Osoba optužena za neko krivično djelo, pred Sudskim vijećem, može da laže, izmišlja, govori istinu ali i da šuti. S druge strane, svjedoci koji se pojave pred Vijećem imaju obavezu da govore (samo i isključivo) istinu.
Kada uđe u sudnicu i zauzme mjesto sa kojeg će odgovarati na pitanja tužitelja, advokata, optuženog i sudije, predsjednik Sudskog vijeća svjedoka napominje da je “dužan da govori istinu i da ništa od onoga što mu je poznato ne smije da prešuti”. Obavještava ga i da je davanje lažnog iskaza krivično djelo. Čak i ako svjedok nešto prešuti, smatrat će se da je lagao. Isto se odnosi i na sudske vještake, tumače i prevodioce.
Prema Krivičnom zakonu FBiH svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji u sudskom, prekršajnom, upravnom ili disciplinskom postupku u Federaciji da lažni iskaz, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine, a ako učinitelj dobrovoljno opozove svoj lažni iskaz prije nego što je donesena konačna odluka, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseca, a može se i osloboditi kazne.
I pored toga, pojedinim građanima data zakletva, građanska dužnost, pa ni krivična odgovornost ne predstavljaju prepreku da lažno svjedoče.
Lažni svjedok svojom izjavom svjesno i namjerno obmanjuje sud, javnost, daje lažni iskaz na osnovu kojeg sud odlučuje o bitnim činjenicama. Posljedice davanja ovakvog iskaza su nesagledive, a osuđujuće presude u BiH zbog lažnog svjedočenja i davanja lažnog iskaza su, tek, simbolične. S tim se slaže i Josip Aničić, tužitelj Tužilaštva u Širokom Brijegu.
– Činjenica jest da ima mnogo više lažnih izjava svjedoka, ali se rijetko kada počinitelji kaznenog djela davanje lažnog iskaza procesuiraju, posebno ako taj postupak završi osuđujućom presudom za tužiteljstvo, ističe Aničić. Smatra da predviđene kazne nije potrebno pooštravati, već je potrebno procesuirati počinitelje tih krivičnih djela i adekvatno ih kazniti.
Navodi da svjedoci koje osumnjičenik/optuženik odnosno odbrana predloži, relativno često, daju lažan iskaz.
– To, međutim, nema znatan utjecaj na tijek samog postupka, ukoliko postoje materijalni dokazi koji ukazuju suprotno u odnosu na iskaze svjedoka. U situaciji kada ne postoji dovoljno materijalnih dokaza lažni iskazi svjedoka obrane u znatnoj mjeri otežavaju dokazivanje krivnje počinitelja kaznenog djela. Je li netko dao lažnu izjavu ili ne utvrđuje se na način da se ta izjava dovodi u vezu s materijalnim dokazima i iskazima drugih svjedoka, primjenjujući pritom pravne, logičke i psihološke metode. Na taj način se može izvesti zaključak je li neka izjava lažna, kaže Aničić za InfoRadar.
Ističe da nije čest slučaj da svjedoci mijenjaju svoje iskaze koje su dali u policiji i tužilaštvu u odnosu na one iskaze koje su dali na glavnoj raspravi pred sudom.
– Ukoliko se dogodi da svjedoci promijene iskaze na glavnoj raspravi, tužitelj može uz dozvolu suda svjedocima koji su promijenili iskaze predočiti njihove iskaze iz istrage, nakon čega sud dovodeći u vezu iskaze svjedoka s drugim izvedenim dokazima zaključuje koji od iskaza svjedoka je lažan a koji istinit, je li ona iz istrage ili s glavne rasprave. Naravno da postoje slučajevi kada svjedoci jednostavno zaborave određene događaje kojima su svjedočili, a to se često događa zbog dugotrajnosti samog postupka odnosno od proteka vremena od davanja iskaza u istrazi i svjedočenja pred sudom. Je li riječ o “pravnu na zaborav” ili lažnoj izjavi, ovisi o tome je li svjedok izostavio bitne činjenice ili neke detalje za koje je razumljivo da ih se ne može sjećati zbog proteka vremena. A opet se i takva izjava cijeni u odnosu i na druge dokaze, pojašnjava tužitelj Aničić.
Lažne iskaze su, utvrdilo je Tužilaštvo Zapadnohercegovačkog kantona podizanjem optužnica, dali i Safet Bobić, Hasan Delić i Mithad Mušić i to kada su svjedočili u krivičnom predmetu koji se vodio protiv Marka Bilića zbog krivičnog djela razbojništvo. Protiv Bilića je u toku suđenje zbog poticanja drugih osoba na počinjenje davanja lažnog iskaza u pomenutom krivičnom postupku.
Ivanu Radiću je Općinski sud u Ljubuškom, prošle godine izrekao nepravomoćnu uslovnu kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca zbog krivičnog djela davanja lažnog iskaza, a koja se neće izvršiti ukoliko optuženi ne počini novo krivično djelo u roku od 12 mjeseci.
On je osuđen jer je lažno svjedočio u predmetu koji se vodio protiv Jozipa Petrovića, optuženog za tešku krađu.
Zamjenik glavnog tužitelja Tužilaštva ZHK, Mladen Hrstić za InfoRadar pojašnjava da se u posljednjih pet godina vodila istraga protiv ukupno šest osoba zbog predmetnog krivičnog djela dok je protiv jedne osobe istraga obustavljena. Hrstić ističe da nije bilo sklopljenih nagodbi o priznanju krivnje sa optuženicima.
U proteklih pet godina, Državno tužilaštvo je vodilo svega nekoliko postupaka, koji su se uglavnom odnosili na nedozvoljeno otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka i davanje lažnog iskaza.
– Podignute su dvije optužnice. U jednom predmetu čije je suđenje u toku pred Sudom BiH, optuženi se tereti da je, kao svjedok u predmetu ratnih zločina, sa dodijeljenim mjerama zaštite, radi obećane imovinske koristi dao lažan iskaz na suđenju u Sudu BiH u predmetu za ratne zločine. U vezi drugog predmeta optuženi Safet Brkić, sporazumno je priznao krivicu i osuđen je na uslovnu osudu u trajanju od dvije godine a koja kazna se neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od tri godine ne počini novo krivično djelo. Optuženi je priznao krivicu da je, putem društvene mreže objavio pismenu izjavu zaštićenog svjedoka u predmetu za terorizam, na koji način je neovlašteno otkrio podatke o njegovom identitetu koji je odlukom Suda BiH proglašen tajnim, sa obavezom čuvanja tajnosti u periodu od 30 godina, rečeno je InfoRadaru u Tužilaštvu BiH koje je u dva predmeta donijelo naredbu o nesprovođenju istrage.
Mnogo veći broj predmeta u pet godina imalo je Kantonalno Tužilaštvo Tuzlanskog kantona.
– Radi se o više od 60 predmeta koji su u radu u ovom Tužilaštvu za pomenuto krivično djelo. Od početka 2019. do kraja 2023. Tužilaštvo TK-a je primilo 57 krivičnih prijava o krivičnom djelu davanje lažnog iskaza, te je iz ranijeg perioda preneseno devet predmeta, što je ukupno 66 predmeta u radu za ovo krivično djelo. Otvoreno je 25 istraga, donesene su tri naredbe o neprovođenju istrage i pet naredbi o obustavi istrage. Potvrđeno je 25 optužnica protiv 32 lica. Optužnice koje su potvrđene su se više puta odnosile na davanje lažnih iskaza u predmetima koji su se odnosili na krivična djela krađe, prevare, učestvovanja u tuči ili posjedovanje oružja. U tri optužnice se radilo o davanju lažnog iskaza u predmetima koji su se odnosili na zloupotrebe položaja i ovlaštenja ili primanje dara ili drugih oblika koristi. Također, optužnice su se odnosile i na predmete vezane za davanje lažnih iskaza za krivična djela navođenje na prostituciju, ugrožavanju sigurnosti, nasilničko ponašanje, posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga i na lažne iskaze date u parničnim postupcima pred sudovima…, pojašnjava Admir Arnautović iz Tužilaštva TK-a. On za InfoRadar ističe da je donesena 21 osuđujuća presuda, od čega su u dva predmeta izrečene kazna zatvora za počinioce, te u 18 predmeta su izrečene uvjetne osude. Nadležni sudovi su donijeli i tri oslobađajuće presude.
U Republičkom javnom tužilaštvu kažu da su u navedenom periodu optužene četiri osobe za davanje lažnog iskaza u predmetima protiv učinilaca koruptivnih krivičnih djela i to Jasmin Milišić, Dušan Vasić i Siniša Mirčić dok je Nenad Mićić optužen za davanje lažnog iskaza u predmetu za učinioce krivičnog djela organizovani kriminal.
– Sa Jasminom Milišićem i Nenadom Mićićem tužilaštvo je zaključilo sporazume o priznanju krivice, koji su prihvaćeni od strane suda, te je Milišiću izrečena novčana kazna u visini od 5.000 KM dok je Mićić uslovno osuđen. Sa Mirčićem je također zaključen sporazum o priznanju krivice, ali nije donesena sudska odluka, navodi Dragica Tojagić iz Republičkog tužilaštva za InfoRadar. Dodaje da se istraga vodila protiv sedam osoba, dok je u odnosu na tri, obustavljena.
Od 90 prijava za počinjeno krivično djelo davanje lažnog iskaza, banjalučko Okružno tužilaštvo donijelo je 45 naredbi o nesprovođenju istrage, 11 ih je obustavljeno, dok je podignuto 18 optužnica. U Tužilaštvu ZDK ističu da je u pet godina, bilo 18 predmeta u kojima je donesena Naredba o provođenju istrage zbog pomenutog krivičnog djela, a da je u šest predmeta donesena naredba o obustavi istrage. U 12 predmeta je podignuta optužnica.
Sarajevski Općinski sud je u pomenutom periodu donio dvije oslobađajuće presude za dvije osobe, dvije osuđujuće presude u kojima je devet osoba osuđeno na uslovnu kaznu zatvora, dok je jedna osoba osuđena na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.
Glavna tužiteljica Kantonalnog tužilaštva Posavskog kantona Ivanka Stanić za InfoRadar ističe da u proteklih pet godina ovo Tužilaštvo nije imalo optužnica za krivično djelo davanje lažnog iskaza. Pojašnjava da je bila otvorena istraga protiv jedne osobe, ali je i ona obustavljena.
S druge strane, njene kolege iz Tužilaštva Srednjobosanskog kantona su u istom periodu za isto krivično djelo formirale 35 predmeta.
– Od toga je u 16 predmeta donesena naredba da se istraga neće pokrenuti, u osam predmeta je istraga obustavljena, a tri predmeta su ustupljena na nadležnost drugim tužilaštvima. U osam predmeta je podignuta optužnica, od kojih je u sedam predmeta donesena osuđujuća presuda, dok je u jednom predmetu obustavljen postupak zbog smrti optuženog, kaže Ernesa Beganović, portparol Tužilaštva SBK i dodaje da se radi o osobama koje su davale lažni iskaz u upravnom postupku, krivičnom postupku i parničnom postupku.
Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona je, u proteklih pet godina, podiglo optužnice u 12 predmeta, protiv 16 osoba. Prema riječima Amre Kozlice iz Tužilaštva USK-a, radi se o osobama koje su u svojstvu svjedoka na glavnom pretresu davali lažni iskaz.
Većina iskaza se odnosila na lažni gubitak vozačke dozvole i pasoša. Tužitelji ovog Tužilaštva su otkrili i osobu koja je prilikom saslušanja u svojstvu svjedoka u parničnom predmetu u postupku za sporazumni razvod braka, lažno svjedočila da u braku nije stekla djecu. Sve je to osumnjičeni izjavio u Sudu koji je na osnovu (lažnog) iskaza osumnjičenog donio presudu o razvodu braka.
Lažnim svjedočenjem u korist određene osobe, svjedoci u pravilu dobijaju imovinsku korist, novac, političari lažnim obećanjima stiču političku moć pred izbore i sigurne birače.
Osumnjičen za ovo krivično djelo je i Kenan Uzunović, zastupnik u Zastupničkom domu Federalnog parlamenta koji je u medijima rekao kako mu je nuđen novac da ne glasa za novu Vladu Federacije. Nakon te njegove izjave, Tužilaštvo KS je po službenoj dužnosti formiralo predmet kako bi provjerilo ove navode. Tokom davanja iskaza u svojstvu svjedoka a na poziv Tužilaštva KS, Uzunović je lažno naveo da je svoj telefon kojim je snimio audio zapis u kojem mu se nudi novac od N.N. osobe, promijenio a snimak izbrisao.
– Međutim, istragom je utvrđeno da nije promijenio telefon, već ga je nakon saslušanja ugasio i prestao koristiti iako je znao da on predstavlja bitan dokaz u ovom krivičnom postupku, naveli su ranije iz Tužilaštva KS. U ovoj pravosudnoj instituciji nam je potvrđeno da su u proteklih pet godina donesene naredbe o provođenju istraga protiv 19 osoba, a protiv četiri osobe su obustavljene istrage.
U Tužilaštvu KS-a dodaju i to da je od 2019. do 2023. godine optuženo 18 osoba zbog krivičnog djela davanje lažnog iskaza. Među optuženima su Edin Migić, Amela Ahmetspahić, Aleksa Zarić, Emira Sofić, Mirnes Jelačić, Suad Palić i Adnan Ibišević. Oni su po sporazumu o priznanju krivnje osuđeni a optužnicom tužilaštva teretili su se da su lažnim iskazom pokušali pogodovati vlasniku Metropolisa protiv kojeg se u ovom tužilaštvu vodila istraga zbog porezne utaje.
Novinar Nezavisnih novina, Dragan Sladojević koji godinama prati sudske postupke, najčešće pred Okružnim sudom u Banjoj Luci kaže da gotovo u svakom postupku bude poneki svjedok čije se svjedočenje razlikuje od ranije datog iskaza.
– Dio takvih slučajeva bih pripisao protoku vremena, jer ljudi, zaista, zaborave činjenice o nekom događaju. U takvim slučajevima im postupajući tužilac obično pročita ranije dat iskaz i onda se svjedok opredijeli za to koja od “dvije istine” je ona prava. Ali, bilo je i primjera kada je svjedok neuvjerljiv i kada ne trebate biti profesionalci iz oblasti prava da biste shvatili da u svjedočenju ima kontradiktornosti. Štaviše, ponekad imam utisak da je svjedok tužilaštva, uslovno rečeno, svjedok odbrane, kaže Sladojević. Smatra da je premalo optužnica za davanje lažnog iskaza, što je nedopustivo.
– Jer, da se više svjedoka, koji svjesno obmanjuju sud, nađe na optuženičkoj klupi, siguran sam da bi to bilo odvraćajuće za druge, u smislu da se oni ne bi usudili da to urade. Jer, ako dođemo do toga da svjedoci govore samo istinu, pravosuđu će biti lakše da utvrdi ko jeste, a ko nije kriv, mišljenja je novinar Nezavisnih novina.
Lažni iskaz, u korist svog sina, dao je i Č. M. koji je u Općinskom sudu u Zenici lagao i naštetio S. A. On je osuđen na šest mjeseci uslovne kazne, sa rokom kušnje od godinu. Na šest mjeseci zatvora, isti je Sud osudio S. N. koji je lagao u korist optuženog H. F.
Goran Kelić i Frano Renić su u odvojenim sudskim postupcima u Općinskom sudu u Livnu osuđeni na uslovne kazne od tri, odnosno dva mjeseca zbog lažnog svjedočenja. Kazne se neće izvršiti ukoliko u roku od godine ne počine novo krivično djelo.
Srđan Vukanović za InfoRadar ističe da je trebinjsko Tužilaštvo u ptoteklih pet godina zaprimilo 12 krivičnih predmeta u kojima je prijavljeno ukupno 17 osoba za davanje lažnog iskaza. Od tog broja je u tri predmeta podignuta optužnica protiv tri osobe, u jednom je okončan pravosnažnom osuđujućom presudom, dok je u druga dva u toku sudski postupak.
– U dva predmeta optužena lica su građani dok je u jednom predmetu optužen policijski službenik Policijske uprave Nevesinje koji je dao lažni iskaz u krivičnom postupku, pojasnio je Vukanović. Ističe da je u šest predmeta donesena naredba o nesprovođenju istrage, dok su tri predmeta u radu. Dobojsko Tužilaštvo je, u posljednih pet godina, imalo u radu ukupno 54 predmeta.
– Naređeno je 27 istraga od kojih su obustavljene dvije, te je doneseno 17 naredbi o nesprovođenju istrage. Podignute su 22 optužnice, 18 je potvrđeno na sudu, te doneseno 13 osuđujućih presuda od kojih je osam sa izrečenim uslovnim osudama i pet sa izrečenim novčanim kaznama, pojašnjavaju u Okružnom tužilaštvu u Doboju.
Navedene podatke smo tražili i od ostalih osnovnih sudova i tužilaštava u Republici Srpskoj, ali većina njih je odgovorila da su “u štrajku“!
