Piše: Dragan Bursać
Gledam prilog RTRS-a i ne vjerujem šta čujem i vidim. Voditeljica kaže da je povodom Dana republike na adresu institucija RS-a stigla pošta sa fotografijama “nekih” kostiju ispod kojih piše kako su to temelji Republike Srpske. Voditeljica dalje zabrinutim tonom izjavljuje kako ovakvi sadržaji vrijeđaju Republiku Srpsku i srpski narod.
KO NAM TO KVARI ŽURKU?
Ne vjerujem i dalje. A onda čitam u banjalučkim “Nezavsinim” autorski tekst u kojem doslovno stoji ovo:
“Policija mora da reaguje zbog morbidnih ‘čestitki’, na kojim je, uz fotografiju ljudskih leševa, napisano ‘Ako obilježavate Dan Republike Srpske, ne zaboravite, ovo su njeni temelji’, jer je to kap koja je prelila čašu’.
Kako će to policija da reaguje? Hoće li hapsiti članove 25 udruženja okupljenih oko potomaka i rođaka nastradalih u zločinima i genocidu u BiH? Dakle, oni koji su izgubili sve postaju još i ratni huškači, pa ih treba zatvarati, zato što su morbidni i kvare zabavu? Zato što napominju da je jedan nelagalan i neustavan praznik- proslava jednaka onoj koju su izvodili za napaćeni narod zločinci Karadžić i Mladić?
Oni su morbidni znači, tako trajno oskaćeni za najmilije u zločinima i genocidu, a vlast koja se kune u najprirodniju ekstenziju optuženih i osuđenih za zločine i genocid nije kriva? Svi oni koji veličaju krvoloke iz rata zajedno sa vlašću su u pravu? A ta vlast je opet navodno prava koliko je i prava u manjem BiH entitetu i trebala bi zakonski da se obračuna sa ono nešto preživjele bijede koja «nabija na nos» kosti najmilijih i “kvari” praznik “poštenom narodu”?
PROTJERIVANJE KOSTIJU I MEZARJA
Nego, postoji li pravno utemeljenje da se hapse i sudu izrčuju ljudi kojima su već pobijeni najmiliji i kojima su (ako i to) ostale samo kosti?
Stvorio se tu i potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Milan Petković sa vrlo “kreatvinim2 rješenjima glede stradalnika Bošnjaka, i kostiju njihovih najbližih, pa kaže da je sporna poruka morbidna te da iza nje stoje lica teško opterećena prošlošću, koja ne žele suživot i dodaje:
“To mogu da poručim kao političar te da iskažem svoje žaljenje što još takvi ljudi u BiH djeluju i što im je djelovanje na taj način dozvoljeno. Takva poruka mogla bi se podvesti i pod krivično djelo javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje, iz člana 359. Krivičnog zakonika RS, gdje se navodi da neko ko podstiče na mržnju zbog nacionalne, rasne, vjerske ili etničke pripadnosti, može biti kažnjen novčanom ili kaznom zatvora”, navodi sve ovo Petković za “Nezavisne”.
Dakle, poruka je morbidna, a nepriznavanje srebreničkog genocida nije? Ljudi koji su izgubili sve ne žele suživot, a vlasti RS-a, koje se i po Srebrenici šepure sa Mladićem i koje se spradaju sa genocidom, eto one baš žele suživot? Kao da je genocid horoksop, a ne dokazan i potvrđen akt u kome je nastradalo 8372 čovjeka. Kosti mrtvih su morbidne, a nepodiznje spomenika za 102 ubijena prijedorska djeteta nije?
Kosti su provokacija i ratano huškanje, a ćutnja i negiranje od Tomašice do živih višegradskih ljudskih lomača su šta? Patriotski akt u nakardanoj sredini! Hajde da protjeramo i te kosti, kad smo već žive protjerali! Hajde da se držimo Zlatnog pera pisaca Vojvodine Ljiljane Bulatović Medić koja izgovori ovo za Potočare: “Ja tražim svojim istraživanjima, svojom budućom knjigom, da oni prenesu svoje mezare na njihovu teritoriju, jer je to plodno zemljište koje narod treba da obrađuje.”
KAKO BOLESNO
Pa je onda u tom nakaradnom piru u kojem je žrtva postala dželat, a dželat žrtva, moguće izvesti sud i to nekakv kvazipravni po kome potomci i genetski vezani za kosti trebaju biti suđeni za nasilje i mržnju, trebaju otići u zatvor, a sve to da bi se ugodilo jednoj nacionalističkoj žurci 9. januara. Eto, to vam je doslovno to.
Nego, šta je sa tzv. vrijeđanjem srpskog naroda?
Za ovo vam je dovoljan samo jedan misaoni eksperiment:
Sad zamislite njemačku spikericu koja bi rekla da kosti Jevreja iz npr. Aušvica vrijeđaju njemački narod. Zamislite onda nekakvog pravnika, koji sa najviše instance u Bundestagu pojašnjava kako će hapsiti pripadnike židovskih udruženja, zato što su pomenuli kosti svojih, a koje su ugrađene u Treći rajh? I zamislite koliko bi sekundi voditeljica i pravnik obnašali svoje funkcije.
Ali, to je Njemačka, civilizovana zemlja u kojoj je sprovedena denacifikacija, u kojoj ljudi vode računa o kostima žrtava, prije svega, u kojoj je samo ignorisanje holokausta i zločina zakonom kažnjivo. Kod njih se ne može desiti ovo. Pa zar nam je stvarno potreban potpuni ekonomski egzodus, a da bi se tek tamo potomci ljudi koji negiraju genocid naučili ljudskosti? Na žalost, u velikom, ogromnom broju slučajeva jeste.
Bez ljudske odgovornosti i empatije
I na koncu, manimo se i pravnih kvaziregula, medijskih spinova, obmana i nacionalnog doživljaja svijeta.
ŠTA JE SA LJUDSKOŠĆU?
Kakav izopačen um moraš imati, pa da te vrijeđaju kosti ljudi koji se drugačije zovu, koji su ti bili komšije, sa kojima si dijelio koricu kruha, i dobro i zlo? Kakav izopačen um moraš biti pa da ti vidiš smetnju u ljudima koje je neko u tvoje ime pobio samo zato što se drugačije Bogu mole? Da li je komocija nekog izmaštanog praznika veća i jača od ljudske empatije koju bi svi trebali navodno nostiti u sebi?
I na koncu, kakav izopačen um moraš imati pa da zaista slaviš nešto što je nastalo na tim kostima???
Stvar je posve jasna, kada zamijenite uzork za posljedicu dobijete naopako, rđavo i neistinito informisanje jednog RTRS-a, dobijete bildanje nacionalističkog mišića od strane Dodikovog režima, dobijete nakaradni pravni uzus po kome je moguće hapsiti ljude jer su objavili fotografije svojih ubijenih i poslail ih institucijama nadležnog entiteta.
I moguće je odloženim dejstvom od 1996. do 2019. stvoriti kolektivnu mejnstrim misao po kojoj NIKO, ama baš NIKO ne snosi odgovornost niti uncu kajanja za one kosti koje su tako “nepristojne”.
(Buka)
