INTERVJU MLADEN IVANIĆ: Dodiku je Inzko dao poklon u ruke

Dodik je inače koristio visoke predstavnike, u onoj prvoj fazi kad je bio miljenik, da mu raščišćavaju politički prostor. Sa Inckom je bio veliki prijatelj, pa kad mu je to postalo problem onda je Incka počeo da kritikuje, kao što i ovog kritikuje jer mu to gradi imidž velikog borca protiv međunarodnih intervencija

Mladen Ivanić, bivši član Predsjedništva BiH i počasni predsjednik PDP-a, u javnosti je ostao upamćen kao jedan od umjerenijih bh. političara, za čijeg mandata u Predsjedništvu nije bilo ni približno toliko etničkih tenzija kao nakon njega.

Iako se danas ne bavi aktivno politikom, upućen je u sva aktuelna dešavanja, a za Inforadar komentarisao je političku krizu u RS nastalu nakon što je prethodni visoki predstavnik donio zakon o zabrani negiranja genocida. Bivši predsjednik PDP-a osvrnuo se i na pojedine desničarske stavove mlađih funkcionera njegove partije. Ipak, utisak je da Ivanić radije govori o novonastaloj političkoj klimi nakon nametanja zakona, kao i o dolasku Christiana Schmidta.

„Mnogo je to kompleksnija stvar od toga ‘ili ste za ili ste protiv visokog predstavnika’. Prvo, ja mislim da nama visoki predstavnik više ne treba. Iskreno, ni jednu zemlju u svijetu ne znam, pa čak ni najgore diktatorske režime, u kojima jedan čovjek donosi zakone. Čak i tamo imate iluziju parlamenta koji nešto radi. Ja sam duboki protivnik toga, godinama. Konkretno, kad je posljednji zakon u pitanju, situacija da jedan čovjek, koji uz to nije ni političar već klasični birokrata, dobije takva ovlaštenja da donosi zakone – ja mislim da je to suprotno svim demokratskim principima. To, međutim, ne znači da RS može ignorisati postojanje visokog predstavnika. Da li je ovaj visoki predstavnik izabran u skladu sa pravnim normama – to je stvar o kojoj će veliki da odluče, kao što je i samo imenovanje i utemeljenje pojma visoki predstavnik bio rezultat dogovora SAD, EU i Rusije. A za lokalne političare mislim da postoji potreba da sarađuju, naravno, ukoliko visoki predstavnik uz to bude jasno rekao da on neće donositi zakone. Zato mislim da nije problem BiH samo postojanje visokog predstavnika, ali jeste i u tome. Nije garancija da bi se njegovim ukidanjem stvari ovde odjedanput popravile. Ne bi. Ali je činjenica da bi sve strane bile svjesne da niko nikad neće uraditi ono što oni misle da treba i da bi ih tjeralo na dogovor – sigurno da. Ovako, nakon ovoga što je uradio Incko, vidljivo je da je SDA zadovoljna i da osjeća da je visoki predstavnik uradio ono što je ona očekivala. A čim je to tako, to kod drugih strana u BiH proizvodi nezadovoljstvo i otpor i onda ulazite u jednu veoma komplikovanu situaciju za koju mislim da nekog rješenja i nema na vidiku“, kaže Ivanić.

Kada govorimo o prethodnom visokom predstavniku i zakonu koji je on nametnuo, ne mogu se oteti utisku da cijelo vrijeme pričamo o formi a ne o suštini. U čemu je problem donošenja zakona o zabrani negiranja genocida koji je, kao takav, definisan čak i presudom međunarodnog suda? Zašto sami nismo bili u stanju da donesemo takav zakon?

IVANIĆ: Zato što se, kad se govorilo o događajima u Srebrenici – namjerno koristim taj termin –  nikad se nije istinski brinulo o žrtvama, o onome šta se desilo, nego o političkoj zloupotrebi tog događaja. Jednako su ga zloupotrebljavali i oni koji su insistirali na jednoj ili drugoj kvalifikaciji. I tu je napravljen ambijent koji je značio – ako prihvatite, vi podržavate jednu stranu, ako odbijate, podržavate drugu. Tu uopšte nije bilo uslova za normalan razgovor i nikom od tih učesnika nije bilo stalo do istinskog pomirenja. Zar se zaista misli da će pomirenje biti ostvareno ovim zakonom? Ma apsolutno ništa se neće desiti. Svi oni koji misle da je taj događaj imao drugi karakter će to nastaviti da misle. Ja mislim da bi daleko pametnije bilo da je visoki predstavnik, ako je već nešto htio da donese, donio zakon kojim bi rekao „zabranjeno je komentarisati presude Haškog tribunala“. I time ste sve riješili. Jednako one koji zloupotrebljavaju i navlače te presude u svoju korist, tako i one koji se tome suprostavlaju. Ali očito da to nije bio interes i da je visoki predstavnik podlegao ambijentu kojem je bio izložen i vratio nas sve unazad. Otvorio je temu koja je za budućnost, u ovom trenutku, manje važna nego to da imamo ogromne probleme sa reagovanjem na kovid, da imamo strašno lošu ekonomsku situaciju i da imamo ogroman odliv ljudi. Niti će ovaj zakon to išta zaustaviti ili riješiti, a boga mi neće ni doprinijeti pomirenju. Naprotiv, mislim da je još produbio razlike.

IVANIĆ: Mislim da bi daleko pametnije bilo da je visoki predstavnik donio zakon kojim bi rekao „zabranjeno je komentarisati presude Haškog tribunala“, i time ste sve riješili (Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL)

Kako objašnjavate panično ponašanje lidera SNSD Milorada Dodika koje je započelo dolaskom novog visokog predstavnika, čega se Dodik zapravo boji?

IVANIĆ: On malo i glumi, njemu ovaj ambijent super odgovara. Njemu je Incko dao poklon u ruke. Najveća žrtva ovog zakona, načina na koji je on to donio, jesu normalni i razumni ljudi i političari koji su u BiH izgubili svaki smisao. On je, donoseći ovaj zakon, vratio temu od prije 25-30 godina i sve natjerao ponovo da uđu u svoje etničke rovove. To Dodiku super odgovara, kao i svaka ovakva kriza, jer on onda može da glumi velikog branitelja interesa srpskog naroda, ima protivnike i to je njemu idelano. Ne bih ja rekao da se on baš nešto previše uplašio, već više mislim da ovo koristi i maksimalno diže ne bi li ostao ‘čvrsti branilac nacionalnih interesa’. Dakle, on vrlo dobro zna da će novom visokom predstavniku biti jako teško primjenjivati bonska ovlaštenja. Možda on to uradi kad bude završavao mandat, kao i ovaj prethodni koji očito nije imao hrabrosti da sam sebi napravi problem, nego je napravio novom visokom predstavniku zadnji dan svog boravka u BiH. To je izvanredno dobro došlo i Dodiku i Izetbegoviću, a i jedan i drugi su u ozbiljnim problemima. Tako da mogu samo da se zahvale visokom predstavniku a ne da ga nešto napadaju.

Činjenica je da Dodik stalno dovodi u pitanje Šmitov izbor, odbija da se sastaje s njim, mislite da je to sve gluma? I zbog čega bi on imao išta protiv Šmita, a ne protiv njegovog prethodnika, barem ne u tolikoj mjeri?

IVANIĆ: On je inače koristio visoke predstavnike, u onoj prvoj fazi kad je bio miljenik, da mu raščišćavaju politički prostor. Sa Inckom je bio veliki prijatelj, pa kad mu je to postalo problem onda je Incka počeo da kritikuje, kao što i ovog kritikuje jer mu to na neki način gradi imidž velikog borca protiv međunarodnih intervencija. A ponavljam, odlukama koje su donosili, visoki predstavnici su uglavnom stajali na strani onog što zagovaraju bošnjačke političke strukture i onda se to u RS doživljava kao otpor nekome ko će na ovaj ili onaj način provoditi politiku koju dominantno zagovara SDA, a podržavaju boga mi i sve druge partije sa sjedištem u Sarajevu.

Da li je po vašem mišljenju Dodik zloupotrijebio dio opozicije u inicijativi za tzv. koncentracionom vladom, a štiteći svoje interese?

IVANIĆ: Vrlo je jasno kada je ta ponuda došla da koncentraciona vlada ne dolazi u obzir. Mi na tu igru nismo pristali potpuno svjesni činjenice da bi tada bili samo sredstvo u njegovim rukama. Tako da ne vidim da je to mogao zloupotrijebiti. A ponoviću, ja istinski mislim, a to nema veze ni sa Dodikom ni i sa čim, da u ovoj zemlji ni jedan čovjek, pa ni visoki predstavnik, ne treba da ima neograničenu moć da sam donosi zakone. Ja ne mislim da je to demokratski i uvijek ću biti protiv toga. A to što je i Dodik protiv toga, to je druga priča. Mi smo protiv nametanja zakona, a nismo ni za to da podržavamo Dodika.

Kako ocjenjujete rad gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, da li ste zadovoljni onim što je do sada uradio, s obzirom da je bio kandidat vaše stranke?

IVANIĆ: Draško ima poštene namjere i iskrenu žalju, ali ima jednako tako i mladost. Dakle, nema neko iskustvo i ide u mnogim elementima srcem, nedovoljno promišljeno. Ali mlad čovjek ima svoje vizije i treba ga pustiti. On sam o sebi odlučuje, a da li je dobro radio ili ne – to ćemo imati priliku da vidimo vrlo brzo – bilo da je u pitanju istraživanje javnog mnijenja, ili ako se dese neki izbori. A najvjerovatnije kad protekne četvorogodišnji mandat pa se onda bude vidjelo da li će građani Banjaluke ponovo stajati iza njega. Mislim da mu treba malo više iskusnijih ljudi oko njega. Naravno, logično je i da mlad čovjek traži mlade saradnike koji imaju više energije, koji su spremni da razbijaju okove i da ne prihvataju uobičajenu praksu, ali u dijelu gradskih poslova treba imati iskusne ljude koji znaju tehnički odrađivati posao. Ako tu napravi kombinaciju, mislim da će krajnji rezultat biti dobar.

Ivanić u kabinetu srpskog člana Predsjedništva BiH (arhiva), Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Stanivuković je ušao praktično u mandat s velikim ambicijama prilično podigavši moral kod građana kada je riječ o borbi protiv kriminala i korupcije. Zamjera mu se da neka obećanja (kao npr. rušenje „Kajaka“) nije ispunio. Neki čak dovode u pitanje iskrenost njegovih namjera, kritikujući da se više fotografiše nego što radi. Kako biste Vi to ocijenili?

IVANIĆ: Ma ja znam da on ima iskrenu namjeru i da hoće da mijenja stvari u gradu. Na njemu je velika odgovornost, ali moram reći da je više nego vidljivo da u mnogim od njegovih poteza on ima opstrukcije s nivoa republičke vlasti. Sve što je probao – imao je instrukciju da to ne zavisi samo od njega već da zavisi i od drugih na koje on ne može uticati, a koji onda to koriste da odgovornost prebace na njega. To je očita politička igra koja traje. Ali jednako tako mislim da nova gradska uprava treba dobrano da sagleda stvari, osjeti moguće otpore, pripremi odgovore na njih, a onda uđe u neke aktivnosti.

Ono što upada u oči kod pojedinih istaknutijih članova PDP-a, a upravo su u pitanju Stanivuković i Jelena Trivić, jeste s jedne strane želja da se obračunaju s kriminalom u RS dok, istovremeno, umjesto da prave odmake od retrogradnog nacionalističkog narativa, oni ga pojačavaju. Primjer je revizionizam – veličanje četničkog pokreta kao oslobodilačkog. PDP prije nije imao takve stavove, naprotiv. Odakle oni sada dolaze?

IVANIĆ: Pa u PDP-u imate ljude koji različito gledaju na neke istorijske stvari. Ja pripadam porodici koja je partizanska, moj deda je nosilac spomenice, prvoborac, i naravno da ja imam svoje poglede na te stvari. Ali imate ljude s drugim pogledima. Ja mislim da su to teme iz prošlosti koje ne mogu specijalno da utiču na orjentaciju za buduće vrijeme. I pravo da vam kažem, mislim da je potrebno pustiti svakoga da ima svoj stav. Jer ne mogu ja tog nekog promijeniti, niti taj neko može mene i moj pogled na to što se događalo. Ali ako imamo zajednički pogled na budućnost, onda možemo nešto zajednički graditi. Mislim da većina nas u PDP-u, bez obzira na te razlike u tumačenju događaja iz prošlosti, slično misle o budućnosti. Volio bih da takvih ljudi bude i među Bošnjacima. Ja sam svjestan da ne mogu promijeniti njihove poglede na to šta se događalo u BiH u proteklom ratu. Ali ako imamo zajedničku viziju šta bi trebalo raditi u budućnosti, zašto onda da ne sarađujemo a te razlike ostavimo po strani?

Pa možda bi takav vaš stav bio osnovan da nacionalizam nije jedna od ključnih bolesti Bosne i Hercegovine. Podgrijavati te narative danas zaista dovodi u pitanje funkcionisanje BiH koliko god želite sarađivati. Koliko je, npr., pametno uplitati se u probleme druge države? Mislim na slučaj kada je gradonačelnik Banjaluke izjavio da su Crnogorci izmišljena nacija, što je osudila i Demokratska Crna Gora Alekse Bečića s kojom je PDP imao dobru saradnju.

IVANIĆ: Ja, naravno, ne bih takve stvari radio, i sam ih nisam radio. Čim ja nisam takve stvari komentarisao, ja ne mislim da to treba raditi. Ali, ponavljam, mladalački pristup politici je nešto drugo u odnosu na ovaj. Tu se, naravno, razlikujemo. Ja ne bih to nikad komentarisao.

Kako vidite opšte izbore naredne godine, vjerujete li da se bliži kraj vladavine Milorada Dodika i SNSD-a, ili možemo ponovo očekivati neku vagu kao na proteklim lokalnim izborima?

IVANIĆ: Ja sam bio uvjeren da je do Inckovog zakona bilo sasvim vidljivo da Dodik pada, vidi se po broju opština koje više ne kontroliše. Kad pogledate posebno od Bijeljine pa na zapad, činjenica je da u nekad jakim njegovim uporištima više nema većinu i to je pokazivalo da je on, praktično, bio priveden kraju. Njega su Incko i međunarodna zajednica ovim zakonom oživjeli i vidjećemo kako će se to sve završiti. Ako bude još ovakvih poteza, samo će ojačati Dodika, ali onda je i više nego jasno da je to i bila njihova namjera. Ako se pristupi normalnije Bosni i Hercegovini i odnosima unutar nje, ta vrsta retorike i ta vrsta politike neće više biti važna i onda će, naravno, šanse opozicije koja se ne bavi time toliko koliko SNSD biti daleko veće. Ja se nadam da će to ipak ići u tom pravcu i da bi iduće godine mogao biti završetak vladavine jedne strukture u RS koju vodi Dodik. A nadam se jednako tako i strukture iz Federacije BiH koju predstavlja SDA i gospodin Izetbegović. Mada pretpostavljam da će Izetbegović jedno tri mjeseca pred izbore podnijeti krivičnu prijavu protiv Dodika za negiranje genocida i da će time dati novi vjetar u leđa Dodiku. Dodik će onda napadati Izetbegovića i time dati novi vjetar u leđa njemu.

Maja BJELAJAC
Maja BJELAJAC
Bosanskohercegovačka novinarka, freelancer. Radila u brojnim medijima, od čega najduže na Radiju Slobodna Evropa.

Povezane vijesti

NAJNOVIJI ČLANCI