Piše: Danijal HADŽOVIĆ
Veliku buru i pažnju javnosti Dragan Čović izazvao je u maju ove godine kada je nakon sastanka sa svojim partnerom Miloradom Dodikom najavio famozni plan B za Bosnu i Hercegovinu. Iako nije precizirao šta taj plan tačno podrazumijeva, stavljajući ga tek u kontekst neusvojenog izbornog zakona po HDZ-ovoj mjeri, građani BiH su u posljednje četiri godine kristalno jasno mogli vidjeti kako u praksi izgleda savez Dodik-Čović – pakt direktno usmjeren na podrivanje države i slabljenje probosanskih pozicija.
Kada se odlučivalo o reviziji tužbe BiH protiv Srbije za genocid, Dragan Čović je bio suzdržan u Predsjedništvu. Kada se u Parlamentu BiH glasalo o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici, SNSD je bio protiv, a HDZ suzdržan! Prije nešto manje od dva mjeseca u Domu naroda Parlamenta FBiH, predsjedavajuća Lidija Bradara iz HDZ-a i dopredsjedavajući Drago Puzigaća iz SNSD-a, spriječili su razmatranje Prijedloga zakona o izbornim jedinicama probosanskih stranaka, proglašavajući ga destruktivnim po vitalni nacionalni interes.
Prošle sedmice, koalicija Dodik-Ćović ponovo je bila na sceni: zajedničkim snagama namjeravali su u Parlamentu smijeniti bh. ministra sigurnosti Dragana Mektića, ali je ta tačka skinuta s dnevnog reda.
ČOVIĆU ODMALENA NAJDRAŽE FINANSIJE
Najvažnija ministarstva i na federalnom i na državnom nivou danas su u rukama HDZ-a. U prvom redu, pare su u njihovim rukama. Federalnim ministarstvom finansija upravlja Jelka Miličević, a državnim Vjekoslav Bevanda. Od nastanka Federacije postoji prešutni dogovor da mjesto premijera FBiH pripada Bošnjacima, a predsjednika i ministra finansija Hrvatima, uglavnom kadrovima HDZ-a. Na ovaj način HDZ-a od prvog dana ima suverenu kontrolu nad finansijskim tokovima u Federaciji koja im je bez ikakvog otpora prepuštena, a od 2014. to su mjesto upotpunili i državnim ministarstvom.
Foto: Miro Džauka, direktor UIO BiH, Čovićev je odani kadar koji upravlja državnim carinama
Osim finansija na oba nivoa, Čović kontroliše i Upravu za indirektno oporezivanje BiH. Na njenom čelu je HDZ-ovac Miro Džakula, koji u svojoj nadležnosti ima i carinsku politiku, tj. uvoz i izvoz, a teren kontrole granica je potpuno osiguran zahvaljujući i Graničnoj policiji čiji je direktor Zoran Galić, još jedan HDZ-ovac.
Ipak, ni to nije bilo dovoljno. Iako je već godinama javna tajna da se u zapadnoj Hercegovini porezi državi ne plaćaju, bez da to nailazi na adekvatnu reakciju probosanskih stranaka, u ovom mandatu su u Federalnom parlamentu, za ljubav HDZ-a i uz podršku SDA, usvojene izmjene zakona prema kojima kontrola naplate poreza prelazi potpuno u nadležnost kantonalnih inspekcija. Što je sigurno – sigurno. Treba li napominjati da je od strane probosanskih stranaka bilo kratkovido, politički glupo i nadasve štetno bez otpora prepustiti HDZ-u kontrolu nad ključnim finansijskim resorima u zemlji, na svim nivoima.
U ruke HDZ-a prepuštena je i odbrana ove zemlje i vojni resursi, što je u kontekstu aktuelne političke situacije u BiH jako značajno. Ministarstvom odbrane upravlja Marina Pendeš, koja se tokom mandata može pohvaliti tek uništavanjem rekordnih količina naoružanja unutar OSBiH.
No, nisu samo Dodik i Čović zauzeli finansije te veliki dio zakonodavne vlasti; političkim sljepilom Bakira Izetbegovića i vladajuće SDA njima je, naime, prepušten i treći dio tronošca na kojem počiva svaka vlast – pravosuđe.
POD KONTROLOM I VSTV I TUŽILAŠTVO BiH
Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća u BiH je Dodiku blizak Milan Tegeltija. Uz Telgetiju uvijek stoji i Čovićeva Monika Mijić, koja je na svom Facebook profilu oplakivala sudbinu ratnog zločinca Slobodana Praljka i presudu hercegbosanskog šestorki, a redovna podrška im je i potpredsjednica VSTV Ružica Jukić. Na čelu državnog tužiteljstva je Gordana Tadić, a predsjednik Vrhovnog suda FBiH je Milorad Novaković, čovjek, također, pod jakim Dodikovim utjecajem. Dodajmo na ovo da je u HDZ-ovim rukama i državno ministarstvo pravde, na čijem je čelu Josip Grubeša, kao i federalno, kojim upravlja Mato Jozić.
Osim toga, od važnijih funkcija HDZ kontroliše i jedinu zajedničku državnu javu kompaniju Elektroprenos BiH sa svojim kadrom Matanom Žarićem, a također imaju i zamjenik SIPA-e, Đuru Kneževića. Dakako, Čovićeva stranka već godinama drži pod kontrolom najveća hercegovačka javna prdduzeća, iz čijih crnih fondova crpi enormna sredstva za vlastite potrebe.
Foto: Čović kotroliše i “Elektroprenos BiH”, superprofitabilno državno preduzeće koje se bavi prenosom električne energije
Tako je stranka koja je na federalnom nivou osvojila tek 12% glasova, a na državnom ukupno gledano ni 6-7%, pod svoju kontrolu stavila finansije, odbranu, pravdu i pravosuđe – dakle najvažnije sektore u društvu, ali i dio izvršne i dobar dio zakonodavne vlasti. Bošnjački kadrovi, s druge strane, skloniji su imati nadležnost za one “krucijalne” resore u državi poput boračkih pitanja i raseljenih osoba. U RS, s druge strane, na 49% teritorije BiH potpunu i suverenu vlast već punih 12 godina imaju Milorad Dodik i SNSD.
Stvari, međutim, prijete da budu i mnogo gore nakon izbora. Naime, i pored sve moći koju u ovom trenutku uživaju, valja imati na umu da SNSD izvršnu vlast ima tek u RS. U Predsjedništvu BiH sjedi PDP-ov Mladen Ivanić, dok je u vlast na državnom nivou ispred Republike Srpske ušao Savez za pobjedu (SzP). Predizborne ankete pokazuju veliku prednost SNSD-a u manjem bh. entitetu.
Za razliku od prošlih izbora kada su bili gotovo izjednačeni sa SzP-om, to bi značilo i većinu u Parlamentu BiH. Mjesto predsjedavajućeg Vijeća ministara u sljedećem mandatu pripada Srbinu, pa bi to vrlo lako mogao da bude kadar SNSD-a. Predsjedništvo BiH, izvjesno, mogu zaposjesti Milorad Dodik i Dragan Čović i tako u istoj, najvišoj državnoj instituciji, dodatno učvrstiti svoj uspostavljeni savez protiv trećeg člana. Pobjedom na izborima, SNSD u Predstavničkom domu može imati entitetsku većinu, kao i većinu u Domu naroda, što će značiti da će, posebno uz asistenciju HDZ-a, biti u mogućnosti da blokiraju svaku odluku koja im ne bude po volji.
HDZ, s druge strane, istu mogućnost može imati i u samoj Federaciji BiH, preko kontrole Doma naroda, što je slučaj s Puzigaćom i Bradarom već demonstrirao kako to izgleda u praksi. Čović i Dodik odavno su najavili svoju postizborni koaliciju i da će oni biti ti koji će birati sebi partnera među Bošnjacima.
NUŽAN MASOVNI IZLAZAK NA IZBORE
Drugim riječima, nakon izbora osovina Dodik-Čović vrlo lako bi u potpunosti mogla da kontrolira Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara, ključne privredne i ekomnoske resurse – uključujući javna preduzeća, uz mogućnost blokade i državnog i federalnog parlamenta.
U najgorem slučaju, računajući na međunarodne okolnosti, SNSD i HDZ bi mogli pokušati potpuno paralizirati državu i prikazati BiH kao failed state, u kojoj jedino RS i kantoni imaju funkcionalnu vlast. Suštinsa kontrola nad Bosnom i Hercegovinom, dakle, mogla bi da pređe u ruke osovine koja otvoreno obesmišljava institucije države i najavljuje raspad zemlje, Bošnjake proglašava ISIL-om, slavi ratne zločin(c)e i prijeti postizbornim haosom ukoliko se ne usvoji izborni zakon po njihovoj mjeri i želji!
Foto: Dom naroda Parlamenta FBiH u naredne četiri godine bit će jedna od uopće ključnih institucija u BiH
Najefikasniji način za sprječavanje preuzimanja države od strane ove osovine jeste masovni izlazak na izbore i glasanje. To ne podrazumijeva samo sprječavanje Čovića i Dodika da uđu u Predsjedništvo, nego nastojanje da se što više srpskih i hrvatskih kandidata iz probosanskih stranaka izabere u Federalni dom naroda, kako bi se spriječilo da HDZ ima prevlast u hrvatskom klubu. Naime, trenutni zakon otvara mogućnost izbora delegata iz sva tri naroda iz svakog kantona, pod uslovom da su pripadnici tih naroda izabrani u kantonalne skupštine.
Drugi neophodan uslov jeste veća svjesnost, mudrost i državnička vizija probosanskih, državotvornih stranaka koje budu pregovarale o formiranju novih vlasti nakon izbora, bez obzira kakav njihov rezultat bude. Ne smiju ponoviti greške kao nakon prošlih izbora kada su HDZ-u, stranci koja je bila neuporedivo inferiornija po broju glasova, pod utjecajem retorike o majorizaciji dozvolili da bez ispaljenog metka preuzme ključne resore u državi.
Zahvaljujući našem izbornom zakonu i političkom sistemu, u slučaju pobjede SNSD-a i HDZ-a u okviru vlastitih biračkih tijela, manevarski prostor za probosanske stranke nakon ovih izbora bit će neuporedivo manji.
