Piše: Branko VRDOLJAK
Sanjah noćas čudan san. Brazilski selektor Tite me uvodi u 88. minutu, kao džokera “koji je počeo utakmicu s klupe”, i tek što utrčah na travnati sovjetski teren, nakon kornera čupavi “polivalentni centralni bek” Fellaini zagrli pa obori skupa čupavog Marcela i tetoviranu stripoteku Neymara.
Srb Mažić potom autoritativno pokazuje mjesto odakle ću šutirat jedanaesterac – za poravnanje na 2-2 i vjerovatne produžetke.
I nije dosta što me trema fura, i što belgijski gorostas Courtois na golu raširenim rukama dodiruje lijevu vratnicu i desnu stativu a glavom prečku, nego mi Mažić miloradno sprejem cica penal pet metara dalje, na rub kaznenog prostora!
“Jedanaesterac na šesnaestercu!”
Tresem se, cijela planeta me gleda, ma nema šanse zabit gol bez obzira na odsustvo živog zida. Valja mi se bolan vratit kariokama doma u Brazil fulim li šut, oderu me živog k’o jarca…
NETAČNO DODAVANJE – BEZ DODAVANJA
I onda me odjednom iz nogometne noćne more, oznojenog, unezvjerenog, probudi spasonosna “nevjerovatno slučajna” grmljavina, kakvu ni Gabriel JESUS glavom i bradom ne bi “anticipirao”.
I evo sad pijuckam na balkonu vikend kahfvicu, Walteru Almedinu tipkam na staroj teta nokiji, “pođe li mi za nogom”, pardon mozgom, drugi tom spektakularne “fizionomije lopte”.
Kad igrač šutne u aut novi telstar stare fizionomije, BHT komentator kaže “netačno dodavanje”, mada dodavanja nema.
Kad igrač izgubi loptu, BHT komentator kaže: Izgubio je “posjed lopte”.
Kad igrač izgubi loptu na centru, pa ekipa primi gol, nije zaslužan vješti strijelac, nego je ovaj “krivac”, mada svaki minut netko na nekom dijelu travnjaka proda loptu.
Bez grešaka, svaka tekma bi rezultirala bez golova. A, zaključi slavodobitno BHT Einstein, “da lopta nije pogodila stativu, ušla bi u mrežu”.
I tako, dok sam ja pričao, Senegal je dao gol!
Kad gol u visi u zraku, “potencijalna je šansa”, kao da postoji nepotencijalna.
Dok svi gledatelji svijeta uživo, zahvaljujuć sjajnoj ruskoj TV produkciji, slušaju trenere/izbornike kako timu daju dramatične savjete u pauzi produžetaka/penal serije, glas iz TV aparata sa logom BHT-a nam, ničim izazvan, soli pamet statistikom.
Kad igrač primi loptu, kao da slušamo radio pa ne vidimo svojim očima, BHT spiker nam kaže prezime, a svaki put kad loptu takne SMS, iliti Sergej Milinković Savić, kaže nam ime i oba prezimena dotičnog.
Pritom, komentira u prvom licu množine, “mi svi zaista znamo” ono što samo njegov “izblokirani neum” percipira i interpretira. Ne znajući padeže i akcente maternjeg jezika, niti razliku između pridjeva i priloga, on kaže:
Nakon mnogo fantastične akcije, lopta ipak pripada za golmana a’Ustralije!
Umjesto u Realu Madrid, Ronaldo igra u Real Madridu i kad je tekma u Barceloni. Itd, itd, do zore, nažalost, nemam vremena kahfvenisat.
PRVI NAJBOLJI I DRUGI NAJBOLJI STRIJELAC
Pliz dozvolite mi još ovaj montipajtonovski skeč.
Igrao Edhem u Pofalićkom, a Ivica u Famosu (nekadašnja fildžan-republička liga). Prvi postigao 29 golova, drugi 22. Nagrada za najboljeg strelca je trabant deluxe, drito iz Dojče Demokratiše Republik.
Sutradan Ivica ode špediteru, preuzme kao Drugi Najbolji Strijelac jedinog trabanta DDR deluxe, i otfura s trebom u Živogošće na more. S Edhemom nije razgovarao do narednog bajrama. Jedan je najbolji burazer, a nije svaki dan bajram.
Jer tako vam je kad je PRVI NAJBOLJI strijelac lige “Edhem”, a DRUGI NAJBOLJI strijelac “Ivica”, sa sedam zgoditaka manje, čime nas maltertiraju komentatori BHT-a.
Je li nedorasli kriv što je nedorastao? Nije, naravno. Je li moja malenkost kriva što jesam totalni idiot za polje nuklearne fizike? Nije, naravno.
Ali bi me samo budala imenovala ravnateljom nuklearne centrale ili instituta. Da se kladimo koga će nam BHT uredništvo montirat kao nagradu za nesnosno blebetanje, maltretiranje, na grande Mundijal-finalu?
A dan na datum 15.07.2018 anno domini, tako će lijepo početi…
