Bodo Weber viši je saradnik Vijeća za demokratizaciju politike (Democratization Policy Council – DPC) iz Berlina, dugogodišnji je analitičar međunarodne politike, politike i društva zapadnog Balkana, kao i njemačke i evropske vanjske i sigurnosne politike, te nesumnjivo spada među vodeće zapadne stručnjake o zapadnom Balkanu.
U intervjuu za Inforadar, Weber govori o razlozima i uzrocima rasta populističkih i ekstremno desnih partija u Njemačkoj, kritizira pregovore Beograda i Prištine o mogućem prekrajanju granica, te predviđa da će u našoj zemlji odmah nakon izbora uslijediti dugačka institucionalno-ustavna kriza zbog nerješavanja problema u vezi sa Izbornim zakonom.
Razgovarao: Almedin ŠIŠIĆ
Gospodine Weber, šta se zapravo događa na političkoj sceni Njemačke i u njemačkom društvu? Najprije se pojavila eksrtremno desna Pegida, a sada je desničarska partija AfD postala druga relevantna snaga u Bundestagu. Istovremeno, gledali smo i masovne nemire neonacista u istočnoj Njemačkoj, usmjerene protiv migranata i muslimanskog stanovništva. Demokratska Evropa je s pravom zabrinuta?
WEBER: Dugi niz godina tokom eurokrize, kad je rastao populizam unutar Evropske unije kao reakcija na zaista dramatične socijalne efekte krize u većem broja država-članica, izgledalo je kao da je Njemačka imuna na takve pojave. Međutim, s drugim valom populizma u Evropi – u sjeni evropske izbjegličke krize, Njemačka je, nažalost, postala „normalna“ evropska zemlja, pojavljivanjem takozvanih populističkih društveno-političkih snaga, koje su zapravo nacionalističke, a sve više idu ka ultradesničarskom rasizmu.
Za to ima više razloga, kao što su socijalni efekti globalizacije, ali najveći efekat je svakako imala izbjeglička kriza. Po meni, ne toliko zbog broja od skoro milion ljudi koji su stigli u Njemačku u 2015. godini, nego više zbog toga što je u toj krizi autoritet kancelarke Angele Merkel bio narušen neuspjehom da pridobije druge države-članice za zajedničku politiku, prije svega za raspoređivanje migranta po cijeloj EU.
Kao posljedica toga, i u Njemačkoj se pojavila ista matrica reagovanja na krizu kao u puno drugih država u EU – povlačenje na „plan B“ – nacionalnu migracijsku politiku, unatoč svijesti da se problem migracije ne može riješiti na nacionalnom, nego samo na evropskom nivou, te popuštanjem političkim zahtijevima populista – što se svugdje pokazalo kao recept osuđen na neuspjeh. Jer time je liberalno-demokratska većina svugdje u Evropi samo osnažila populističku manjinu.
Može li AfD sada potpuno preuzeti vlast u Njemačkoj, da li je realna opcija da ova partija nađe partnere s kojima bi eventualno svrgnula CDU Angele Merkel, i kakve bi to posljedice izazvalo? Nije li njemačko društvo posebno osjetljivo na ektremno desne ideologije?
WEBER: Taj opcija, ipak, ne postoji. Još uvijek populisti-nacionalisti ostaju, mada jaka manjina, na maksimalno 20 posto, naspram 80 posto liberalno-demokratko nastrojenog stanovništva. “Istina, u nekim pokrajinama bivše Istočne Njemačke imamo kombinaciju problema: uspon populista i sve češće saveze sa tradicionalnim ultradesničarskim i nacističkim grupacijama; oba,fenomena su pojacana zbog autoritarnog naslijeđa socijalističkog društva, prije svega u Sachsenu, gdje je i nastala Pegida, i gdje smo sad uočili te nemile scene u Chemnitzu.”Ali izgleda da se sad tamo kao reakcija konačno probudila i konzervativna stranka CDU, koja je dvije decenije pokazivala tendenciju ignorisanja problema.
Javnost BiH s posebnom pažnjom prati dešavanja u Njemačkoj, najprije jer Vaša država ima izniman ekonomski i politički utjecaj na BiH, a posebno zbog toga što se i samo naše društvo bori sa sve izražajnijim neofašizmom. Vjerujte li da je BiH izravno ugrožena od takvih politika?
WEBER: Ne vjerujem da je BiH zbog toga ugrožena, koliko god da se nacionalističke snage u BiH pokušavaju prikačiti na trendove rasta populističkih snaga na zapadu. Njemačka je, hvala bogu, u zadnjoj deceniji stalne krize EU prerasla u najvažnijeg sagovornika nastavka politike proširenja EU prema zapadnom Balkanu. Tako će i ostati.
Bodo Weber: Dogovor o prekrajanju granica značio bi napuštanje principa EU
Upravo su u toku pregovori između Beograda i Prištine o mogućoj razmjeni teritorija i uz, čini mi se, neozbiljnu superviziju visoke predstavnice Federike Mogherini. Da li i Vi dijelite mišljenje da bi moguće prekrajanje granica između Srbije i Kosova izazvalo katatrofalne posljedice na zapadnom Balkanu i moguće novu kataklizmu?
WEBER: Takav jedan dogovor, uz blagoslov Mogherinijeve i birokrata u Briselu, značio bi napuštanje principa kojim je zapad mukotrpno uspio vratitit kakvu-takvu stabilnost na Balkan, a to je protivljenje destruktivnom principu etnoteritorijalizacije. I to ne iz uvjerenja da taj princip nije više važan, ili da njegovo napuštanje ne bi dovelo do destabilizacije regiona, pa i šire, nego kao čisti izraz političke slabosti EU.
Takav dupli signal napuštanja principa liberalnog svjetskog poretka te dramatične političke slabosti Unije, imale bi dalekosežnan destabilizirajući efekat unutar i van Evropske Unije, a počevši sa zapadnim Balkanom.
Zbog čega je, gospodine Weber, naša zemlja ostavljena na „vjetrometrini“, s jedne strane, pod udarom sve agresivnijih političkih nasrtaja Srbije i Hrvatske na suverenitet BiH, a s druge, da se iznutra bori sa retrogradnim politikama Milorada Dodika i Dragana Čovića? Da li je Evropa uopće svjesna opasnosti u koju je ponovo dovedena BiH?
WEBER: Ja i moja organizacija, Vijeće za politiku demokratizacije (DPC), smo više od zadnjih 10 godina dokumentirali padanje Bosne i Hercegovine u duboku strukturalnu krizu te odgovornost političke ignorancije zapada, a posebno EU za to vraćanje BiH u kriznu, autodestruktivnu dinamiku. Upravo je politički vakuum koji je zapad ostavio u BiH bio osnov za uspon nacionalističkih politika koje služe političkim elitama za vladavinu putem kombinacije politike straha i patronaže. Evropska unija, unatoč raznim, propalim inicijativama u BiH nažalost još nije našla dovoljno političke volje da se dovoljno ozbiljno bavi Bosnom i Hercegovinom.
Sigurno znate da su 7. oktobra parlamentarni izbori u BiH, vjerovatno i odsudni za budućnost zemlje. Kakav razvoj događaja osobno očekujete?
WEBER: Očekujem dugačku institucionalno-ustavnu krizu zbog nerješavanja problema oko Izbornog zakona BiH i tendenciozne odluke Ustavnog Suda BiH u slučaju „Ljubić“. Nažalost, čini se da se svi međunarodni akteri trenutno prave kao da taj problem ne postoji, odnosno kao da će nekako nestati – a neće. Upravo zbog toga to se neće ni lako ni brzo riješiti, jer zapad, čini se, uopšte nema plana za to šta će se desiti poslije izbora.
