U Federaciji Bosne i Hercegovine djeluje pet sigurnih kuća, a prošle godine u samo jednoj od njih, koju vodi Fondacija lokalne demokratije u Sarajevu, utočište je pronašlo 114 žena i djece žrtava porodičnog nasilja.
Iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike ističu da su izdvajanja za rad sigurnih kuća u porastu te da će novi zakonski okvir osigurati stabilnije finansiranje i sistemsku podršku. Menadžerica Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije Mubera Hodžić-Lemeš ukazuje i na ohrabrujući trend. Naime, sve manji broj žena vraća se nasilnicima, zahvaljujući dugoročnijoj podršci i programima ekonomskog osnaživanja.
Institucionalna i finansijska podrška
Uloga Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, kada su u pitanju sigurne kuće, je da osigurava institucionalni okvir i finansijske pretpostavke za njihov nesmetan rad. To znači da raspisuje javne pozive za dodjelu sredstava, prati primjenu zakona, unaprjeđuje standarde socijalnih usluga i koordinira sa centrima za socijalni rad i drugim subjektima zaštite.
“Cilj je osigurati da svaka žena i dijete koji su izloženi nasilju imaju pristup sigurnom smještaju, stručnim uslugama i podršci za novi početak”, kazali su Feni iz ovog ministarstva, prenosi Fokus.ba.
Kako pojašnjavaju, finansiranje sigurnih kuća utvrđeno je članom 65. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama te se iz Budžeta FBiH pokrivaju troškovi sigurnih kuća u smislu smještajnih kapaciteta, režijskih troškova i naknada za rad zaposlenih. Također, iz budžeta kantona i jedinica lokalne samouprave finansiraju se troškovi smještaja i boravka žrtava u sigurnim kućama.
Navode da su finansijska sredstva tokom posljednjih godina značajno povećana. U 2026. godini prvi put je planirano 100.000 KM za uspostavljanje besplatne, anonimne SOS telefonske linije za žrtve porodičnog nasilja.
Novi zakon i ekonomsko osnaživanje
Iz Ministarstva su posebno ukazali na značaj novog Zakona o socijalnim uslugama. Ovim zakonom uvodi se sistemski okvir za organizaciju, pružanje i finansiranje socijalnih usluga.
“Za sigurne kuće to znači stabilno i predvidivo budžetsko finansiranje, obavezno licenciranje pružatelja usluga, jasnu metodologiju za utvrđivanje cijena usluga, kao i uključivanje u jedinstvenu mrežu socijalnih usluga. Time se osigurava kontinuitet rada i kvalitet usluga”, pojasnili su.
Ističu da sigurne kuće nisu samo skloništa. To su mjesta psihosocijalne podrške, osnaživanja i reintegracije.
“Dodatno, Ministarstvo je zajedno sa sigurnim kućama i magazinom ‘Gracija’ pokrenulo Fond za ekonomsko osnaživanje žena koje izlaze iz sigurnih kuća. Šest žena je dobilo konkretnu podršku, kroz edukacije, prekvalifikacije ili nabavku opreme i materijala za pokretanje vlastitog posla. Ekonomska nezavisnost je ključ trajne zaštite”, pojasnili su.
Jedna od sigurnih kuća u FBiH je i Sigurna kuća Fondacije lokalne demokratije u Sarajevu, koja djeluje od 2000. godine i jedina je na području Kantona Sarajevo. Prošle godine tu je boravilo 114 žrtava porodičnog nasilja.
Menadžerica Mubera Hodžić-Lemeš naglašava da se posljednjih godina suočavaju sa složenijim slučajevima, ali i da je sve više žena ohrabreno prijaviti nasilje.
“To znači da se podiže svijest građanki o ovom problemu te da su žene ohrabrene da prijave nasilje, kada su više informirane i kada sistem odgovori adekvatno na prijavu”, istakla je.
Pojašnjava da se tokom boravka u sigurnoj kući radi na stabilizaciji psihofizičkog stanja žena, izradi individualnog plana zaštite i ekonomskom osnaživanju.
“Šest mjeseci se ženama plaća stanovanje i to je ključna stvar u njihovom osamostaljenju i izlasku iz nasilnog odnosa. Nakon sigurne kuće nisu prepuštene same sebi, već imaju podršku lokalne zajednice”, naglasila je.
Ističe da prijava policiji nije uslov za smještaj u sigurnu kuću.
“Sigurna kuća nije namijenjena samo za žrtve teških oblika tjelesnog zlostavljanja, gdje im je život ugrožen. Postoje teški oblici psihološkog nasilja i svi oni mogu biti podjednako ozbiljni i složeni po posljedicama koje ostavljaju na žrtvu”, istakla je.
Posebno naglašava da se prošle godine samo 15 posto korisnica vratilo nasilniku, dok je u prvim godinama rada taj procenat bio 95 posto.
“To pokazuje ogroman trend smanjenja povratka nasilnicima zato što država ima adekvatne odgovore, odnosno zato što lokalna zajednica pruža pravu intervenciju i daje podršku žrtvama nasilja”, naglašava Hodžić-Lemeš.
Pozvala je sve žene koje trpe nasilje da se obrate centrima za socijalni rad ili nazovu SOS telefon 1265 za Federaciju BiH, odnosno 1264 za Republiku Srpsku.
