Prema evidenciji Centralne izborne komisije (CIK) BiH, u našoj zemlji trenutno ekzistrira 181politička stranka. Ovaj broj dodatno je uvećan tokom prethodne i ove godine osnivanjem novih, što nije neuobičajena praksa posebno u izbornim godinama, no precizan broj nije moguće odrediti jer se registracija vrši na 16 sudova u BiH, a o nekim registracijama CIK i ne bude obaviješten.
Podaci CIK-a govore da je za opće izbore 2018. bilo 148 aktivnih stranaka, a u međuvremenu je iz registra sudova, na zahtjev CIK-a, izbrisano više od 30 stranaka.
Drugim riječima, u toku četiri godine osnovano je više od 60 političkih partija, s tim je da približno pola izbrisano. No, uprkos ponudi kao na švedskom stolu, građani često kažu da nemaju za koga glasati tako da je izlaznost na izbore u stalnom padu. Na posljednjim Općim izborima 2018. godine bila je tek oko 53 posto na nivou BiH.
Zašto se onda i kome osnivaju nove stranke, šta nude biračima, imaju li iskrene namjere i ideje za izlazak iz teške materijalne i socijalne krize, ili je u pitanju nešto sasvim drugo?
PROBLEM TRGOVINE I FIKTIVNIH STRANAKA
Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka u Univerziteta u Sarajevu, smatra da atomiziranje političke scene osnivanjem novih političkih stranaka nije rezultat novih idejnih i ideoloških profilacija, nego u najvećoj mjeri težnja za personalnim pozicioniranjima.
“To se vidi i iz činjenice da najveći broj novih stranaka ne nastaje kao neki autentičan, novi projekat, nego kao rezultat rascijepa postojećih političkih partija. Dodatni podsticaj je nizak izborni prag. To omogućuje novim političkim opcijama da uz minimalan broj mandata figuriraju kao ‘jezičci na vagi’ u formiranju vlasti, što često dovodi do formiranja kompliciranih skupštinskih većina. U takvim većinama čak pojedinci dobijaju kontrolu nad javnim institucijama i preduzećima, čime se intenzivira stanje ‘zarobljene države’, koje već imamo”, kaže Turčalo.
Napuštanje stranaka i formiranje novih zbog nezadovoljstva vlastitim pozicijama ili zbog neslaganja u ideološkim pravcima kretanja neke političke opcije, što je rjeđi slučaj, jesu neki od razloga, ali ne jedini, smatra urednik Istinomjera Dalio Sijah.
“Neke političke partije sudjeluju na izborima samo radi određenog broja mjesta u biračkim odborima, kojima kasnije mogu da trguju, što je već ustaljena praksa na koju se godinama upozorava u BiH, kako iz domaćih tako i međunarodnih krugova. Također, može se reći, ali i teže dokazati, da se neke političke partije osnivaju radi tzv. ‘rasipanja glasova’ neodlučnih, ili birača koji su nezadovoljni trenutnim političkim opcijama pa traže alternative u novim licima. U svakom slučaju, zaista su rijetki primjeri osnivanja stranaka radi isključivog zastupanja građanskih interesa”, kaže Sijah.
U prilog tome govore rezultati monitoringa ispunjenosti predizbornih obećanja. Političari daju nerealna obećanja, pričaju o “kulama i gradovima”, a na kraju smo sve više gladni, umjesto da jedemo zlatnim kašikama. Prema podacima Istinomjera, na državnom nivou se ne ispuni ni pet posto datih obećanja, a na entitetskom taj procenat bude nešto veći, ali i dalje jednocifren.
Na problem trgovine mjestima u biračkim odborima, gdje značajnu ulogu igraju upravo novoosnovane “fiktivne” stranke, ukazuje i Ivana Korajlić iz Transparency Internationala BiH.
“Svake izborne godine mi praktično imamo poplavu stranaka koje se registruju samo da bi postojale na papiru. Kandiduju se u različitim izbornim jedinicama da bi dobile mjesta u biračkim odborima koje predaju nekim drugim strankama u čijim interesima rade i koje imaju više šanse da dobiju mandate. Praktično, veće stranke, koje su svakako u vlasti i žele veću kontrolu nad izbornim procesom, osnivaju svoje eksponente, odnosno manje političke stranke da bi dobili dodatna mjesta u biračkim odborima i dodatni broj posmatrača, čime se otvara prostor za manipulacije. Te male stranke uopšte i ne pretenduju da dobiju glasove”, pojašnjava Korajlić.
Slično je i sa nezavisnim kandidatima. Iako izgleda nevjerovatno, dešavalo se da pojedini ne osvoje ni jedan jedini glas, što znači da ni sami sebe nisu podržali. I iza njihove kandidature, naravno, stoje interesi nekih političkih stranaka koje ostvaruju, opet, putem mjesta u biračkim odborima.
DO STRANKE ZA 300 MARAKA
U BiH ne postoji jedinstven zakon na nivou države koji definira osnivanje političkih stranaka. Kriteriji i uvjeti različiti su u dva entiteta i Brčko Distruktu, ali su u principu svugdje vrlo jednostavni.
U Federaciji je potrebno prikupiti 50 potpisa za registraciju, napisati statut i uplatiti 300 KM, a sve na osnovu zakona koji datira još iz 1991. U Republici Srpskoj i Distriktu Brčko su na snazi noviji zakoni, a kriteriji se, u odnosu na one iz Federacije, razlikuju uglavnom samo po broju neophodnih potpisa za registraciju. U RS-u je potrebno 500, a u Brčkom 300.
Poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini RS-a Perica Bundalo kaže da za osnivanje stranke u BiH treba samo “malo dobre volje i malo para”. Smatra da su važeći zakoni prevaziđeni zbog čega je u skupštinsku proceduru uputio novo zakonsko rješenje. Očekuje da bi se u formi nacrta na sjednici NSRS-a moglo naći već na junskoj sjednici.
“Novoosnovane političke partije praktično služe za manipulaciju. Ne sjećam se da je ijedna od stranaka koje su formirane u izbornim godinama uspjela napraviti išta na tim izborima i osvojiti značajan broj glasova. One se osnivaju ‘za jednokratnu upotrebu’ uz pomoć već postojećih partija i to samo radi obezbjeđivanja većeg broja mjesta u biračkim odborima. Takve partije su imale tek nekoliko članova, a često se dešavalo da na izborima osvoje jedan ili čak nijedan glas”, obrazlaže Bundalo.
Njegov prijedlog znatno pooštrava uvjete za registraciju stranaka. Predviđeno je, pored ostalog, da stranku može osnovati 5.000 punoljetnih i poslovno sposobnih građana, te da osnivačkoj skupštini mora prisustvovati najmanje pet posto osnivača.
Bundalo naglašava da je BiH jedinstven politički prostor i da eventualno usvajanje novog zakona o političkim strankama u RS-u neće ništa bitno promijeniti ukoliko isto ne učine Federacija i Brčko Distrikt. A u Federaciji, sudeći prema onome što nam je kazao zastupnik SDP-a u Parlamentu tog entiteta Irfan Čengić, sve je unaprijed osuđeno na neuspjeh.
“Uz podršku organizacije iz SAD-a, Nacionalnog demokratskog instituta, radio sam na izradi Zakona o političkim strankama FBiH i Zakona o političkim strankama RS. U tom procesu smo razgovarali sa međunarodnim stručnjacima i pratili primjere dobre prakse u regiji i svijetu. Nakon što smo napisali nacrt zakona održali smo niz okruglih stolova i sastanak sa svim parlamentarnim političkim strankama. Upravo na tom sastanku sam uvidio da nema političke volje i da će stranke na sve načine otežati procedure usvajanje zakona, što se na kraju i desilo”, kaže Čengić.
GODIŠNJE DO 20 MILIONA ZA FINANSIRANJE STRANAKA
Sijah i Korajlić, pak, naglašavaju da je osnivanje partija i učestvovanje na izborima temeljno pravokoje se treba poštovati. Jedno od rješenja, kao i dekan Turčalo, vide u podizanju izbornog praga sa sadašnjih tri na pet posto.
“Treba pooštriti kriterije za registraciju stranaka, ali pri tome voditi računa o tome da se mora pružiti mogućnost i manjim političkim subjektima da se kandiduju. Ne možete nikom uskratiti pravo da se kandiduje, da bira i bude biran. Bila je priča i o povećanju taksi za prijavu učešća na izborima, ali sve to može imati implikacije na nekoga ko stvarno istinski želi da se kandiduje, ali nema mogućnost da prikupi toliko novca i potpisa. Mislim da je bolje rješenje da se uspostavi nezavisnija izborna administracija i tako spriječi trgovina biračkim odborima, što bi dovelo do smanjenja broja stranaka koje se formiraju”, kaže Korajlić.
Stranke se formiraju, ali i gase. CIK BiH je utvrdila da veći broj političkih stranka, upisanih u registar kod nadležnih registracionih sudova (10 u FBiH, šest u RS i sud u Brčko Distriktu), duži period ne izvršava zakonske obaveze, te da postoji osnovana sumnja da te političke stranke ne obavljaju svoju djelatnost.
Prema službenim evidencijama CIK-a, nadležni sudovi su u periodu od 2009. godine do marta 2022. godine, na njen zahtjev, iz registra izbrisali ukupno 179 političkih stranaka.
Jednom broju stranaka, tačnije za njih 14, izrečena je mjera zabrane učešća na predstojećim izborima jer nisu podnijele finansijske izvještaje za protekle dvije godine. Inače, ove izvještaje, koji su zakonska obaveza, za 2021. godinu podnijelo je 127 političkih stranaka, oko 70 posto od ukupno 181 političke stranke sa evidencije CIK BiH.
Na godišnjem nivou, za finansiranje stranaka izdvaja se ukupno 18 do 20 miliona maraka iz budžeta svih nivoa vlasti. To nije jedini izvor njihovih prihoda, ali jeste 80 posto, pokazuju finansijski izvještaji. Rijetke od novoosnovanih mogu računati na budžetski novac jer pravo na ovu vrstu podrške imaju samo stranke koje participiraju u parlamentima, a iznos zavisi od broja mandata.
