“Vjerujem da je bespredmetno i krajnje neodgovorno da vi npr. za skoro trideset godina nakon rata ne možete konstituirati zajednički sindikalni otpor pa da prevaziđete entitetske granice i da odgovorno nastupite kao ljudi koji se bore za interese radničke klase”, kaže prof. dr Nerzuk Ćurak u intervjuu za InfoRadar.
Dodaje da smo uvučeni u “žrvanj jednog stravičnog dubinskog etnonacionalizma koji melje sve pred sobom i koji je sposoban da najelementarnije pitanje radničke klase pretvori u nacionalizam”. Govoreći o mogućim promjenama i trenutnoj političkoj situaciji Ćurak ističe da “nova vlast koja je formirana sa idejom da se jedan politički pluralizam koji postoji u Sarajevu proširi i na druge dijelove BiH, nažalost ne daje rezultate”.
“Moramo kritički pogledati tu vlast koja nije smjela ni na koji način dozvoliti da se nepotizam, klijentelizam i kronizam vežu za “Trojku”, kaže Ćurak.
Imaju li predstavnici aktuelne većine u parlamentarnim institucijama u Bosni i Hercegovini inicijative, politike i socijalni pristup koji je karakterističan za ljevicu?
ĆURAK: Nemaju. Bojim se da smo mi osuđeni da ove etnonacionalističke politike, iracionalni narativi od kojih niko ne može da živi osim vladajućih struktura. Mislim da su u takvom ambijentu ona suštinska pitanja političke ljevice marginalizovana do te mjere da smo mi i u teorijskom i u praktičnom političkom smislu izgubili sadržaj pojma ljevice, pojam sadržaja ljevice, i da su to samo nabačaji pokušaja da ovaj etnonacionalizam relaksiramo otvaranjem važnih temeljnih pitanja za jednu zajednicu kao što su sloboda, pravda, socijalna pravda, odgovorna socijalna, obrazovna i mirovna politika itd. Ne vidim najave da tu dolazi do ozbiljnih promjena i ne znam do kog momenta će ustvari institucionalni dizajn dejtonske države biti i prepreka i pokriće različitim vlastima u kojima participiraju i nominalne stranke ljevice da ne mogu da naprave veći iskorak. Vjerujem da je bespredmetno i krajnje neodgovorno da vi npr. za skoro trideset godina nakon rata ne možete konstituirati zajednički sindikalni otpor pa da prevaziđete entitetske granice i da odgovorno nastupite kao ljudi koji se bore za interese radničke klase. Recimo da sam priličan pesimista.
Da li možete da locirate neke ključne razlike između politika ljevice, desnice i političkog centra? Da li se ove struje potpuno ideološki razlikuju ili razlika nema?
ĆURAK: Mislim da većina aktera stranaka koje ste naveli, u ideološkom smislu, uopšte ne znaju šta je ta ideologija kojoj pripadaju. Radikalno onepismenjavanje, trijumf gluposti, suvišnost pameti – to su ključne odlike naše politike. Tako da ste ambiciozni ako vjerujete da uopće značajan broj relevantnih ljudi u tim strankama zna ideološku razliku između njihove stranke i neke druge stranke. Ono što mi možemo primjetiti u sferi praktične politike, u sferi javnih politika da li je neka politika više lijevo nego desno, više centristički nego lijevo ili desno jest na nivou lokalnih zajednica. Tamo gdje imate još ostatke bivšeg sistema a koje nasljeđuju neke politike koje u sebi imaju ambiciju da više naginju ka lijevom političkom polu, ali to nije nikakav rezultat ozbiljne ideološke pripreme, već se zaista radi o individualnim poduhvatima ljudi u lokalnim politikama koji imaju neki razvijeniji osjećaj za socijalnu pravdu. Imate i zaboravljene proplamsaje lijevog pogleda na svijet. Mi smo daleko od spoznaje šta u ideološkom smislu danas znači ljevica, desnica i centar. Mi smo uvučeni u žrvanj jednog stravičnog dubinskog etnonacionalizma koji melje sve pred sobom i koji je sposoban da najelementarnije pitanje radničke klase pretvori u nacionalizam.
Postoji li način da se etnonacionalne politike u Bosni i Hercegovini nadiđu?
ĆURAK: Mislim da unutar institucionalnog dizajna dejtonske države to nije moguće. Bilo bi moguće u mome uvidu samo u jednom slučaju: da se u RS konačno pojavi blok ili relevantna politička stranka koja predstavlja srpsko biračko tijelo, a koja bi se nedvosmisleno odlučila za Bosnu i Hercegovinu. To znači da bi imala apsolutno novu naraciju, da je cijela Bosna i Hercegovina država i srpskog naroda, da oni prestaju sa ovim ludilom i sa ovom redukcijom interesa srpskog naroda samo na Republiku Srpsku, da prestanu ovo otimanje Republike Srpske od drugih naroda i građana. Kada bi se pojavila takva stranka ili takav blok ili takva skupina progresivnih ljudi, onda bi mogli govoriti o toj promjeni. Ali, mi na horizontu mogućnosti ne vidimo uopće takvo nešto. Barem u javnom prostoru RS-a, pitanje je da li na prste jedne ruke možemo nabrojati ljude koji suvereno i bez straha kritikuju ovu tridesetogodišnju agoniju, ovo ludilo sa etnonacionalističkom interpretacijom i reprezentacijom Republike Srpske, ovo uvjerenje da će Bosna i Hercegovina nestati, ovo nacionalističko-separatističko bulažnjenje koje traje. Mi smo zaista upali u vremensku rupu, a iz vremenske rupe ćemo izaći kad se u Republici Srpskoj pojavi probosanskohercegovačka politička stranka srpskog predznaka.
Kako komentarišete osporavanje legitimiteta Visokog predstavnika Christiana Schmidta?
ĆURAK: Već sam umoran od iracionalnih debata o legalitetu i legitimitetu gospodina Schmidta i institucije Visokog predstavnika koja je ugrađena kao aneks u mirovni ugovor za Bosnu i Hercegovinu i svaka rasprava o tome je bespredmetna. Vrlo je zanimljivo da smo nedavno imali ambiciju članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željke Cvijanović i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da im Ujedinjene nacije potvrde kako je gospodin Schmidt nelegalan i kako je slučajni prolaznik kroz Bosnu i Hercegovinu. Dakle, sa najvišeg mjesta UN-a generalni sekretar pošalje jasnu, nedvosmislenu poruku da nema ništa sporno u legalitetu i legitimitetu gospodina Schmidta, ali onda oni koji su tražili da UN potvrde nelegalnost i nelegitimnost bivaju zatečeni. I šta će drugo uraditi nego proglasiti da je neko bošnjačko lobiranje dovelo do takve odluke generalnog sekretara UN-a. To je toliko smiješno da vi proglašavate jednu nekompetentnu, malu, izgubljenu politiku da ona stoji iza odluke generalnog sekretara UN-a, toliko da vas negdje uhvati huja. Zaiskali ste, evo vam ga. Što sad ne prihvatite da se radi o legalnoj instituciji i legalnom čovjeku jer su to potvrdile Ujedinjene nacije a vi ste upravo to i tražili. Osporavati legitimitet i legalitet Christiana Schmidta je bespredmetno, lažno, iracionalno, ali nažalost djeluje kroz plaćeničku medijsku infrastrukturu na građane.
Milorad Dodik najavljivao je hapšenje Christiana Schmidta, potom gađanje jajima. Odgovor međunarodne zajednice, Evropske unije i ambasada u Bosni i Hercegovini bio je slab ili nikakav. Zašto?
ĆURAK: Pa jeste. Teško je sada dati neki nedvosmislen odgovor. Vidim kroz medijske istupe različitih ljudi, struktura i grupa da smo vrlo skloni crno-bijelom tumačenju stvarnosti, da se odmah želi reakcija koja će biti ili crna ili bijela. Potpuno smo izgubili osjećaj za neko diferencirano mišljenje kojim bi pokušali da pronađemo razloge zašto je nešto ovako ili onako. Nema sumnje da je izostao jedan zajednički odgovor međunarodne zajednice na ovo što radi gospodin Dodik, naročito u smislu da gospodin Schmidt nije zvanično došao u Banjaluku i to ima veze sa nekim nedobijenim garancijama o njegovoj sigurnosti. Ali, ne bih žurio i ne bih odmah to proglašavao trijumfom gubitnika Milorada Dodika i impotencijom međunarodne zajednice koja neće ni na koji način reagirati. Radi se o tome da je podignuta tužba protiv Milorada Dodika, koja je prvi put pokušaj da se u Bosni i Hercegovini političari koji su izabrani predstavnici naroda urazume i da shvate da ne mogu dovoditi u pitanje zemlju za koju su dali zakletvu da će je čuvati. Radi se o jednoj paranoji, i ono što ne smijemo potcijeniti – nadam se da akteri koji su u međunarodnoj zajednici odgovorni za implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma shvataju da gospodin Dodik nema šta izgubiti, i da će krenuti u proglašenje neke artificijelne nezavisnosti. Da sam ja na mjestu Visokog predstavnika, stvorio bih političke uvjete za zakon o državnoj imovini, da se napusti ova agonija, da se uradi nešto što je razumno u svim državama svijeta, potom da parlament donese zakon o državnoj imovini i da se onda u novom ozračju nižim nivoima vlasti da pravo na upravljanje imovinom na najbolji mogući način za lokalne zajednice.. Time bi bila završena sva ta priča o secesiji, a niko od političkih aktera u BiH i građana ne bi izgubio. Naprotiv, samo bi dobio. Nažalost, rukovodstvo RS-a je u fazi hajdučkog razumijevanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Neki politički lideri zbog ovlasti datih Kancelariji visokog predstavnika smatraju Bosnu i Hercegovinu kolonijom…
ĆURAK: Znate šta je najjadnije u ovoj zemlji? Političke strukture i političari koji sustavno dvadeset i više godina dovode u pitanje dejtonsku Bosnu i Hercegovinu, koji sprečavaju da država funkcionira na opću korist svih njenih građana, govore o koloniji a ustvari čine sve da institut Visokog predstavnika kao oblik kolonijalne uprave ostane u Bosni i Hercegovini. Već godinama postoji taj kondicional Vijeća za implementaciju mira 5+2 i da se to ispuni onda bi se stvorili uvjeti da se BiH gradi kao samoodrživa država i ne bi bilo potrebe za Visokim predstavnikom i tim budaleštinama o kolonijalizmu. Onoga trenutka kada Bosna i Hercegovina postane država u kojoj više ne postoji nikakva mogućnost njene podjele, njene destrukcije, njenog uništenja, kada prestanu uvjeti zbog kojih je instaliran institut Visokog predstavnika, onda ćemo prestati govoriti o kolonijalnoj upravi. Onako kako ja to sada vidim, volio bih da je kolonijalna uprava još jača i još snažnija jer nema drugog načina da se ova kakistokracija, ova najgora vlast u svemiru, dozove pameti nego tako što će izgubiti još više na vjerodostojnosti i značaju. Nažalost, to se neće desiti jer je došlo do preslagivanja u međunarodnoj zajednici u korist vrlo konzervativnih, rigidnih etnonacionalističkih i fašističkih ideologija. Bosna i Hercegovina nema druge nego nastaviti da se unutar vrlo uskog manevarskog prostora bori, i da pokaže da je njena povijesna egzistencija nešto što je stvar njenog unutrašnjeg logosa, i da će kao takva opstati bilo pod tzv. kolonijalnom upravom ili bez kolonijalne uprave. Vjerujte da mi je svejedno.
Kako komentarišete buku u javnosti u vezi sa zapošljavnajem porodice Isaka Rame, dok cijela država radi na principu nepotizma i klijentelizma?
ĆURAK: Nova vlast koja je formirana sa idejom da se jedan politički pluralizam koji postoji u Sarajevu proširi i na druge dijelove BiH, tako što će se uvlačenjem SNSD-a i HDZ-a BiH u jednu vrlo široku koaliciju početi sa stvaranjem uslova da ozbiljna politika zaživi, nažalost ne daje rezultate, jer se kako unutar SDA, tako i unutar same nove vlasti sistemski prave brutalni otpori bilo kakvom uspjehu ove šarolike družine. Nada da će Bosna i Hercegovina i njeni političari početi da se bave najvažnijim egzistencijalnim pitanjima. Mnogo toga obećavajućeg je upropašteno, tako da moramo kritički pogledati tu vlast koja nije smjela ni na koji način dozvoliti da se nepotizam, klijentelizam i kronizam vežu za “Trojku” i ostale partnere. Mi možemo povući paralelu između povlaštene pozicije na tržištu članova porodice Milorada Dodika sa ovom povlaštenom pozicijom porodice ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH, ali mi znamo da su to tek istaknuti vrhovi ledenog brijega koji se ne topi, a da je sav taj lopovski galimatijas, ustvari, naš način života. Korupcija u ovoj zemlji nije patologija politike nego sama politika. “Trojka” je imala izvrsnu šansu da izlobira, upravo zbog ucjena “presudnih glasova”, ultimativni zahtjev za uvođenje instituta vanrednih izbora. Mogli su etički djelovati pa da kažu kako vlast neće opstajati pod diktatom “presudnih glasova” po cijenu ustavne krize koja bi vodila novom izbornom zakonu i kaznama za kupovanje glasova i mandata a koje bi bile radikalne. Pa kada majčin sine otvoreno ucjenjuješ i naplaćuješ svoj glas zastrašujućom korupcijom, neka kazne budu “američke”: 400, 700, 1000 godina… a kod nas vi otvoreno kupite mandat, dobijete određena mjesta zbog toga što postanete dio većine i ništa – to se tretira kao poželjno ponašanje. Nije se, nažalost, nova vlast snašla kada su u pitanju nepotizam, klijentelizam i kronizam, te je izložena radikalnim pokušajima destrukcije bilo kakve vlasti u BiH, ali nadam se da ipak neće uploviti u ono korupcijsko more u koje su uplovili SDA, HDZ BiH i SNSD kada su zajedno formirali odvratnu vlast koja je zarobila i ovu aktualnu, što naravno nije nikakav alibi za vladajuću politiku u zemlji.
Koje su prednosti a koji nedostaci trenutnog položaja Bosne i Hercegovine u geopolitičkom kontekstu, s obzirom na simpatije koje takozvani narodni lideri imaju prema hibridnim i autokratskim režimima?
ĆURAK: U geopolitičkom smislu pozicija Bosne i Hercegovine je vrlo slaba. Prije svega, geopolitički poredak suvremenog svijeta se mijenja. On je sa agresijom Rusije na Ukrajinu dobio jedan novi momenat, a to je da su autoritarni režimi odlučili da čak i silom pokušaju uvjeriti svijet da su oni bolji režimi od liberalnih demokracija. Po cijenu sile, nasilja i smrti oni žele uvjeriti naš svijet da su bolji od demokratskih režima. Mi sada prisustvujemo toj geopolitičkoj inovaciji koja uključuje i mirovnu agendu Kine i militarističku agendu Rusije, i agendu drugih režima. Vidjeli smo da je predsjednik Sjeverne Koreje bio u posjeti Rusiji. Vidjećemo kako će se Turska i Iran ponašati u toj novoj geopolitičkoj jednačini.
Kad samo čujete ove velike zemlje, Bosna i Hercegovina vam bude jedno zrno prašine u tom geopolitičkom svemiru. U velikoj mjeri, uzmak liberalnih demokratskih režima zbog kojih se može dešavati ovo sa visokom predstavnikom, zbog kojeg Dodik može raditi i govoriti sve to što govori, zbog tog uzmaka liberalnih, demokratskih režima Bosna i Hercegovina je u vrlo teškoj situaciji. Svi ti nacionalistički lideri ustvari ne mogu pojmiti BiH kao jedan geopolitički subjektivitet za sebe, nego pokušavaju da zrcale Bosnu i Hercegovinu kroz svoje geopolitičke afirmacije: bilo da je u pitanju ruska afirmacija, bilo da je u pitanju turska ili neka druga afirmacija islamskog svijeta, bilo da je u pitanju neka treća. Ne možemo biti zadovoljni trenutnim geopolitičkim položajem i geopolitičkom vrijednošću BiH. Posmatranje Bosne i Hercegovine na način prilagodbe partikularnih etnonacionalističkih politika nekoj globalnoj geopolitičkoj svjetskoj slici je tako jeftino. Jeftino je da vi sada u nekoj maloj Bosni i Hercegovini koja bi mogla biti prosperitetna zemlja (da nemamo uvijek najgore vlasti) prilagođavate sliku kroz prizmu šta bi Putin, ili Erdogan ili Orban ili neki drugi autoritarni režimi.
Bosna i Hercegovina mora pokušati konstituirati nove političke strukture. Meni gospodin Forto jedini isijava neku novu političku kulturu, da tu kompozitnost BiH iskoristi kako bi razvijala svoje komunikacije, ekonomiju i privredu. Ali tako je usamljen i naprosto ne vidimo političare koji su zainteresirani za takvu političku produkciju. Nastaviće se ova agonija čitanja BiH iz ruskog ugla, iz turskog ugla, iz kineskog ugla, iz mađarskog ugla, a ogroman broj građana BiH samo želi da ova država bude dio slobodnog, naprednog, demokratskog svijeta.
Tu ne pomažu ni antizapadne, antiliberalne politike. Čega se boje takozvani antiglobalisti?
ĆURAK: Globalizacija je proces koji je u velikoj mjeri passe. On je passe u velikoj mjeri upravo zato što je emancipatorska ljevica globalizaciju kao jedan transgranični epohalni proces prepustila desnici, prije svega hegemoniji neoliberalne ekonomske desnice. To je prije svega bila izdaja i liberalizma i emancipatorskih lijevih ideologija i mi sada iskihavamo rezultate propale globalizacije. Globalizacija je danas trijumf nacionalizama, trijumf raznih korporativizama, trijumf fašizama u novom ruhu i u svoj takvoj situaciji građani ne vide u kakvu zamku upadaju, u zamku radikalnog populizma koji vodi ka fašizmu. Takva ambijentalnost koja je proizvedena dovela je do situacije da imamo jednu vrstu simbiotičkog djelovanja između te “crne internacionale” i progresivnih antiglobalističkih snaga koje u svom otporu antiglobalizaciji kao neoliberalnoj hegemoniji ne vide kako upadaju u zamku simbioze sa najcrnjim nacionalističkim režimima. Ti režimi pokušavaju pod egidom odbrane suvereniteta da instaliraju jedan novi/stari svijet, u kome bi bilo poništeno nasljeđe liberalne demokracije i uspostavljen multipolarni svijet. Tako će nama dominantne svjetske sile odlučivati i govoriti: Evo vidite, autoritarni režimi u kojima nemate pravo na slobodu govora, slobodu udruživanja, slobodu pisanja – to je pravo rješenje za čovječanstvo. Ne dakle čovječanstvo koje mišljenjem dovodi u pitanje postojeće, koje se zalaže za pravila igre, za demokratizaciju, za slobodan govor… Pa bujrum da vidimo u kakav ćemo svijet uploviti ako su autoritarni režimi rješenje za sve, pa i za antiglobaliste.
Je li savremeni populizam ideja, politički spektar ili samo logičan postupak pragamtičnosti? Iz čega mi klizimo ka fašizmu?
ĆURAK: Populizam je logičan proizvod doba trijumfa gluposti. Populisti uspostavljaju jedan narativ koji najlakše prodire do ljudi koji u egzistencijalnoj agoniji vrlo lako mogu optužiti migrante za svu svoju situaciju, koji nemaju to diferencirano mišljenje da primjete kako je možda veći kriminal u zemljama Evropske unije napravila grupa ljudi iz Evropske unije a ne migranti. Populizam može privući ljude koji ne vide svojim očima druge stvari koje bi ih usmjerile na put da izdaju populistički put i populističke stranke. Ali, ko zna. Spasenje vrlo često čuči upravo tamo gdje je najgore stanje. Kada vi imate trijumf novih fašizama, novih neofašizama, novih postfašizama, kada imate trijumf šovinističkih na mržnji zasnovanih ideologija, možda tu dođe do značajne promjene. Možda to bude okidač jedne promjene predznaka, da ljudi shvate da su neke druge vrijednosti, vrijednosti liberalne demokracije, vrijednosti slobode, pravde, egalitarizma, tolerancije, empatije, odgovorne ekonomije – da je to budućnost našeg svijeta. Evo, Thomas Piketty kaže da jedva čeka socijalizam, a mi naprosto uhvaćeni u ovaj etnonacionalistički žrvanj i ovo blato ničega, vjerujemo populističkim strankama koje su u Bosni i Hercegovini gotovo sve.
Odakle će doći novi pokret? Da li uopšte može biti riječi o stranci kao novoj političkoj snazi tog pokreta?
ĆURAK: Ne vjerujem u to. Vjerujem u proizvodnju događaja, na tragu Alaina Badioua, da su mogući događaji koji bi mogli proizvesti emancipatorsku svijest. Ne neki politički subjekt, jer su zaista gotovo svi potonuli u mrežu uzurpatorskih ideologija, nego da se sukcesivno na različitim meridijanima dese događaji koji bi mogli da dovedu do provale emancipatorskog u našu surovu stvarnost. Dakle, ne mora postojati neki subjekt koji će proizvesti događaje. Recimo, Revolucija 1989. godine u mnogim zemljama postsovjetskog imperijuma naprosto je bila Događaj, kao neka provala nove historije koja je omogućila epohalne promjene. Ideja događaja prije nego ideja političkog subjekta je ono što bi moglo usmjeriti naš svijet u novom pravcu. Možda se mađarski faraon Orban naprosto susretne sa takvim događajima, možda se srpski prekodrinski faraon Dodik suoči sa takvim događajima, možda se i Vučić kao predsjednik svega u Srbiji, susretne sa događajem. Možda se sami događaji, pa evo i ovi protesti u Srbiji, podignu na viši nivo spoznaje kojeg ne kreira nikakav partikularni subjekt, nego naprosto nastupi događaj. A kad Događaj nastupi, svašta se može desiti.
Nerzuk Ćurak doktor je političkih znanosti, redovni profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, dopisni član ANUBiH, esejist, znanstveni publicist, novinar, urednik, javni intelektualac, mirovni i građanski aktivist. Član je Regionalnog odbora Centra za napredne studije Jugoistočne Evrope Sveučilišta u Rijeci i član Naučnog vijeća Regionalnog biroa UNESCO-a sa sjedištem u Veneciji. Također, član je PEN Centra BiH, kao i Upravnog odbora nevladine organizacije Step by step koja promiče pravedno i inkluzivno obrazovanje u Bosni i Hercegovini i regiji. Autor je knjiga Geopolitika kao sudbina: Slučaj Bosna. Postmodernistički ogled o perifernoj zemlji (Sarajevo, 2002), Dejtonski nacionalizam (Sarajevo, 2004), Obnova bosanskih utopija. Politologija, politička filozofija i sociologija dejtonske države i društva (Sarajevo-Zagreb, 2006), Filozofija zagrljaja (Rabic, Sarajevo, 2009), Izvještaj iz periferne zemlje. Gramatika geopolitike (FPN, Sarajevo, 2011), Rasprava o miru i nasilju. (Geo)politika rata – (Geo)politika mira – Studije mira (Buybook, Sarajevo-Zagreb, 2016), Od erosa do polemosa. Knjiga razgovora (Buybook, Sarajevo-Zagreb, 2018), Zašto je Bosna a ne ništa (Centar za kritičko mišljenje, Mostar, 2021). Objavio je više znanstvenih i stručnih tekstova u referentnim časopisima i zbornicima u Bosni i Hercegovini, regionu i svijetu. Prvi je dobitnik tek ustanovljene međunarodne nagrade Kemal Kurspahić sarajevskog Oslobođenja.
