Adela Gosto, vijećnica Prve mostarske partije u Gradskom vijeću Grada Mostara i predsjednica Komisije za ravnopravnost spolova, tokom svog političkog angažmana u mnogo čemu je privukla pažnju mostarske javnosti. Po zanimanju bachelor sporta, usmjerenja sportski menadžment, u politiku je ušla isključivo iz želje za promjenama, naročito na lokalnom nivou, a svojim glasnim i uvijek konciznim izlaganjima za govornicom u Gradskom vijeću, zavrijedila je povjerenje građana, pa se tako njena adresa nerijetko prva nađe na brzom biranju kada je u pitanju pokretanje rješenja malih ili onih malo većih problema Mostaraca. Njeno ime se vezuje za aktivizam godinama unazad, za sebe kaže da će dobar prijedlog uvijek podržati, nebitno sa čije strane dolazi, pa se zato nerijetko i nalazi na udaru, a u posljednje vrijeme posebno se istakla kada je na dnevni red GV stavila Gender akcioni plan, čime je izazvala burnu raspravu. U intervjuu za Inforadar govorila je o položaju žene u politici, svojim zalaganjima i političkoj sceni u Mostaru, trenutnom stanju Bosne i Hercegovine i borbama za bolju budućnost njenih građana.
Šta je bio razlog da se kao relativno mlada osoba, a potom i kao žena odlučite uopće baviti politikom, s obzirom na to da se Vaše ime prije 2020. godine većinom vezivalo uz aktivizam i nevladin sektor?
GOSTO: U pravu ste. Prije ulaska u vijeće bila sam potpuno “operisana” od politike. Moje ime se moglo čuti u organizaciji, neću reći većine humanitarnih sportskih turnira i sportskih događaja općenito, ali jednog velikog broja njih sigurno. Sport je moja velika ljubav, a sportski menadžment je nešto što naprosto uživam raditi. Upravo kroz sport sam shvatila da je politika, koja bi trebala da bude častan posao i da provodi volju građana, sasvim suprotno tome. Na ružan način sam shvatila da se kroz politiku u našem gradu sprovodi volja pojedinaca i ako niste u “fan klubu” ili stranački pripadnici vladajuće strukture nemate velike šanse za napredak. Znate, lijepo je kad se politika bavi vama, ali kada se bavi vama na ružan način, onda imate dvije opcije, da se borite ili da se prepustite i pomirite s tim. Ja sam odlučila da se borim. Ne smatram sebe ni sada političarkom. Moj način djelovanja u gradskom vijeću se može nazvati aktivizmom. Ja iznosim sve ono što mi građani zatraže da problematiziram. To i nisu baš popularne teme uvijek, pa samim tim ste neko ko smeta, jer pričate ono što ne bi trebali.
Na tragu toga, kako biste ocijenili rad vijećnika u Gradskom vijeću Grada Mostara?
GOSTO: Mislim da će vam sve biti jasno kada kažem da od 35 ljudi koji sjede u vijeću njih deset ulazi u rasprave i diskutuje o onome sto se nalazi na dnevnom redu. Da nije tužno bilo bi zaista smiješno. Znate, neko vam da glas da dođete tu i da zagovarate njihove interese i borite se za kvalitetnije uslove života u gradu Mostaru, a vi većinu svog mandata provedete dižući ruke po direktivi. Razlog zašto sam ušla u gradsko vijeće je upravo taj što sam mislila da se na lokalnom nivou nećemo baviti nacionalnim temama, nego ćemo raditi na urbanizmu, komunali, privredi, međutim, to veliku većinu apsolutno ne zanima. Velika većina vijeće koristi za dizanje nacionalnih tenzija i za odskočnu stepenicu u političkoj karijeri. Ovdje se ne gleda interes i potrebe stanovništva, nego se pogoduje investitorima, pa tako i dan danas u 21. vijeku mi imamo neriješenu kanalizacionu mrežu, klepćemo kada nam se osvijetli ulica i asfaltira 100 m puta i slično.
Koliko je teško biti žena u Gradskom vijeću?
GOSTO: Jako teško je biti žena na bilo kojem polju koje nam je tradicionalnim i patrijarhalnim odgojem nametnuto kao “muško” polje djelovanja. Od kolega, do medija, pa i samih žena se nekako na vas drugačije gleda u odnosu na muške kolege. Posmatra se šta ste obukli, da li imate friško ofarbanu kosu ili ne, jeste li “nemajka” koja je ostavila dijete i porodicu taj dan bez ručka…Mogla bih nabrajati do sutra. Upravo su ovo razlozi zašto se mnoge moje kolegice i boje izaći za govornicu, jer ako šutite i ne ističete se, niko vas neće ni dirati. Ja sam kao razvedena žena, što je u našem društvu dodatni teret, prošla puno tih opstrukcija gdje me se na sve moguće načine pokušalo diskreditivati. Znate, biti razvedena žena u našem društvu je nešto poput osakaćene osobe. Vama nešto fali! O sebi sam slušala takve stvari, naravno uvijek od onih koji nisu imali priliku ni da sa mnom kafu popiju, a ne da znaju stvari iz mog privatnog života, da da sam bila samo malo psihički labilnija davno bih se povukla i pala u neku depresiju. Ali na svu sreću ja sam neko ko u svakom momentu zna ko sam i šta sam i koliko vrijedim. Svjesna svih mojih mana i vrlina. Svjesna svog kapaciteta, ali i ograničenja, tako da me takve primitivne i nadasve nekulturne čaršijske priče nikada nisu uzdrmale ili zaustavile u radu. Svojim detaljnim pripremama za sjednice sam se nametnula kao jedna od najaktivnijih vijećnika i vijećnica u gradskom vijeću.
Spomenuli ste patrijarhat i tradicionalni odgoj, Vi ste neko ko je izazvao burnu raspravu i reakcije u GV kada ste na dnevni red stavili Gender akcioni plan. Zašto je bilo toliko opstrukcije kada je u pitanju taj plan i šta on u stvari znači?
GOSTO: Ja sam oduvijek svjesna našeg odgoja i društva u kojem se nalazim, ali nisam ni sanjala da ću čuti kao “argumente” protiv usvajanja tog plana ono što sam taj dan čula. Ja nisam stručnjakinja po pitanju većine tema koje budu na dnevnom redu, zato i ne dozvoljavam sebi da raspravljam ukoliko se prethodno nisam posavjetovala sa bar tri stručnjaka, te proučila iste ili slične primjene odluka u nekim drugim gradovima i opštinama i analizirala njihove negativne i pozitivne posljedice. Mene je zaista bilo stid što je u javnost otišlo koliko su ljudi u GV neobrazovani po pitanju teme ravnopravnosti spolova. Ja sam neko ko se u životu dobro namučio da živi tu ravnopravnost. To je tema o kojoj bih mogla danima pričati. Gender akcioni plan nije ništa drugo do strateški dokument koji će detektovati disbalans spolova na mnogim poljima, te kroz određene mjere i aktivnosti pokušati kroz određeni vremenski period da ga izliveriše. Dakle, radi se o jednakim mogućnostima i pravima bez obzira na spol. Da budem preciznija, pri zapošljavanju da se vodi računa o procentualnoj zastupljenosti spola koji u tom momentu manjka. Pri upisu u srednje škole da se dodatno daju, na primjer, bodovi manje zastupljenom spolu u toj školi i sl. Dakle, Gender akcioni plan je strateški dokument kojim ćemo pokušati da svima damo jednake šanse i prilike naravno gdje su one moguće.
Vaše posljednje inicijative su od strane javnosti bile pozitivno dočekane, kako to komentarišete?
GOSTO: Razlog toga je što moje inicijative dolaze upravo od građana. Ja sam neko ko s građanima komunicira i putem Messengera, Instagrama, Vibera, na ulici. Mene je teže ne sresti na ulici, nego sresti. Osluškujem putem društvenih mreža sta je to što bi trebalo uraditi. Naravno, s obzirom na to da nisam u vlasti, ne mogu obećati nikome da ću nešto riješiti, ali mogu obećati da ću problematizirati tu temu na vijeću i uz pomoć medija, ako im to bude interesantno i ako to prenesu, ja napravim određeni pritisak vlasti, koji često urodi plodom u korist građana. Zadnji put sam podnijela inicijativu za stipendiranje đaka generacije osnovnih i srednjih škola. Ne mogu čakati da mi odgovore na inicijativu, pa sam sama kreirala Odluku koju ću pokušati 24. oktobra staviti na dnevni red. Nadam se da ćete i vi medijski to pratiti, te mi na taj način pomoći da nagradimo ovu djecu.
Često za vas kažu da ne znaju šta ste, opozicija ili vlast, pa evo da riješimo i tu enigmu, gdje pripadate?
GOSTO: Ja se vodim onom da ništa ne valja što je iz krajnosti u krajnost. Ovo možete primijeniti u svim segmentima života. Ne valja se ni prejesti, a ni puno vode napiti. Ne valja ni vjerski radikal biti. Tako da ja ne idem ni puno lijevo, a ni desno. Kada idete sredinom najmanje ćete pogriješiti. Ja ne gledam ko predlaže Odluku, nego šta u Odluci piše i ono što je najvažnije razmišljam kakve će posljedice te Odluke biti kroz duži vremenski period. Tako da možete reći da sam centar i da glasam po svojoj savjesti, a ne tuđim direktivama. Jedini koje slušam su oni ljudi za koje se ta odluka direktno veže. Njihove savjete i sugestije prihvaćam.
Kako biste ocijenili političku scenu u Bosni i Hercegovini?
GOSTO: Pogubnom. To bi bila možda najbolja riječ. Apsolutno ne postoji politička opcija za koju mogu reći da radi za Bosnu i Hercegovinu i njene građane. Sve što vidim je samo stvaranje sve većih podjela. Nažalost, vidim samo profiliranje pojedinaca kroz aktuelne teme, ali ne i pozitivne učinke rada. Ovdje ne postoji prava opozicija dosadašnjoj vlasti koje smo se zasitili. Promjene su potrebne, samo ih ja zaista ne vidim. Često privatno prokomentarišem da su meni svi isti, samo je pitanje imaju li priliku biti na mjestu ovih drugih ili nemaju. Mala bara, a puno gladnih krikodila, e to je opis naše političke scene.
Kakvi su Vaši dalji planovi? Razmišljate li o kandidaturi za lokalne izbore u 2024. godini?
GOSTO: Da budem iskrena… od dana do dana raspoloženje na ovu temu varira. Puno puta sebi kažem ovo ti ne treba u životu. Uživaj s djecom, pa i ti preko Facebooka komentariši sve živo kao i većina ljudi, jer ne vidi niko tvoje nespavanje i to što djecu ujutro ostaviš spavajući i dođeš kući, a oni već zaspali, pa ih ostaješ željna. A onda opet, s druge strane, kažem sebi, a šta da tebe nema tu? Ko bi primio ove male ljude kao što si i sama i iznio njihove problem? Gradskom vijeću su potrebni ljudi poput mene, koji nisu na gradskom budžetu i koji nisu gladni političkog profiliranja i želje za većim nivoima vlasti i foteljama. Vijeću trebaju ljudi koji će se baviti lokalnim, a ne nacionalnim i vjerskim temama. Na osnovu svega ovoga, vjerovatno ću biti kandidat na narednim lokalnim izborima. Jedan mandat nije dovoljan da se završi sve ono što se počelo.
