Da predsjednik HDZ-a BiH, protekle četiri godine, zajedno sa Miloradom Dodikom, nije razvaljivao sve ono što ima veze sa državom BiH – patriotizam bi u kampanji bio sporedna tema. Ovako, svi oni koji su se mogli dovesti u bilo kakvu vezi sa Čovićem i njegovom politikom – kažnjeni su.
Visoku cijenu svojih nerazumnih poteza platio je Dragan Čović. Iako u svakom obraćanju ističe da je dobio potporu hrvatskog biračkog tijela, lider HDZ-a zaboravlja istaknuti da skoro 60 posto Hrvata iz Hercegovine nije izašlo na izbore. Kantoni u kojima on ima apsolutnu većinu ostaju bez Hrvata, dok je „legitimni predsjednik“ vezao zastave sa Miloradom Dodikom. Istina, HDZ BiH će zbog ustavnog uređenja biti nezaobilazan faktor za formiranje vlasti u Federaciji BiH, ali sve to može prokockati stavljajući iznad interesa hrvatskog naroda sujetu Dragana Čovića.
Možda i veći gubitnik od Dragana Čovića je Fahrudin Radončić. I on i njegov SBB svedeni su nivo statističke greške. A ključnu grešku Radončić je napravio 2015. godine kada je ušao u zagrljaj Bakira Izetbegovića i SDA. Zadesila ga je ista sudbina kao Harisa Silajdžića i Zlatka Lagumdžiju, koje je koaliranje sa SDA koštalo političke karijere. Radončić je, dakako, platio cijenu i svog flertovanja sa Miloradom Dodikom, a posebno sa Draganom Čovićem za kojeg je u Srajevu odrađivao prljave političke poslove u obračunu sa institucijama BiH.
Mada su SDP-ovci već podijelili ministarske fotelje tokom kampanje, rezultati su ih spustili na zemlju. Bit će oni druga politička snaga u Federaciji, ali ono što su očekivali – nisu dobili. Partija čiji se generalni sekretar na dan izbora vere po prozorima da bi zakačio transparente sa uvredljiivim porukama upućenim političkim protivnicima dokazala je da je više navijačka skupina, nego politički subjekt. Njihov kandidat Denis Bećirović prije svega žrtva je vlastite ambicije, a onda i licemjerstva čelnika SDP-a koji su u njemu vidjeli samo kandidata koji će Nermina Nikšića, Sašu Magazinovića i Damira Mašića uvući u parlamentarne klupe. I uspjeli su. Za razliku od Denisa Bećirovića kojem sada predstoji grčevita borba za političko preživljavanje unutar SDP-a.
Željko Komšić na svom kontu ima skoro 200 hiljada glasova. Ali ti glasovi nisu njegovi. To su glasovi protiv Dragana Čovića. U proteklih 5 godina Željko Komšić je pokazao da ne zna biti lider političke partije, ali da itekako zna voditi predizbornu kampanju. Istina, sada je imao nesebičnu pomoć Dragana Čovića, s jedne strane, te Reufa Bajrovića i Emira Suljagića, s druge strane, koji su uspjeli u kampanji dovoljno“demonizirati“ lidera HDZ-a. Ovom pobjedom, Komšić je spasio DF od sigurne propasti, ali je evidentan gubitak skoro 20 posto mandata u odnosu na prošle izbore. Da bi sačuvao ovo što mu je ostalo, Komšić će morati mnogo više raditi, nego skijati.
SDA je, još jednom, dokazala da ne može izgubiti izbore. Ali za svoj odličan rezultat, uprkos velikim unutastranačkim potresma u izbornoj godini, mogu zahvaliti katastrofalnoj opoziciji i Draganu Čoviću. Koalicija Dodik-Čović u kampanji je nametnula temu – opstanak BiH, a kada se priča o patriotizmu, SDA postane neprikosnovena. Istovremeno, opozicija nije uspjela iskoristiti nijednu, od brojnih grešaka vlasti, pa čak ni katastrofalno stanje na Kliničkom centru Sarajevo, kojim diktatorskim metodama upravlja Sebija Izetbegović. No, mnogo opasniji od SDA-ove pobjede su sinoćnji tekbiri prilikom obraćanja Bakira Izetbegovića. Nastavi li u vrh stranke instalirati radikalne kadrove (poput Salke Zildžića) SDA bi od Bošnjaka mogla napraviti vjersku skupinu, a od države BiH – Palestinu.
Naša stranka prvi put je postala parlamentana na državnom nivou, imaju sjajan rezultat na nivou Kantona Sarajevo, ali rezultat bi izgleda bio i mnogo bolji da nisu kandidovali Borišu Falatara za člana Predsjedništva BiH koji je osvojio tri puta manje glasova od Naše stranke. I njegov rezultat može se povezati sa Čovićem. Cijelu kampanju pratile su optužbe da njegova kandidatura samo pogoduje pobjedi Dragana Čovića, što je čini se, kod dijela biračkoga tijela, uticalo na konačnu odluku.
Prevelika ambicija Senada Šepića na ovim je izborima definitivno ugašena. Kao kandidat za člana Predsjedništva BiH osvojio je manje glasova od stranke čiji je predsjednik. Zahvaljujući isključivo Fuadu Kasumoviću ostat će na političkoj sceni.
Elmedin Konaković i njegova stranka Narod i pravda također će postati parlamentarni na nivou BiH. No, njihovo djelovanje svedeno je isključivo na nivo Kantona Sarajevo.
I PDA Mirsada Kukića imat će zastupnika u Parlamentu BiH.U Tuzlanskom kantonu druga su politička snaga, a njihova sudbina ovisi isključivo o Rudniku mrkog uglja Banovići.
