aukcija održana 30. januara ove godine je propala.

Iz Banjalučke berze saopštili su da se firma ArcelorMittal, koja je bila jedini potencijalni kupac, nije pojavila na aukciji u berzanskom sistemu.

RADNICI KAO JEDINI GUBITNICI

Iz Investiciono-razvojne banke RS, koja je zadužena za proces prodaje, naveli su da se za kupovinu akcija prijavila ArcelorMittal grupa, preko svoja dva pravna subjekta: Arelor Mittal Luxemburg i ArcelorMittal holding iz Švajcarske, ali da su oni potvrdu za učešće izdali jednoj firmi.

„Nakon analize i provedenog postupka, izdata je potvrda za učešće na aukciji pravnom licu ArcelorMittal Luxemburg, koje je jedino zadovoljilo kvalifikacione kriterijume za učešće na aukciji za paket akcija RŽR Ljubija AD Prijedor“, saopšteno je iz IRB-a.

Iz kompanije ArcelorMittal stigla je oštra reakcija u kojoj su IRB naznačili odgovornom za propalu licitaciju akcija Ljubije.

„IRB nije dala nikakvo obrazloženje, niti razloge za neprihvatanje navedene kompanije kao kupca. U isto vrijeme, IRB je ArcelorMittal grupi izdao potvrdu o ispunjenosti uslova, što je u suprotnosti sa zahtjevom i namjerom grupacije da kupovinu realizuje nominovana kompanija, navedeno je u saopštenju ArcelorMittala.

Ekonomisti objašnjavaju da je IRB dala dozvolu za učešće u kupovini, a onemugućila holding koji je vlasnik cijelog sistema Arcelor Mittal, što je, kako tvrde, neuobičajen potez. Struka se pita da li je na ovaj način prodaja stopirana, kako bi se dala mogućnost još nekim firmama da učestvuju u prodaji, među kojima je Israel Investment grupa, koja se na aukciju nije odazvala.

U ovom trenutku sindikat Mittala Prijedor i sami radnici postaju sve svjesniji činjenice da su na korak od toga da budu jedini gubitnici igre koja se vodi na relaciji Vlada RS i kompanija u kojoj su zaposleni. ArcelorMittal, navodi Kukolj, u prvom redu štiti svoje interese i, kako je to rečeno radnicima, donosi odluke koje su dugoročno za kompaniju najisplativije.

Foto: Grad Prijedor umnogome „naslonjen“ na ArcelorMittal

Sindikat Mittala Prijedor stoga namjerava mobilizirati širu društvenu zajednicu, tačnije i vlasti Prijedora i Vladu RS, kako bi se kroz socijalni dijalog ova situacija razriješila. No pitanje je govore li oni gluvim ušima.

„Ovdje ne postoje nikakve ekonomske prepreke za prodaju RŽR Ljubija ArcelorMittalu, već je riječ jedino o politici koja svjesno zatvara oči pred činjenicom da radnici koji dobiju otkaz nemaju gdje naći drugi posao. U Mittalu Prijedor radi relativno mlada radna snaga koja neće imati drugog izlaza nego da napusti Prijedor i posao potraži van granica BiH“, upozorio je Milanko Stojnić, potpredsjednik Sindikata metalske industrije RS i radnika Mittala Prijedor.

OD NJIH 800 „TEHNOLOŠKI VIŠAK“ 300 RADNIKA

Radnici prijedorskog Mittala navode i da suštinski nemaju velike primjedbe na račun svog poslodavca. Podsjećaju da su odmah po donošenju novog Zakona o radu RS 2016. potpisali posebni kolektivni ugovor, da je njihova cijena rada 174 KM, u odnosu na cijelu granu u kojoj iznosi 125 maraka. Stoga i upozoravaju na krajnju neodmjerenost izjava koje je povodom odluke kompanije da smanji proizvodnju i otpusti 300 radnika dao premijer RS Radovan Višković, koji je kazao „da je riječ o privatnoj firmi i da se nada da će ona ispoštovati zakone RS ako bude otpuštala radnike, za koje je siguran da će lako naći nove poslove“.

Podsjetit ćemo da je iz Vlade RS u više navrata ArcelorMittal optuživan da je, manipulišući transfernim cijenama željezne rude, oštetio budžet RS te Vladi koja ima 49 posto kapitala u tom preduzeću uskraćivao dobit. Iz sindiakta Mittala Prijedor pak ukazuju na činjenicu da Vlada RS i u upravnom i nadzornom odboru ima svoje predstavnike i da je mogla utjecati, da je za to bilo volje i interesa za podjelu dobiti.

„U upravnom i nadzornom odboru ArcelorMittala Prijedor bili su uz ostale i Željko Kovačevič, Nebojša Radmanović, Marko Pavić. Pa ih pitamo kako su to oni zastupali interese RS“, navodi Kukolj.

Radnicima prijedorskog Mittala na ruku ne ide ni činjenica da BiH nije članica Svjetske trgovinske organizacije, što toj kompaniji stvara dodatne probleme pri plasmanu čelika proizvedenog u BiH na svjetskom tržištu. A pitanje ulaska BiH u Svjetsku trgovinsku organizaciju ne riješava se od 1998. i odgovornost za to snose sve političke stranke koje su u tom periodu vršile vlast na državnom nivou. Budući da vlast na nivou BiH ni sedam mjeseci od lanjskih opštih izbora nije konstituisana, to je rezultiralo i činjenicom da BiH nije ni za ovu godinu podnijela zahtjev EU za carinske kvote na izvoz čelika.

Goran Čamdžić, predsjednik Samostalnog sindikata zaposlenih u Radionici za održavanje teretnih šinskih vozila u Željeznicama RS, smatra da je cijeli slučaj ispolitiziran i „pun kalkulisanja i od strane Vlade RS i uprave ArcelorMittala“.

Kukolj s druge strane navodi da uprava Mittala sa sindikatom još uvijek nije otvorila pregovore o načinu kako će se riješiti višak zaposlenih i koji će kriteriji biti pri utvrđivanju ko je od njih 800 tehnološki višak.

I dok se zebnja sve više uvlači u živote Prijedorčana, oni kojima su usta puna naroda, koji na sav glas „zagovaraju“ politike i najavljuju strategije „kako bi radnike zadržali u RS-u“, o ovom slučaju i dalje šute.

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime