“Razgovarali” smo pisanim putem, na molbu da uradimo intervju kako bi javnost čula detalj više od nje kao žene i majke čijoj se hrabrosti i snazi divi, pristala je bez pogovora. Suzana Radanović, majka ubijenog Davida Dragičevića, u intervjuu za Inforadar otvoreno i bez ustezanja odgovara na mnoga pitanja koja danas, s ove distance, više nisu ni intrigantna, već tek stvar institucionalnog integriteta i digniteta pravne države.
Razgovarao: Almedin ŠIŠIĆ
Uskoro će se navršiti i osam mjeseci otkako ste izgubili sina Davida, koji je ubijen na, sada je već to sasvim izvjesno, izrazito svirep način. Osam mjeseci Vi i bivši suprug tražite pravdu i istinu za vašeg sina – koju ne dobijate. Vjerujete li, nakon svega, da ćete pravdu i dobiti – a saznati punu istinu?
RADANOVIĆ: Do prije nekidan nisam imala vjeru da će se slučaj ubistva moga sina riješiti, ali sad, nakon sjednice Savjeta bezbjednosti UN-a, poslije Inzkovog izlaganja, ubijeđena sam da drugog rješenja nema osim da se istina sazna. Došli smo do momenta kada čitav svijet zna ko je David Dragičević, a ko su ubice i saučesnici.
Grupa „Pravda za Davida“ okupila je ogroman broj ljudi koji vam daju podršku iz cijelog svijeta, cijeli „slučaj“ je zainteresirao i mnoge svjetske medije, ali ste došli do zida koji sve vrijeme stoji pred vama. Zbog čega je, po Vašem mišljenju, onima koji bi to morali, prevashodno pojedinim strukturama pravne države, toliko stalo da se slučaj ne riješi?
RADANOVIĆ: Odgovor je veoma jednostavan: onda bi morali sebe da hapse. Tužilaštvo možda nije direktan izvršilac ubistva, ali je svakako saučesnik jer prikriva ubice i uništava dokaze. Jednom rječju, ne čini nista da se ubice privedu pravdi. Organizovani kriminal je duboko pustio korijenje u svim našim institucijama.
Da li ste se nadali konkretnijoj podršci međunarodne zajednice, koja je u BiH involvirana sve i svašta ali se, očito, nije željela snažnije uključiti u rasvjetljavanje Davidovog ubistva?
RADANOVIĆ: Kao što sam na početku rekla, Inzko je učinio mnogo svojim izvještajem u Savjetu bezbjednosti UN-a. Na početku nisu stali uz nas, ali sad nam stižu poruke podrške sa svih strana, pa tako i od stranih ambasada.
Mnogo je bilo špekulacija u vezi sa razlozima Davidovog ubistva. Mnogi su se pitali, a i dalje se pitaju, zašto bi se „neko“ baš na takav način odlučio obračunati s „običnim“ gradskim mladićem od 21 godinu. Imate li danas jasniji odgovor na to?
RADANOVIĆ: David je bio pametan, drčan, jakog karaktera, svoj, nepotkupljiv, skroman, lijep, načitan, sportista.. Sa 21 godinu je važio za IT stručnjaka… je li vam treba još nešto? Kako Davor često kaže – istina će se saznati, ma koliko surova bila.
Da li vam je iko ikada od političkih struktura obećao konkretniju pomoć – i da li ste je dobili?
RADANOVIĆ: Posto ja ne živim u Banjaluci, nisam u kontaktu sa političarima. Meni niko nije obećavao pomoć, mada sam bila spremna da je prihvatim u slučaju da mi bude ponuđena. Kada je riječ o ubistvu i prikrivanju ubistva moga sina – i sa đavolom u kolo da se dođe do istine i pravde. Meni je od početka bilo jasno da se bez političke volje ubistvo moga sina ne može riješiti, jer sve je politika, ima prste u svakom aspektu naših života.
Suzana Radanović: Tužilaštvo prikriva ubice i uništava dokaze
Činjenica je da su razne politike željele, nastojale da zloupotrijebe vašu i Davorovu borbu za istinu, pa i ogromnu snagu naroda koja se crpi iz „Pravde za Davida“. Smatrate li se na kraju, a pogotovo nakon izbora i sada kada slušamo razne priče o novim političkim prebjezima i “papcima”, na neki način izdanim?
RADANOVIĆ: Ja se osjećam izdanom od čitave naše države, ne od političkih partija. Država je trebala stvoriti sigurnu sredinu za nas i našu djecu. Država je trebala napraviti institucije koje su u službi naroda, a ne kriminalaca. Ne može mene razočarati neki preletač. To je njihava sramota, mada ja mislim da oni nemaju obraza ni časti. Važna je fotelja, funkcija i pare. Obraz – đon. Ali, hvala Bogu, na internetu sve ostaje zabilježeno, istorija će pisati o njima.
Vjerujete li da bi se Davor Dragičević, kao sada već izrazito poštovan čovjek od desetina, pa i stotina hiljada ljudi, trebao politički angažirati, i vjerujete li da bi takav jedan njegov korak bio možda jedina moguća garancija da ćete kad-tad na koncu dobiti pravdu i saznati punu istinu o Davidovom ubistvu?
RADANOVIĆ: Davor i ja, od početka ove naše borbe, imamo oprečno mišljenje oko politike. On nije za nju, a ja smatram da nam ona treba. Da se mene pita – on bi se kandidovao. Za mene, on je sposobniji, časniji i karakterniji od svih ovih naših političara zajedno.
Moram Vas na kraju naprosto pitati, osim što se divim Vašoj hrabrosti, otkuda vam kao majci tolika snaga da i dalje istrajavate u Vašoj borbi?
RADANOVIĆ: Nisu mi smjeli dijete ubiti. Nisu ga smjeli ni pogledati.
Ja sam ga nosila ispod srca, i u srcu. Ja znam ko je moje dijete. Onom press konferencijom su pokrenuli sve životinjsko u meni. Nećete mi lagati na dijete, nećete ga praviti narkomanom i samoubicom. Ganjaćemo vas do groba! I učinićemo sve da vas uništimo. Ali ubice moraju postati svjesne, pošto vjerujem da nisu bile u momentu počinjenog ubistva, život je krug… Sve se vraća, sve se plaća. Svim srcem vjerujem u to.
A ubice su mi dale snagu! Dali su mi bijes. Dali su mi snagu da ih kidam na komade. A moj sin mi je dao ponos! Hodam uzdignute glave. Ubice ne znaju da ljubav prema djetetu pokreće, lomi, ruši sve pred sobom.
