Mreža Naše društvo već duže vrijeme se bavi uzrocima i posljedicama „komunalne nepogode“ u Gradu Mostaru. Istražujući cjelokupnu problematiku, zakonsku regulativu, stanje na terenu, ali i kroz razgovor s građanima, vrlo brzo su se uvjerili da postoji drastičan nesklad između zakonske regulative i stanja na terenu, kao i kronični nedostatka transparentnosti i odgovornosti.
Gradske vlasti stanje na terenu pravdaju nedostatkom sredstava, no čak i letimičan pogled na proračun Grada Mostara dokazuje upravo suprotno. Novca ima sasvim dovoljno. Ono što nedostaje je kontrola distribucije i utroška javnih sredstava.
Kada je utvrđeno da nadležnim odjelima/načelnicima/komunalnim poduzećima apsolutno ne predstavlja problem što se već godinama komunalne djelatnosti realiziraju izvan zakonskih okvira bez valjanih programa, operativnih i dinamičkih planova, ugovora i svih drugih zakonom propisanih dokumenta, odlučeno je da se zatraži uvid u financijski aspekt cijele problematike.
Pozivajući se na Zakon o slobodi pristupa informacijama, 30.01.2018. godine zatraženo je od Gradske uprave da se dostavi mjesečni računi s pripadajućim rekapitulacijama vezano za utrošak sredstava u 2016. i 2017. godini za sljedeće stavke: održavanje zelenih površina, održavanje javne higijene, zbrinjavanje pasa lutalica, održavanje cesta, urbani mobilijar i odvodnja oborinskih voda.
Prvo Rješenje je dobijeno izvan zakonskog roka dana 19.02.2018. godine, kojim Grad Mostar odbija pristup informacijama/računima, uz obrazloženje da traženi računi uključuju povjerljive informacije i da se ugrožavaju komercijalni interesi JP Komunalno, Komos i Parkovi. Nakon toga uslijedilo je pisanje prigovora, urgencija, podnesaka upravnim inspektorima, Instituciji ombudsmana za ljudska prava i ogroman medijski pritisak kroz pisanje članaka, realizacija video priloga, održavanje press konferencija i nakon dugih 6 mjeseci stiglo je novo Rješenje kojim se odobrava pristup traženim dokumentima.
Kada su uvidjeli da su dovedeni pred zid i da će dokumente morati dostaviti sukladno službenom zahtjevu, odlučili su odigrati i posljednju kartu. Naime, zatražili su da se plati kopiranje, što je i bilo očekivano, ali su inzistirali da ono bude plaćeno po cijeni koja je daleke 2001. godine utvrđena u iznosu 0,50 KM po kopiji. Kada im je napomenuto da je to nerealno i da je normalno da se u 17 godina cijena drastično promijenila i da je trenutno taj trošak 0,05 KM, nisu željeli ni razgovarati. Budući da se u istom Uputstvu spominje ili kopija 0,50 KM ili dostavljanje na disketi, traženo je da se navedeni dokumenti dostave na disketi, što je naravno bilo nelogično i nemoguće, baš kao i cijena od 0,50 KM.
Na kraju je ipak plaćen traženi iznos od ukupno 841,69 KM. No, svaka od tih 841,69 KM se isplatila višestruko. Analizom tih računa dobijen je uvid u sistemsku krađu i prepoznat je model koji se primjenjuje za izvlačenje para iz gradskog proračuna.
U moru zanimljivih računa posebnu pozornost privukli su računi koji se odnose na stavku zbrinjavanje pasa lutalica u Gradu Mostaru. Analizom ove stavke u proračunima Grada Mostara bilo je vidljivo da se za ovu stavku izdvajaju poprilično velika sredstava u prosjeku 120.000 KM godišnje. S druge strane, na ulicama Grada nije moguće vidjeti djelatnike komunalnih poduzeća vezano za ove aktivnosti, dok su aktivnosti nevladinih organizacija, pojedinaca i FB grupa vrlo vidljive.
Premda su aktivisti mreže „Naše Društvo“ u protekle tri godine, koliko se bave analizom proračuna Grada Mostara i funkcioniranjem Gradske uprave, doista vidjeli i pročitali mnogo čudnih i nadasve zanimljivih informacija/podataka, podaci iz računa za zbrinjavanje pasa lutalica su sve ostavili bez teksta.
Grad Mostar je u 2016. i 2017. poslove zbrinjavanja pasa lutalica povjerio JP Komunalno.
Iznos 120.000,00 KM na godišnjoj razini se utroši na medicinsko zbrinjavanje pasa lutalica, za hranu pasa prilikom boravka u veterinarskoj stanici, rad radnika koji rade na hvatanju , gorivo za rad auta koje služi za dovoz pasa u veterinarsku stanicu i njihovo ponovno puštanje na mjesto prirodnog staništa.
Zanimljivo je bilo dobiti i informaciju koliko to pasa djelatnici JP Komunalno mjesečno/godišnje zbrinu medicinski, gdje ih čuvaju, koliko to djelatnika radi na tim poslovima, koliko vozila imaju i koliko to goriva potroše ukoliko na godišnjoj razini ako se uzme u obzir da imaju na raspolaganju sredstva u iznosu 120.000 KM na godišnjoj razini.
Analizom računa potrošnje po ovoj stavci došlo se do zaključka da se u Gradu Mostaru svaki mjesec kastrira/sterilizira 15-30 pasa, da ih se 30-45 eutanizira, a da ih je u prosjeku 49 na čuvanju. Ovi računi najbolje svjedoče koliko se tu radi o uhodanom modelu krađe. Veterinarska stanica s kojom ova Služba surađuje uvijek je ista i očigledno saučesnik u procesu izvlačenja novca iz proračuna. Svi računi su identični, samo se mijenja broj pasa koje oni tijekom jednog mjeseca steriliziraju/kastriraju/eutanizirija/čuvaju i po prikazanom to bi trebala biti prava veterinasrka klinika sa desetinama zaposlenih i snažnom infrastrukturom, a ta stanica je upravo sve suprotno i to će potvrditi svaki stanovnik Grada Mostara.
S druge strane, u proces je uključeno i Javno poduzeće Deponija na način da svaki mjesec ispostavlja fakturu JP Komunalno na ime usluga „zbrinjavanje eutaniziranih, bolesnih i satranih životinja“.
Dakle, svaki mjesec, koliko Veterinarska stanica prikaže eutaniziranih, taj isti broj se pokaže i na računu JP Deponije koja ih „zbrine“. Po računima koji su dostupni, Grad Mostar na deponiji ima pravo groblje pasa, jer ih na godišnjoj razini JP Deponija „zbrine“ oko 350-450.
Šokirani ovim saznanjima, aktivisti mreže „Naše društvo“, obratili su se direktoru JP Deponije i postavili jednostavno pitanje da li se na JP Deponija odlaže animalni otpad i dobili vrlo jasan odgovor „JP Deponija d.o.o. Mostar je preduzeće koje upravlja sanitarnom deponijom koja vrši preuzimanje i tretman komunalnog otpada. Dakle, ne vršimo prijem i odlaganje medicinskog i animalnog otpada.“
Drugim riječima, taj isti direktor koji svaki mjesec već godinama JP Komunalno izdaje račune za „zbrinjavanje eutaniziranih, bolesnih i satranih životinja“ (ovako doslovno se navodi na svakom računu) upitan bavi li se tim poslovima, odrično odbacuje bilo kakvu povezanost s tim aktivnostima.
Da pojasnimo, i JP Deponija baš kao i JP Komunalno u 100 % vlasništvu su Grada Mostara i svaki račun prije plaćanja mora biti odobren što nam je i potvrđeno iz nadležnog odjela: „Služba za komunalne poslove vrši evidenciju utroška sredstava prema dostavljenoj dokumentaciji J.P. „Komunalno“ koje u suradnji sa veterinarskom stanicom Bišće polje bb, vrši zbrinjavanje pasa lutalica sukladno Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja („ Sl. glasnik BiH „ br:25/09).“
Podsjećamo, u BiH na snazi je Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja iz 2009. godine. kojim je striktno propisano kada je eutanazija životinja dozvoljena: ako se životinja ne može izliječiti, a ostanak u životu uzrokovat će joj nepotrebne bolove i patnju; ako je životinja dostigla visoku starost te joj otkazuju osnovne životne funkcije; životinja boluje od neizlječive i/ili zarazne bolesti, osobito one koja može ugroziti ljude; ako je životinja opasna za okolinu; ako je životinja u agoniji.
Kako je moguće da odgovorna osoba iz Odjela za komunalne poslove koja ovjerava svaki račun nije uočila nelogičnost u podacima iz računa, a isto pitanje važi i za načelnika i šefa Odjela za komunalne poslove gospodu Pajić i Šaravanja, uz napomenu, da bez njihovih potpisa, niti jedan račun ne bi mogao biti plaćen.
I ovom prilikom ih je korisno pitati, kako im zvuče podaci da su u Gradu Mostaru u periodu 2016.-2017. godina: eutanizirano 895 pasa, kastrirano i strilizirano 478, da su na tim poslovima u JP Komunalno radila 3 djelatnika koji su imali plaću po 1500,00 KM (bruto) i da su njih trojica za dvije godine, vozeći se u vozilu s dva sjedišta potrošili 2200 litara goriva.
O svemu ovome je informiran i glavni federalni veterinarski inspektor, te je od njega zatraženo da izvrši inspekcijski nadzor Veterinarske stanice koja je izvršila ovoliki broj eutanazija, te da provjeri dinamiku nabave sredstava potrebnih za te aktivnosti, te u konačnici provjeri, koliko se u svemu tome poštivao Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja.
Povratnu informaciju aktivisti mreže nikada nisu dobili.
Ova saznanja bila su kap koja je prelila čašu i potakla mrežu „Naše društvo“, da podigne kaznene prijave protiv 5 ključnih osoba za koje smatraju da su odgovorni za kompletnu katastrofu kada su u pitanju komunalne djelatnosti u Gradu Mostaru, pa tako i problem zbrinjavanja pasa lutalica.
Kaznene prijave podignute su protiv:
1. Ljube Bešlića gradonačelnik Grada Mostara
2. Izeta Šahovića, načelnik Odjela za financije i nekretnine Grada Mostara
3. Omera Pajića, načelnik Odjela za gospodarstvo, komunalne i inspekcijske poslove
4. Stjepana Šaravanje, šef Službe za komunalne poslove i okoliš
5. Esada Pobrića, direktor J.P. Komunalno d.o.o. Mostar
Zbog sumnje da su u periodu od 2012. do 2019. povrijedili Zakon o komunalnim djelatnostima (Službene novine HNŽ broj: 04/16), Odluku o obavljanju komunalnih djelatnosti u Gradu Mostaru (Službene novine HNŽ broj: 09/10), Odluku o komunalnom redu (Službene novine HNŽ broj: 06/05), na način da nisu poštivali zakonske rokove za donošenje obaveznih općih akata kao što je Program komunalnih djelatnosti, da su proizvoljno i netransparentno trošili sredstva iz javnog proračuna bez pravnog osnova iz oblasti komunalnih djelatnosti, da su propustili vršiti dužni nadzor nad obavljanjem poslova komunalne djelatnosti, da su nanijeli i i dalje nanose štetu građanima grada Mostara kako onu financijske prirode, tako i po njihovo zdravlje, čime su zloupotrijebili svoj položaj i ovlaštenja, te očito nesavjesno postupali u vršenju svojih dužnosti, na koji način su izvršili kazneno djelo „Nesavjestan rad u službi“ iz čl. 387, kao i kazneno djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. Kaznenog zakona Federacije BiH.
O svemu ovome javnost je informirana od strane mreže „Naše društvo“ na press konferenciji na kojoj su prezentirani i sporni računi za zbrinjavanje pasa lutalica. Na pomenutoj konferenciji se i veoma jasno reklo da se po računima iz Gradske uprave na gradskoj deponiji nalazi najmanje 895 pasa, koji tamo nikako ne smiju biti, te u konačnici ne mogu biti jer u suprotnom bi deponija trebala biti zatvorena.
Uslijedile su reakcije nevladinih organizacija koje se već godina bore za svaku marku kako bi osigurale dom za nezbrinute pse, koje putem projekta i FB stranica prikupljaju donacije kako bi osigurale liječenje bolesnih i napuštenih životinja. Svi su bili zgroženi podacima o broju eutaniziranih, steriliziranih i kastriranih pasa koje je navodno osiguravalo JP Komualno.
Mreža naše društvo na temelju svih dokaza koje ima, na kraju zaključuje da je logika na kojoj funkcioniraju komunalne djelatnosti u Gradu Mostaru sljedeća – fingiranje cijelog procesa, ništa nije urađeno, a dobije se novac, a to je vrlo vidljivo upravo na poslovima zbrinjavanja pasa lutalica.
Stavljeni pred zid i prisiljeni da priznaju da su sudjelovali ili u višegodišnjem izvlačenju novca iz gradskog proračuna kroz fiktivno prikazivanje broja eutaniziranih pasa ili su sudjelovali u stvaranju ekološke katastrofe na gradskoj deponiji, načelnik Odjela za komunalne poslove odlučio se za ovo drugo.
Na čuđenje prisutnih načelnik Pajić je na press konferenciji održanoj povodom podizanja kaznenih prijava protiv čelnih ljudi Grada Mostara, valjda braneći se od optužbi za kriminal, pobjedonosno mahao papirom na kojem je pisalo „Računi sa deponije za pse 2018.“
I tako, pohvalio se načelnik da Grad Mostar ima deponiju za pse.
Nepunih 6 mjeseci kasnije sudbina je htjela da slika načelnika s papirom, dobije još više na značaju.
Nezadovoljni stanjem gradske deponije, mještani okolnih naselja blokirali su deponiju. Traže zatvaranje i izmještanje deponije, između ostalog, i zbog nepropisnog odlaganja medicinskog i animalnog otpada. Federalna ministrica okoliša i turizma Edita Đapo u svom javnom istupu otvoreno poziva da joj se predoče dokazi da je takav otpad odlagan na mostarsku deponiju i obećava da će je odmah zatvoriti.
U moru dokaza našla su se i 23 računa koje je Gradska uprava Grada Mostara platila za usluge zbrinjavanja pasa lutalica, uključujući eutanaziju i zbrinjavanje na deponiju njih 895.
Ove dokaze je mreža „Naše društvo“ dostavila izravno na ruke ministrici Đapo, čiji aktivisti žale što nisu dostavili i sliku načelnika ponosnog na svoju „deponiju za pse“.
Autor: Marin Bago
* Tekst je proizveden u okviru medijskog poola Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
