Ekspert za sigurnosna pitanja i povjerenik za pitanja migranata Vlade Kantona Sarajevo Safet Mušić je u razgovoru za Inforadar kazao da odbacivanje inicijative za izmještanje kampa u Blažuju pokazuje odsustvo solidarnosti i sistemske koordinacije na nivou države. Smatra da ova odluka može izazvati daljnju radikalizaciju lokalnih stavova, jer građani sve češće osjećaju da ih institucije ne štite niti im izlaze u susret. Ističe da migracijski pritisak na granici ne jenjava, što znači da državne institucije nisu ozbiljno pristupile ovom izazovu.
Poslanici u Predstavničkom domu Parlamenta BiH (ipak) nisu usvojili inicijativu za izmještanje migrantskog kampa u Blažuju kod Sarajeva. Da li je to adekvatna odluka i da li će izazvati posljedice?
MUŠIĆ: Odluka Predstavničkog doma Parlamenta BiH da ne podrži inicijativu za izmještanje kampa u Blažuju nije adekvatna jer ne uvažava realno stanje na terenu, niti raspodjelu migracijskog opterećenja između različitih dijelova Bosne i Hercegovine. Konkretno, samo dva kantona – Kanton Sarajevo (KS) i Unsko-sanski kanton (USK) već godinama sami snose teret migrantske krize, dok ostatak zemlje uglavnom ostaje po strani.
Kamp Blažuj je od samog početka formiran kao privremeno rješenje, bez strateškog plana za dugoročnu održivost. Tokom godina je prerastao kapacitete lokalne zajednice i
infrastrukture, dok je istovremeno izostala odgovarajuća podrška s državnog nivoa. Uslovi u kampu, uprkos naporima humanitarnih organizacija, sve su teži za upravljanje, a učestali
sigurnosni incidenti dodatno narušavaju javni red i mir. Neadekvatan odgovor državnih
institucija na ove izazove rezultirao je opravdanim nezadovoljstvom lokalnog stanovništva.
Ovakva odluka parlamenta implicira da se migrantska kriza i dalje tretira kao lokalni, a ne
državni problem, čime se nastavlja praksa nepravedne regionalne distribucije odgovornosti.
Odbacivanje inicijative za izmještanje kampa pokazuje odsustvo solidarnosti i sistemske
koordinacije na nivou države.
Dodatno, ova odluka može izazvati daljnju radikalizaciju lokalnih stavova, jer građani sve
češće osjećaju da ih institucije ne štite niti im izlaze u susret. Prijetnje blokadom puteva i
pristupa kampu samo su simptom dubljeg društvenog nezadovoljstva koje se ne može
ignorisati političkim kalkulacijama.
Reaguju li nadležne službe adekvatno na sigurnosne izazove?
MUŠIĆ: MUP KS u kontinuitetu pokazuje visok nivo profesionalnosti i operativne spremnosti u odgovoru na sigurnosne izazove vezane za migrantsku populaciju. Njihove reakcije su često pravovremene, efikasne i usmjerene na zaštitu sigurnosti građana, što je posebno vidljivo u hitnim intervencijama poput nedavnog oružanog sukoba u blizini kampa Blažuj, gdje su prvi stigli na teren i stabilizovali situaciju.
Međutim, uprkos njihovim naporima ponekad nedostatak odgovarajuće reakcije
i podrške sa državnog nivoa otežava održavanje dugoročne sigurnosti. U nekim situacijama
državne institucije ne pokazuju dovoljnu operativnu prisutnost ni stratešku jasnoću kada je
riječ o upravljanju sigurnosnim aspektima migrantske krize. Potrebni su adekvatni usklađeni protokoli jedinstvenog sistema za prevenciju i ranu detekciju konflikata, što bi olakšalo pritisak na lokalne policijske snage koje već snose glavni teret.
Koje su ključne prepreke?
MUŠIĆ: Migrantska kriza u BiH se već godinama tretira kroz ad hoc mjere i reaktivne odgovore na incidente, bez jasne dugoročne strategije koja bi obuhvatila ključne aspekte kao što su prevencija, integracija, povratak i upravljanje sigurnosnim rizicima. Takav pristup je posljedica političke nevoljnosti, ali i institucionalne slabosti, naročito kada je riječ o koordinaciji između Ministarstva sigurnosti BiH, Granične policije, entitetskih i kantonalnih
struktura.
Jedan od temeljnih problema koji je značajno doprinio trenutnoj neefikasnosti jeste nedovoljna i često izostala komunikacija sa lokalnim zajednicama, koje su prve na udaru
migrantskog pritiska. Lokalni nivoi vlasti – općine, gradovi i kantoni – nerijetko bivaju
isključeni iz procesa donošenja odluka, uprkos tome što oni snose konkretne posljedice,
poput preopterećenja infrastrukture, pritiska na javne službe i izazova u pogledu sigurnosti.
Bez uvažavanja lokalnih kapaciteta i potreba, nema ni efikasnog upravljanja migracijama.
Šta je rješenje?
MUŠIĆ: Rješenje zahtijeva formiranje funkcionalne državne operativne platforme za upravljanje migracijama koja će uključivati sve nivoe vlasti, uključujući lokalne zajednice, zatim ravnomjernu i pravednu raspodjelu migrantskog tereta među entitetima, kantonima
i općinama, umjesto oslanjanja isključivo na KS i USK, te jačanje međunarodne saradnje i kontrole granica, uz podršku relevantnih organizacija (Frontex, IOM, UNHCR).
Bez sistemskog pristupa i aktivnog uključivanja lokalnih vlasti, KS i USK će i dalje ostati
izolovani u nošenju s problemom koji po svojoj prirodi zahtijeva državni, integrisani odgovor.
Da li bi lokalno stanovništvo trebalo osjećati veću sigurnost da je kamp izmješten?
MUŠIĆ: Lokalno stanovništvo u općini Ilidža i širem području KS ima objektivnu osnovu za
zabrinutost, jer se migracijski pritisak direktno reflektira na svakodnevni život i osjećaj
sigurnosti. Međutim, izmještanje kampa samo po sebi ne bi riješilo temeljni problem ukoliko ne postoji državna strategija i podrška.
Pitanje sigurnosti ne treba rješavati prebacivanjem problema iz jedne sredine u drugu, već
kroz sistemsku distribuciju migranata po principima solidarnosti i jačanje prisustva policije.
Potrebna je otvorena i stalna komunikacija s građanima, sa predstavnicima lokalne vlasti.
Takođe, bez institucionalne podrške s državnog nivoa i jasnog političkog odgovora, svaka
lokalna odluka ostaje fragmentirana i privremena, što dugoročno narušava povjerenje
građana u institucije.
Da li nadležni razumiju značaj granične službe?
MUŠIĆ: Deklarativno da, ali konkretne politike i budžetska izdvajanja to ne potvrđuju. Granična policija BiH godinama se suočava sa kroničnim manjkom kadra, opreme i tehničke podrške.
Istovremeno, migracijski pritisak na granici ne jenjava, što znači da državne institucije nisu
ozbiljno pristupile ovom izazovu. Iako postoje izvještaji i strategije koji ukazuju na potrebu za kadrovskim jačanjem, njihova provedba je spora i neučinkovita. Zbog toga granica ostaje porozna, a mnogi migranti ulaze u BiH mimo kontrole – što dodatno otežava rad centara i lokalnih zajednica.
Koliko je problem boravak migranata izvan kampova?
MUŠIĆ: Boravak migranata u privatnim smještajima izvan institucionalnih kapaciteta predstavlja ozbiljan sigurnosni, zdravstveni i upravljački izazov. Ovakav oblik smještaja otežava evidentiranje, praćenje kretanja i pružanje pomoći migrantima, te ih često stavlja van dometa nadzornih mehanizama. Mnogi od tih smještaja nisu registrovani, a stanodavci ne prijavljuju boravak migranata, čime se dodatno narušava pravni okvir i otežava provođenje bilo kakvih mjera zaštite ili kontrole.
Dosadašnje kontrole boravka u iznajmljenim stanovima bile su nedovoljne, povremene i
neusaglašene, što jasno ukazuje na nedostatak funkcionalne i stalne koordinacije između
lokalnih samouprava, inspekcijskih organa, policije i državnih institucija – prvenstveno
Ministarstva sigurnosti BiH. Takvo stanje dovodi do fragmentiranog odgovora na terenu, u
kojem svaka institucija djeluje parcijalno, bez zajedničke baze podataka, jasne podjele
nadležnosti ili procedura za inspekciju i upravljanje vaninstitucionalnim smještajem.
Zbog toga je nužno uspostaviti efikasan mehanizam međuinstitucionalne saradnje, koji bi
uključivao redovne i koordinisane terenske kontrole i razmjenu informacija između lokalnih i državnih nivoa, te jasno definisane uloge svih uključenih aktera.
Bez takve saradnje, BiH neće biti u stanju adekvatno upravljati migrantskom populacijom na održiv i siguran način, a lokalne zajednice mogu ostati izložene rizicima koji proizilaze iz
neuređenog i neregistrovanog smještaja.
