Sumirajući rad gradonačelika Banjaluke Draška Stanivukovića otkako je preuzeo funkciju malo ko će zaključiti da je najveći grad RS dobio beskompromisnog borca protiv korupcije kako se Stanivuković predstavljao dok je bio opozicioni poslanik u Narodnoj skupštini RS, a posebno kako se predstavljao u predizbornoj utrci za prvog čovjeka Banjaluke.
Izuzevši navijače pozicije i opozicije, nezanemariv broj Banjalučana glasao je za Stanivukovića vodeći se logikom da „od dva zla bira ono koje nije probao“. Veliki broj njih zažmirili su na brojne populističke ispade mladog političara, vjerujući da su kriminal i korupcija teme koje su urgentnije u našem društvu, a za koje su vjerovali da će Stanivukoviću biti prioritet.
Ali ispostavilo se – ništa od toga. Barem ne u dovoljnoj mjeri da između Draška Stanivukovića i njegovih prethodnika napravi značajnu razliku u politici koja se bazira na nacionalnom narativu kao paravanu za kriminal.
PUCNJI U PRAZNO
Jedan od simbola upravo takve borbe protiv korupcije je neuspješno rušenje ugostiteljskog lokala Kajak terasa, čiji je vlasnik porodica Radišić, koja je u bliskim vezama s predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom. Rušenje objekta, nelegalno izgrađenog na gradskom zemljištu, gradonačelnik Banjaluke više puta je pompezno najaviljivao, priređujući performanse i slikanja s bagerom, da bi u konačnici cijela priča krajem prošle godine rezultirala rušenjem kapije te uklanjanjem „montažno-demontažnih dijelova“ – što su učinili sami Radišići po nalogu gradskog inspektora.
Sama Kajak terasa i danas stoji gdje je i bila, netaknuta kao što je ostala i netaknuta korupcija u najvećem gradu Republike Srpske.
Najavljivao je Stanivuković i rušenje restorana Agape, u vlasništvu kćerke Milorada Dodika, ali je i taj „obračun“ završio neslavno. Nakon što je reagovala republička inspekcija, restoran je normalno nastavio sa radom. Gradonačelnik Banjaluke kasnije je rekao da dio terase restorana nije legalizovan, ali da postoji sva dokumentacija na osnovu koje se to može uraditi pa “Agape više neće biti sporan”.
Treba priznati i to da gradonačelnik Banjaluke od početka svog mandata protiv sebe ima moćnu mašineriju vlasti na republičkom nivou. Njegova nastojanja da sruši Kajak terasu opstruisalo je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, jednako kao što je brojne Stanivukovićeve inicijative opstruisala skupštinska većina u gradskom parlamentu, na čelu sa SNSD-om. Ali to je bila činjenica na koju je gradonačelnik morao računati još pred početak svog mandata, kada su objavljeni rezultati lokalnih izbora.
Da li je Stanivuković znao da s ovakvom postavkom gradske vlasti neće imati prostora da se ozbiljnije pozabavi svojim predizbornim obećanjima – pitanje je na koje samo on zna odgovor. Ili je fotelja prvog čovjeka Banjaluke bila isuviše privlačna da bi se mladi gradonačelnik suočio s realnošću u kojoj je maksimum njegove borbe protiv korupcije oduzimanje ključeva službenih vozila gradske uprave kako se ona na bi koristila u privatne svrhe?
Ne potcjenjujući značaj ovakvih poteza, kao i brojnih aktivnosti učinjenih u domenu socijalne politike (kao npr. obezbjeđenje besplatnih udžbenika za banjalučke osnovce), birači su ipak očekivali mnogo više. Prva stvar zbog koje su se mnogi u Banjaluci opredijelili upravo za Stanivukovića je borba protiv gradskih tajkuna i njihovog kriminalnog monopola u tom gradu.
Novi gradonačelnik još uvijek nije dobio bitku s Milom Radišićem, a prostor za veliku sumnju otvorio je nakon što je tajkunu Mladenu Milanoviću Kaji u aprilu prošle godine izdao građevinsku dozvolu za gradnju stambeno poslovnog kompleksa u centru grada, mimo Regulacionog plana.
Kako je vrijeme odmicalo, istom biznismenu nastavili su se dodjeljivati manji poslovi, a iz Stanivukovićevog rječnika često korišten izraz „tajkuni“ postepeno je blijedio.
„SAPUNJANJE“ MANDATA
Umjesto toga, javnost je bombardovana o privatnom životu gradonačelnika i njegovim emotivnim vezama. U pojedinim medijima mjesecima se moglo čitati o Stanivukovićevoj navodnoj vezi s folk pjevačicom Tanjom Savić, šta o toj vezi misle Tanjin još uvijek zakoniti muž ili Draškova baba, te da li je Draško prevario Tanju s nekadašnjom učesnicom rialitija Zadruga Kijom Kockar.
Skeptici bi pomislili da je cijeli taj estradni šou oko gradonačelnika Banjaluke i skuhan u PR kuhinji u kojoj odlično znaju da visokotiražno žutilo najefikasnije odvlači pažnju sa neispunjenih obećanja, političkih gafova ili naznaka afera.
Zašto bi se, uostalom, prosječni Banjalučanin zapitao zbog čega gradonačelnik npr. nije ispunio obećanje o postavljanju drveta – simbola korupcije, sa javnim funkcionerima i njihovim brojnim firmama u centru grada, kada mu se uredno servira sapunica o Stanivukovićevim navodnim romansama?
Isti taj Banjalučanin godinama nije mrdnuo da promijeni SNSD-ovu vlast niti je kažnjavao njeno bahato pljačkanje, pa zašto se onda ne prepustiti tabloidnim zapletima sa Draškom koji nije ni na pola mandata?
Za sada stvari još uvijek dobro stoje za mladog gradonačelnika: pasivno biračko tijelo lako se uljuljka kombinacijom nacionalističkih narativa i tabloidnih naslova. I malo ko se zaista upita šta je ostalo od onog političara koji je isprovocirao ministra policije RS i od njega dobio šamar, od neumornog učesnika brojnih protesta kontra SNSD-ove vlasti, od glasnog promotera borbe protiv korupcije.
Stoga, ukoliko u nastavku mandata ne učini radikalne iskorake u borbi protiv kriminala i korupcije, Draško Stanivuković ne treba više da se kandiduje za političke funkcije već za rialiti Zadruga 6.
