Vodeći se Bizmarkovom izrekom o politici kao umijeću mogućeg, novi potpredsednik Republike Srpske iz reda Bošnjaka Ćamil Duraković svoje će napore, tvrdi, fokusirati na teren i konkretnu pomoć povratnicima, dok se na politička prepucavanja ne misli previše obazirati.
Iako je zbog spremnosti na saradnju s predsjednikom RS i SNSD-a Miloradom Dodikom prozivan izdajnikom, Duraković podsjeća da se dijalog vodio i usred rata, te da je u političkom djelovanju nemoguće izbjeći legalno izabrane predstavnike vlasti.
U intervjuu za Inforadar ipak priznaje da ga je optužba da je „papak“ jako uvrijedila. Trenutne turbulencije na političkoj sceni u vezi sa kontrolom u Domu naroda smatra šupljom političkom pričom, a sam je, tvrdi, posvećen konkretnim problemima građana.
„Trenutno se bavim problemom škole u Kotorskom kojoj fali 60.000 KM da se obezbijede stolarija i grijanje. Milione smo potrošlili u predizbornim kampanjama a djeca u Kotorskom nose ćebadi u školu. Za to vrijeme, glavna politička tema je ko je izabrao četvrtog iz RS u Domu naroda PS BiH“, kaže Duraković koji, kako ističe, želi rješavati egzistencijalna pitanja povratnika. Kaže da se snašao u novoj političkoj ulozi, a primio je i prve posjete kao potpredsjednik Republike Srpske.
„Imao sam nekoliko zvaničnih posjeta – sastanak sa holandskim ambasadorom, sastanak sa turskim ambasadorom i konzulom Turske. Ostalo ide po nekim zacrtanim programskim ciljevima. Spremam se u narednoj sedmici početi obilaziti opštine u RS gdje želim s načelnicima zvanično da se upoznam i posjetim povratničke zajednice. Uglavnom, za sada ide dobro. Čekamo, naravno, i da se formira Vijeća naroda, a potom i sama Vlada konstituiše, i onda ćemo imati drugu situaciju u kojoj treba prestati ova politička polemika oko svega, da se krene raditi i da svi oni koji budu na određenim pozicijana – budu servis građana, što bi trebao biti cilj svima“, kaže Duraković.
Ako su fokus vašeg djelovanja povratnici, da li ste na početku, evo za ovih nekoliko sastanaka, imali neka uvjeravanja ili najavu pomoći u tom pravcu?
DURAKOVIĆ: Naravno. Ja sam neko ko je već 18 godina politički aktivista i aktivista nevladinog sektora, gdje sam se uglavnom bavio pitanjima povratnika, ljudi koji su nažalost manjinski ovdje, ali ponajviše su ugroženi kada je riječ o njihovim statusnim pitanjima. Poznajem prilike i imam ogromno iskustvo. Evo imao sam dva sastanka i s predsjednikom RS Miloradom Dodikom gdje sam, naravno, istakao određena pitanja koja je on spreman da zajedničkim dijalogom rješavamo. Čekamo da vidimo i kako će Vlada RS izgledati. Razgovarao sam s određenim političkim liderima iz Federacije BiH i onima koji će vjerovatno formirati vlast na nivou FBiH i države. Tek kada utvrdimo ko su oni koji će nositi određene funkcije, s njima ćemo imati naknadno sastanke na kojima želimo insistirati na potrebama povratnika u ovom dijelu države BiH. Posebno sa turskim ambasadorom, tu nije bilo dileme, jer je Turska dokazano prijateljska zemlja Bosne i Hercegovine, gdje želi pomoći u razvoju naših zajednica – ne samo Bošnjacima, nego svima koji žive u BiH, što je ohrabrujuće. Moj fokus, jer dolazim iz reda bošnjačkog naroda, primarno jesu Bošnjaci povratnici jer su najugroženiji. Ali neću raditi samo na tome, nego želimo pomoći i hrvatskoj povratničkoj zajednici kao i, generalno, građanima u ovom entitetu – što je i funkcija potpredsjednika entiteta po Ustavu.
Kažete da ste imali dva sastanka s predsjednikom RS Miloradom Dodikom. Koliko je on, po vama, spreman da se bavi pitanjem povratnika kao neko ko se zalaže za disoluciju Bosne i Hercegovine, što predsjednik RS ne propušta isticati u svojim javnim nastupima?
DURAKOVIĆ: Pa naravno, oko tih pitanja se nikad nećemo složiti, što sam i istakao na prvim sastancima s njim. Ima pitanja o kojima ne možemo razgovarati ni na koji način. Svaki put kada se država BiH ponizi ili pokuša razarati, odgovor će biti adekvatan i jasan. Međutim, ovaj nivo entitetskih institucija gdje možemo konkretno uticati na život ljudi na terenu je nešto gdje možemo sarađivati. Tu se otvorio prostor i on je izrazio spremnost da pomogne povratničkim zajednicama – kako Hrvatima, tako i Bošnjacima. Čak je u jednom momentu rekao da će iz budžeta kojim predsjednik upravlja doznačiti određena sredstva za hrvatski i bošnjački narod – po dva i po miliona maraka. To je novitet u odnosu na ono čemu smo svjedočili do sada. To nikad nije bio slučaj. S druge strane, čekamo i ministre u Vladi s kojima želimo ostvariti kontakt i vidjeti šta kroz određena ministarstva možemo učiniti kako bi pomogli projekte povratnika. Tako da tu ima dosta prostora, vidio sam spremnost, ali u dijelu njegove retorike kao predsjednika SNSD-a – mi na to ne možemo uticati, niti on može uticati na nas da promijeni naš stav kada je u pitanju država BiH. Nas je narod izabrao na ove pozicije, želimo poštovanje kako naroda tako i nas koji smo izabrani, i mislim da onda neće biti problema da pravimo pozitivne stvari.
Vaša spremnost na saradnju sa predsjednikom RS dodatno je podgrijala optužbe da ste „Dodikov čovjek“. Kako to komentarišete?
DURAKOVIĆ: Biti „nečiji čovjek“ u ovozemaljskom životu znači biti nečiji sin. A ja sam sin Ferida rahmetli Durakovića, svog jedinog oca i jedino sam njegov. A s druge strane, u kontekstu života, Božije sam stvorenje i samo se savijam pred Bogom. A da sam htio biti nečiji u političkom kontekstu, ovo bi meni bio šesti ili sedmi mandat nekog ministra. Ja sam od 2016. na birou, trpeći upravo te političke represije gdje se od mene tražilo da postupam po nečijim naređenjima, savjetima, instrukcijama, itd. Prema tome, to ne može da se primjenjuje uopšte kada sam ja u pitanju, a vi moju historiju političkog djelovanja možete ispitati. Mogao sam se saviti kome hoćete, bilo je ponuda. I „hajde budi član ove stranke pa ćeš biti direktor, ministar, ambasador“… Nema šta nije bilo. Ja to sebi nikad nisam dozvolio i što bih to dozvolio Miloradu Dodiku? Posebno ne njemu. Jer sam sušta suprotnost njegovog političkog djelovanja. To mačku o rep da objese oni koji tako kažu.
Ko je bio glasniji u tim optužbama, stranke iz FBiH ili RS?
DURAKOVIĆ: Botovi najviše. Da ljudi hoće imenom i prezimenom da izađu na neku TV debatu, otvoreno… ko god želi – novinari, kritičari, analitičari, Vildana Selimbegović, ko god hoće sa mnom u medije… Dozvolite da sučelimo argumente da vidimo na osnovu čega iznosite optužbe. Dobro, kolumna je nečije mišljenje, ali mene je najviše u tome razočarala dugogogišnja novinarka gospođa Vildana Selimbegović koja je onako, paušalno, kazala da smo Vojin Mijatović i ja „papci“. To je, nakon negiranja genocida, za mene najveća uvreda koja postoji. Tvrdnja da neko ko je preživio genocid sa 16 godina, izgubio puno članova porodice, bude „papak“ onoga ko negira genocid je u najmanju ruku licemjerna. To je mojoj prijateljici Vildani poruka. I sram je bilo. Dva dana nisam spavao zbog toga, toliko me to povrijedilo.
Smatrate da se na terenu može dosta toga uraditi. Ali atmosferično kako se osjećate u okruženju u kojem, kada se intonira bh. himna, kao na konstitutivnoj sjednici NSRS, vi budete jedini koji drži ruku na srcu?
DURAKOVIĆ: Osjećam se apsolutno slobodno i ponosno, kao građanin ove zemlje. Ovo je država Bosna i Hercegovina, ali moraju se poštovati institucije Republike Srpske koja je jedan od dva entiteta. Ja sam poštovao i zastavu RS i zastavu države i državnu himnu. Postoje stvari koje su legalne i koje nisu legalne. Ono što nije legalno – nećemo poštovati. Ono što je legalno i u okviru Ustava BiH i entiteta, ako smo legalisti i civilizovani ljudi, to ćemo poštovati. Tako da sam se osjećao slobodno, to je moje opredjeljenje i ponašao sam se onako kako ovu državu doživljavam. Zato i jesam najavio svoj dolazak u Banjaluku ispružene ruke i otvorenog srca – da sarađujemo u okvirima koje imamo kao legalni sistem ove države. Da li mi nešto volimo ili ne volimo – to je naša privatna stvar. Da li su nas građani birali da dođemo ovdje da se svađamo – sigurno nisu, nego su nas birali da činimo bolje. Ako ćemo činiti bolje, onda za početak, moramo poštovati jedni druge. Ja sam poštovao sve što mi je protokol naložio i sve što jeste činjenično stanje – a to je da je entitet Republika Srpska jedan od dva entiteta u okviru države Bosne i Hercegovine. Ako to negiramo, onda smo mi protiv države BiH. Onaj ko negira bilo koji entitet ili konstitutivni narod, najveći je neprijatelj BiH jer ona može egzistirati samo na principu multietničnosti i ravnopravnosti svih građana na cijeloj teritoriji ove države. Država BiH je naša realnost i oni koji pričaju protiv nje vode jednu politiku koja nema perspektivu. Kao što smo možda svojevremeno imali s ove naše strane politiku koja je negirala i minimizirala ovaj entitet, tako će se i ovi koji pričaju protiv države jednog dana umoriti, a države će i dalje biti koliko god to oni željeli ili ne.
Ovih dana svjedočimo turbulencijama u vezi sa spornim listićem pri izboru srpskih delegata za Dom naroda PS BiH. Vi ste podržali glasanje Pokreta za državu, a oni tvrde da su glasali za listu PDP-a. Za koga je, po vama, trebalo glasati?
DURAKOVIĆ: Prije svega, ja nisam podržao nikakvo glasanje, ja sam podržao djelovanje Pokreta za državu, legitimno izabranih narodnih poslanika, njih pet. U ovom momentu, ovo čemu svjedočimo u javnosti jeste podijeljenost Pokreta po tom pitanju. Ne podržavam tu podijeljenost kluba, jer to nije prvobitna ideja kada je Pokret nastajao, već suprotno – ideja je bila zajedničko djelovanje u interesu države BiH. Nisam član Pokreta, ja sam nezavisno izabran na poziciju potpredsjednika, što je najviša pozicija iz reda jednog naroda na entitetskom nivou. Ali svakako ovo što se izdešavalo je nešto u šta ja ne želim da se miješam jer ne glasam. Ovdje sad vidimo da se stranke stavljaju ispred opšteg dobra – a opšte dobro je i kako Bošnjaci u ovom dijelu BiH žive – i da je nastao jedan kuršlus unutar kluba PzD, što se mene apsolutno ne tiče. Građanima je nešto drugo obećano – zajedničko djelovanje, zajedničkim naporima da se uđe u vlast, prije svega u entitetu RS. Štaviše, to stoji u koalicionom sporazumu koji je 10 stranaka potpisalo u okviru Pokreta za državu. Već danas to ne važi. Evo ja pozivam na savjest onih koji su izabrani od strane naroda da nastave zajedno djelovati. Kada je riječ o SNSD-u i opoziciji – SDS-u i PDP-u, u mojoj percepciji ne postoji nikakva razlika u njihovom odnosu prema državi Bosni i Hercegovini. To ko blokira državu postalo je isprazna politička ili javna polemika gdje se sve svelo na to da je jedini problem države BiH i oba entiteta – ko će imati četvrtog u Domu naroda. Imamo mi dosta drugih problema i dosta drugih mehanizama ukoliko neko želi da blokira ovu državu. To je postala jedna stranputica iz koje treba da se vratimo u realnost i ono što bude legitimno izabrano – da se to poštuje i da idemo raditi. A to ko je glasao, da li je izdao, nije izdao… imali smo situacija u prošlosti da se glasalo i za četvrtog i za trećeg, nebitno. A onda jedni druge sad optužuju za izdaju. Mislim da je to degutantno. Vraća nas unazad, treba se sabrati, izdići iznad stranačkih interesa i raditi u interesu svih građana. Ovo razbijanje kluba Pokreta za državu – svako onaj ko izlazi iz ovoga i razbija Pokret za državu, nije prijatelj ni države, a ni građana pred koje treba možda sutra, za dvije ili četiri godine ponovo izaći i nekako ih uvjeriti da probosanski politički blok ima dovoljno političke pameti da zajednički radi na jačanju države BiH. Na ovaj način se pokazuje slabost, očaj onih koji jesu ili nisu u vlasti. Ne može ta pohlepa i borba za pozicije i za vlast prevazići opšti interes koji smo obećavali građanima u predizbornim kampanjama. SDA i SDP, kao dvije najveće stranke unutar toga, trebaju smoći snage i mudrosti da se ponovo vrate na isto i da nastave zajednički raditi u interesu države BiH i njenih građana.
Kakva je sudbina prijave koju je opozicija RS podnijela protiv vas zbog navodnog pomaganja Miloradu Dodiku u izbornoj trci za predsjednika RS, preko biračkih odbora u Doboju i Zvorniku?
DURAKOVIĆ: Odbačeno je kao neosnovano. Prvo, to nema veze s mozgom, to je nonsens. Njihova prijava se odnosila na to kako se u nekim mjestima u biračkim odborima nalaze osobe srpske nacionalnosti, a ja Bošnjak. To je diskriminacija. Koji zakon u BiH onemogućava meni kao Bošnjaku da u Srebrenici na biračko mjesto stavim npr. Dragana Đurića? Gdje piše da ne mogu? I na osnovu toga, oni mene prijavljuju, kao otkud Srbin. Pa možda su u mojoj kampanji radili ljudi u koje ja imam povjerenja. To je nevjerovatno. Ja sam građanin države BiH, sekularne zemlje, građana svih nacionalnosti, s istim pravima. Znate kako? Ja sam jedan politički fenomen. Ja sam jedan od desetina nezavisnih kandidata koji se kandiduju tamo da bi nekom dali biračke odbore. Pa ja sam se kandidovao da bih pobijedio i evo me, sjedim na poziciji za koju sam se kandidovao. Dakle, ja u politiku ne idem da bih šibicario.
