Piše: Almedin ŠIŠIĆ
Jusuf Nurkić u ovom je trenutku, uz Edina Džeku i Miralema Pjanića, najveći i najpoznatiji ambasador Bosne i Hercegovine u svijetu.
Od te činjenice treba početi svaki razgovor, analizu pa i kritiku.
U netom završenoj NBA sezoni (za većinu franšiza, iako Play off još traje), Nurkić je ostvario impozantne brojke i odigrao sezonu karijere: 14.3 koševa, 9.0 skokova, 1.8 asistencija i 1.4 blokade po utakmici, ali za samo 26.4 minute provedene na parketu, što ovoj statistici daje dodatnu dimenziju.
Naime, prema projekciji na 36 odigranih minuta (koja se u NBA često računa kao optimalna referenca), njegova statistika još je impresivnija – 19.5 poena, 12.2 skokova, 2.5 asistencije, 1.1 ukradena lopta te 2.0 blokade po utakmici!
A to je već All star nivo.
To je druga činjenica iznimno bitna za ovu analizu.
OD JULA „NA TRŽIŠTU“
Naime, Jusuf Nurkić, „Bosnian Beast“ („Bosanska Zvijer“), ili jednostavno Nurk, kako ga također često oslovljavaju u NBA, u julu postaje ograničeno slobodan agent. Izlazi iz četverogodišnjeg rookie ugovora, što znači da će, gotovo izvjesno, izaći na tržište i saslušati ponude klubova koji ga žele vidjeti u svojim redovima. Sama činjenica da je ograničeno slobodan agent (RFA) njegovoj sadašnjoj momčadi Portland Trailblazersima daje mogućnost da „mečiraju“ svaku ponudu koja za njega dođe.
Ukoliko to budu željeli. I ukoliko budu imali dovoljno finansijskog prostora za takvu mogućnost.
I upravo „u tom grmu leži zec“.
Naime, NBA je sve samo ne običan sport i vrhunsko košarkaško nadmetanje najboljih i odabranih. NBA je već dugo prevashodno biznis, u kojem se troše stotine miliona dolara na same plaće igrača (sa NBA se po visini zarade, plaćanju i plaćama ne može mjeriti niti jedan profesionalni američki sport, donekle tek NFL, američki fudbal).
No, svaki klub ima jasna ograničenja koliko u određenoj sezoni može da potroši na plate svojih igrača (tzv. Salary cap). Pojednostavljeno, oni klubovi koji već imaju određeni broj „jakih“ višemilionskih ugovora sa igračima u vlastitom rosteru istovremeno imaju manje prostora za nove velike ugovore.
Portland je jedan od takvih.
Dajući sulude ugovore igračima koji, realno, teško da bi igrali bitne uloge i u jačim klubovima Evrope (Mayers Leonard, Evan Turner, Maurice Harkless, ranije Alan Crabbe), te dva najjača svojim zvijezdama – Damianu Lillardu i CJ McCollumu, Trailblazersi su se maksimalno opteretili u „salaryju“.
Upravo su se, kao posljedice same te činjenice, tokom ove sezone dešavale, za one koji malo bolje poznaju materiju, pomalo i čudne stvari u vezi sa Nurkićevim statusom u samoj momčadi i njegovim igrama. Uvijek kada bi odigrao neke „slabije minute“ dešavalo bi se da završi na klupi, u nekoliko navrata i zakucan do kraja utakmice, no problem je u tome što pravila nisu bila jednaka za sve.
NURK IZAŠAO KAO POBJEDNIK
Koliko je god Nurkić imao neke povremene samozatajnije nastupe (i to uglavnom u prvom dijelu sezone), jednako su ih imale i prve zvijezde franšize – o ostalima da ne govorimo. No, ni Lillard ni McCollum nisi bili kažnjavani limitiranjem minuta, držanjem na klupi u finišu susreta ili oduzimanjem unaprijed dogovorenih akcija za šut.
Šta nam je to zapravo govorilo?
Iz svega je proizišao jednostavan, logičan zaključak da su Juki na ovaj način, kad god bi to mogli, pokušavali umanjiti cijenu na tržištu pred završetak ove sezone i sticanje njegovog statusa kao RFA.
Surova pravila u NBA određuju cijenu igraču na osnovu samih igara, statistike, ukupnog doprinosa igri cijele momčadi, pa tako sama statistika igrača iznimno utiče na sam ugovor.
Bolji poznavaoci NBA su stoga iskazivali sumnju da se Nurkiću upravo na takav način pokušava umanjiti cijena, kako bi ga klub u julu pokušao potpisati „za nešto manje miliona“.
Jusuf Nurkić je prolazio sve te stvari – i iz svega izašao kao pojednik.
Sama činjenica da je nakon All Star vikenda imao u prosjeku oko 15 poena, 10.8 skokova i čak po dvije asistencije i blokade po utakmici svrstala ga je u Top 10 centara lige, i Top 5 kada je u pitanju odbrana vlastitog reketa!
Poređenja radi, kada je Steven Adams, novozelandski centar Oklahome Cityja potpisivao ugovor sa ovim klubom, igrao je (a igra i sada) na nižem nivou nego što je Juka odigrao svojih ovogodišnjih 79 utakmica – a dobio je 100 miliona dolara za četiri godine vjernosti.
To je, vrijedi podsjetiti, isti onaj Adams protiv kojeg Nurkić u šest odigranih duela (otkako je prešao u Portland iz Denvera), ima – 6:0, i impresivnu statistiku. U većini tih utakmica Juka je Adamsa bukvalno „uništio“.
PONUDE OD PREKO 20 MILIONA PO SEZONI
Šta nam to govori?
Prevashodno to da Jusuf Nurkić ima legitimno pravo očekivati ugovor od barem 20 miliona dolara po sezoni. Naravno, apsolutno neće biti iznenađenje i ako mu neki od klubova koji vape za dobrim centrom ponudi i maksimalni ugovor.
A sam Nurk je prospekt centra budućnosti. Sa svega 23 godine, izuzetne motorike, brzine, mekog izbačaja, iznimno pokretljiv, i sjajan u defanzivi.
Posljednih sedmica pojedini specijalizirani portali i magazini počeli su špekulacije, koje smo ukopili sa vlastitim informacijama.
Prema svemu što smo do sada uspjeli saznati, za Nurkića je, osim samog Portlanda, iznimno zainteresovano još pet franšiza: oba tima iz LA-a, Lakersi i Clippersi, potom San Antonio Spursi Grega Popovicha, te Dallas Mavericksi i Phoenix Sunsi (neke analize kažu da su u igri i Atlanta, Brooklyn, pa i Cleveland i Washington).
Većina ovih momčadi, a pogotovo Lakersi, Dallas i Phoenix, Juki bi mogli ponuditi i maksimalni ugovor. Da li će? To ćemo tek da vidimo.
Sam Nurkić veliki je navijač Lakersa, pa sa tog stanovišta vjerujemo da bi, ako se kockice tako poklope, slavni jezeraši, kojima sa pozicije menadžera upravlja jednako slavni Magic Johnson, bili prva i idealna opcija za našeg centra (pogotovo ako klub dovede i LeBron Jamesa, i(li) Paul Georgea, o čemu se uveliku špekulira).
No, upravo se prije nekoliko dana desilo nešto veoma interesantno, što bi moglo (a i ne mora) imati uticaja na odluku o novom Nurkićevom klubu.
Naime, Igor Kokoškov, srbijanski trener koji je Sloveniju na zadnjem EP odveo na sami vrh Evrope, imenovan je za novog trenera Phoenix Sunsa, postavši tako uopće prvi Evropljanin koji je preuzeo glavno kormilo neke NBA franšize.
“VEZA” NURKIĆA I DONČIĆA
Budući da Phoenix ima najveće šanse da na draft lutriji dobije pravo izbora prvog picka, po svemu sudeći oni će da biraju između DeAndre Aytona (krilnog centra Arizone kojem se predviđa velika karijera) i Slovenca Luke Dončića.
Hoće li upravo Kokoškov prevagnuti u odluci da Sunsi potpišu 18-godišnjeg Slovenca kojeg on itekako dobro poznaje i cijeni – to ćemo još da vidimo.
Desi li se takav rasplet Sunsi bi potom mogli da krenu u „napad“ na Nurkića, sa ponudom koje ne bi bila manja od 22 miliona dolara po sezoni!
Kakav god rasplet da se desi u junu (kada je draft) i julu (kada Nurk postaje ograničeno slobodan agent), tek činjenica je da će „Bosanska Zvijer“ postati najplaćeniji bh. sportaš ikada.
A nema tome ni devet godina kako je počeo da igra košarku, nakon što ga je otkrio i uveo u svijet sporta menadžer Enes Trnovčević. Čovjek koji je sve ove godine najveća podrška mladiću iz Živinica, kojeg su kriminalizirane strukture iz Košarkaškog saveza BiH pokušale na sve načine iskompromitirati i „uzeti“ mu nešto što nikada nisu uspjeli.
Ljubav prema domovini.
