Transparency International BiH nedavno je objavio rezultate monitoringa oglašavanja političkih subjekata tokom predizborne kampanje za lokalne izbore koji su u Bosni i Hercegovini održani 15. novembra prošle godine.
Ovi podaci su zatim upoređeni sa zvaničnim izvještajima o utrošenim sredstvima koje su učesnici na izborima dostavili Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) BiH i – što će teško ikoga začuditi – postoje značajna odstupanja između deklariranih iznosa novca kojeg su političari potrošili u kampanji, i procjene troškova kampanje koju je uradio TI BiH.
VELIKA ODSTUPANJA U RAČUNANJU TROŠKOVA
Ova procjena je urađena za 15 najvećih stranaka u BiH i zasniva se na zapažanjima posmatrača na terenu, te analizama unajmljene agencije za medijski monitoring. Jednostavno objašnjeno, posmatrači su bilježili i dokumentirali billboarde i ostali zakupljeni prostor za oglašavanje, dok je agencija za medijski monitoring pratila učestalost i trajanje oglasa u elektronskim medijima.
Dobiveni podaci su potom množeni sa realnim tržišnim cijenama odgovarajućeg prostora za oglašavanje, a rezultati su uspoređivani sa onim što su politički subjekti prijavili kao sredstva utrošena u kampanji.
Na kraju ovih analitičko-matematičkih poduhvata, TI BiH je došao do procjene kako su u prostoru koje je obuhvatilo istraživanje političke stranke potrošile 6,33 miliona KM. Ovaj iznos je barem za trećinu veći od onoga kojeg su stranke prijavile, a koji iznosi oko 4,57 miliona maraka. Ako imamo u vidu da je monitoring vršen na teritoriji od oko 80 lokalnih zajednica, da je ograničen na 15 najvećih političkih stranaka, te da su iznosi o kojima govorimo prilično veći ukoliko rezultate proporcionalno primijenimo na prostor cijele države, dobićemo kako su stranke potrošile barem dva miliona maraka više od onoga što su u svojim izvještajima prijavile CIK-u.
Izvršna direktorica TI BiH Ivana Korajlić kaže kako je finansiranje političkih subjekata u BiH siva zona kojoj nedostaje kvalitetno zakonsko uređenje. Podsjeća da stranke ne prijavljuju veliki dio onoga što bi i prema važećem zakonu bile u obavezi prijaviti, kao što su neke usluge koje stranke ne navode u izvještajima, poput izrade medijskih sadržaja, nastupa izvođača muzike, ustupljenog/iznajmljenog prostora za skupove i slično.
Korajlić: Finansiranje stranaka je neuređena siva zona
„Trend je i da stranke sve manje prijavljuju donacije, budući da su revizori proteklih godina utvrdili kako je dosta stranačkih donatora dobijalo milionske poslove sa državom ili njenim javnim preduzećima,“ kaže Korajlić.
Usporedbom deklarisanih i procijenjenih troškova kampanje, za neke stranke se ustanovilo kako su ove brojke približno bliske, pa se tako SDA, SDP, DNS i SBB mogu navesti kao primjer prilično vjerodostojno prikazanih troškova. Kod ovih stranaka su odstupanja između prikazanih i procijenjenih troškova na prihvatljivom nivou od desetak posto, dok su kod nekih drugih stranaka razlike drastične.
U apsolutnom iznosu rekorder je SNSD Milorada Dodika, za koji je procijenjeno kako je potrošio barem 600.000 KM više nego je prikazano u finansijskom izvještaju. U izvještaju na koji se poziva TI BiH troškovi propagande su prikazani u iznosu od 845.000 KM, dok procjena TI BiH seže skoro do milion i po maraka, odnosno 1,45 milion KM – za oko 58% više od deklarisanog troška kampanje.
U FEDERACIJI NEŠTO „DISCIPLINOVANIJI“
Ni opozicija u RS ne zaostaje za SNSD-om kad je umanjivanje deklarisanih troškova kampanje u pitanju, pa je tako PDP vjerovatno potrošio duplo više od onoga što stoji u izvještaju. Ova je stranka navela kako ih je kampanja koštala oko 400.000 KM, dok je stvarni trošak prema procjeni TI BiH bio za oko pola miliona veći. Njihovi koalicioni partneri iz SDS-a su otišli i korak dalje pa su prijavili svega trećinu potrošenog – 210.000 KM, u odnosu na procijenjenih 618.000 KM.
Foto: Velika odstupanja u podacima TI BiH i samih stranaka
Uočljivo je kako je finansijska disciplina dosta bolja kod stranaka sa sjedištem u Federaciji BiH, ali i tamo ima značajnih odstupanja. Tako je stranka Narod i pravda prijavila da je potrošila oko 100.000 KM, dok se procjenjuje kako je taj trošak bio barem tri puta veći. Zanimljiva je i stranka Socijaldemokrati, koja je prema vlastitim navodima u kampanju uložila – 7.000 KM. Realna vrijednost onoga što su u kampanji ove stranke zabilježili posmatrači i analitičari TI BiH je barem dvanaest puta veća i kreće se oko 85.000 KM. Prateći akcije SIPA-e u Tuzlanskom kantonu u proteklih nekoliko dana moglo bi se reći da ovo trenutno nije najvažniji problem za tu stranku, ali to je već druga tema.
Ustanovljeno je i kako su neke stranke u svojim izvještajima navele da su potrošile prilično više od onoga što je na terenu ustanovio Transparency. Tako je HDZ BiH prikazao oko 60.000 KM više nego što je procijenio TI BiH, a zanimljivo je i da u finansijskom izvještaju Naše stranke stoji kako je utrošeno tri puta više od procjene posmatrača i analitičara – 300.000 KM deklarisanih troškova u odnosu na oko 117.000 KM koliko su procjene TI BiH.
Kao poseban problem izvršna direktorica TI BiH navodi i oglašavanje na društvenim medijima, prvenstveno na Facebooku.
Sa njom se slaže i šefica službe za reviziju Centralne izborne komisije BiH Hasida Gušić koja je u telefonskom razgovoru za Inforadar istakla kako ne postoji mogućnost kontrole utroška sredstava kojima stranke i kandidati plaćaju sponzorisane objave na društvenim medijima.
Ona navodi kako je potrebno unaprijediti zakonsku regulativu u ovom dijelu, te kako trenutno ne postoji način da CIK od – recimo – Facebooka pribavi podatke o tome koliko su bh. stranke platile za oglašavanje na toj platformi. Jedino što je za sad moguće sankcionisati jeste plaćeno oglašavanje van za to određenog vremenskog perioda i to se obično radi na osnovu prijava za kršenje izbornih pravila. Tačne brojke koje su utrošene u ovaj vid političke propagande je teško i procijeniti.
GRAĐANI OD POREZA DAJU DVIJE TREĆINE NA KAMPANJE
„Prema onome što su nama dostavile stranke, u kampanji za novembarske lokalne izbore potrošeno je ukupno oko 5,5 miliona KM. To je puno manje u odnosu na, recimo, lokalne izbore 2016. godine kada je potrošeno sedam miliona. Zbog pandemije se trošilo manje za predizborne skupove i slično, ali vjerovatno dobar dio te razlike od oko milion i po maraka treba tražiti u online oglašavanju,“ kaže glavna revizorica CIK-a.
Inače, ako se ravnamo prema izvještajima dostavljenim CIK-u, ovi izbori su bili „najjeftiniji“ u posljednjih dvadeset godina. Generalno se manje troši na lokalnim nego na općim izborima, ali je ova kampanja sa 5,5 miliona KM koštala dosta manje od kampanje za lokalne izbore 2016. u kojoj je potrošeno spomenutih sedam miliona KM, koliko je približno koštala i kampanja 2012. godine.
Infografika: Struktura troškova kampanje za lokalne izbore 2020. (Izvor: CIK BiH)
Većina novaca za kampanju su sredstva poreznih obveznika koja se strankama doznačavaju iz budžeta na različitim nivoima vlasti. Dok na sredstva od članarina, priloga, prihoda od imovine i sl. otpada svega trećina novaca potrošenih u kampanjama, u strukturi stranačkih fondova za kampanju građani „svojim“ poreznim novcima učestvuju sa 67 posto, kako je bio slučaj na izborima koji su održani u novembru prošle godine.
Ovoj činjenici da se kampanje dvotrećinski finansiraju direktno novcima poreznih obveznika treba pridodati i podatak da su – prema zvaničnim podacima – od 2006. godine do danas političke stranke za finansiranje troškova izbornih kampanja potrošile čitavih 64,5 miliona KM!
Prema ovoj računici, građani BiH su političarima samo za kampanje, odnosno konkretan proces davanja praznih obećanja, u zadnjih 15 godina kroz poreze poklonili više od 40 miliona maraka.
