Piše: Erduan KATANA
Iako je SDS i dalje formalno najveća opoziciona stranka u bh. entitetu Republika Srpska, pitanje je hoće li tako biti na dan konstituisanja novog saziva Narodne skupštine RS, što bi trebalo da se desi koncem ovog mjeseca.
Izborni porazi SDS-a, započeti 2006. godine nakon opštih izbora, se nastavljaju, a s njima i trend ne samo smjena čelnih ljudi stranke nego i osipanje članstva. Posljednji udarac SDS-u zadao je Obren Petrović, aktuelni gradonačelnik Doboja i novoizabrani zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BIH, svojom odlukom da prihvati koaliranje sa SNSD-om. Dakle, ubuduće će na republičkom i nivou BiH dobojski SDS, da li kao nova stranka ili utopljeni u neku od vladajućih, djelovati sa SNSD-om i koalicijom stranaka u tom bloku.
Iako je lider SNSD-a i novoizabrani član Predsjedništva BiH Milorad Dodik prvobitno saradnju nudio samo u državnom parlamentu, “u cilju stvaranja svesrpskog bloka koji bi jače štitio interese RS”, nakon prošlonedjeljnih sjednica prvo Glavnog odbora SDS-a, a potom i Gradskog odbora Doboj, jasno je da će njegovim putem krenuti i poslanici dobojske regije u Narodnoj skupštini RS.
OZBILJNO OSIPANJE STRANKE U NAJAVI
Uz Konstadina Vasića, koji je kao zagovornik koaliranja s SNSD-om zbog javnih optužbi izrečenih na račun članova najužeg rukovodstva isključen iz stranke, SDS je već zvanično ostao bez tri poslanika u entitetskom parlamentu.
Već spomenuta sjednica GO SDS-a održana 28. oktobra nije donijela nikakve konkretne zaključke kojim će stranka putem ići dalje. Iako se u javnost izašlo s tvrdnjom o neupitnosti zajedništva i pune podrške lideru SDS-a Vukoti Govedarici, ni najveći optimisti u to ne vjeruju. Naime, putem dobojskog Gradskog odbora SDS-a mogala bi da krene i Sarajevsko-romanijska regija, ili barem ona struja koju predvodi Milovan Cicko Bjelica, načelnik Sokoca.
Foto: Obren Petrović se već priklonio Dodiku
Foto: Milovan Cicko Bjelica zasad kalkuliše
Ni stav Sonje Jovičević-Karadžić (kćerke Radovana Karadžića) nije jasan jer umjesto odgovora treba li SDS iz opozicije preći u vladajuće parlamentarne strukture uslijedo je odgovor “da je sve na organima stranke”. Govedarica i dio stranke koji smatra “da se sa režimom (čitaj SNSD/Milorad Dodik) ne pregovara, nego ga se ruši”, gubi i podršku bijeljinskog Gradskog odbora koga predvodi Mićo Mićić. Koji, osim što nije gadljiv na saradnju s SNSD-om u ovim unutarstranačkim previranjima, vidi i šansu da s čela SDS-a skine Govedaricu.
Redovna izborna skupština SDS-a, saopštio je Govedarica, trebalo bi da se održi u decembru ove godine, no pitanje je hoće li on do tada ostati na poziciji stranačkog predsjednika.
Podsjećamo, nakon što je 2006. SDS pretrpio poraz na opštim izborima, odgovornost su preuzeli tadašnji predsjednik i potpredsjednik stranke Dragan Čavić i Mladen Bosić. I dok je Čavić skupštini SDS-a ponudio svoj mandat, odnosno ostavku koja je i prihvaćena, Bosić to nije učinio te je od Čavića preuzeo rukovođenje SDS-om.
Decenija tokom koje je Bosić rukovodio SDS-om nije dovela do popravljanja političkog rejtinga stranke, koja je, osim što je preuzela 2012. godine znatan broj lokalnih zajednica, udružena s ostatkom opozicionih stranaka izgubila opšte izbore 2014., a potom i doživjela katastrofalan poraz na lokalnim izborima 2016. godine.
REKORDERI PO BROJU “PAPAKA”
Iste večeri kada su stigli prvi, nezvanični izborni rezultati, Bosić je najavio svoju ostavku, pa je na vanrednoj skupštini SDS-a za njenog predsjednika izabran Govedarica. Iako je dio stranačkih kadrova bio uvjeren da će postavljanje mladog čovjeka na čelo stranke dovesti do njene konsolidacije –desilo se upravo suprotno.
SDS su u periodu 2016.-2018. napustili, kako zastupnici i delegati u oba doma Parlamenta BiH, Ognjen Tadić, Đorđo Krčmar i Borislav Bojić, tako i poslanici u Narodnoj skupštini RS, Darko Banjac, Dragan Maksimović i Nenad Stevandić. SDS je na taj način postao neslavan rekorder, kolokvijalnim jezikom rečeno, po broju „papaka“ odnosno stranačkih preletača. Iako su svi nabrojani odlazak iz stranke pravdali “napuštanjem izvornih principa na kojima je SDS bio utemeljen”, činjenica je da se u suštini radilo o sitnosopstveničkim interesima. Riječ je uglavnom bila u zadovoljavanju poslovnih i porodičnih benefita, kao u slučaju Bojića, a posebno Nenada Stevandića koji uz Nikolu Špirića (SNSD) vodi među političarima po broju presvlačenja stranačkih dresova od rata naovamo.
Foto: Najpoznatiji “papak” Nenad Stevandić, čovjek koji je zbog privatnih interesa bio u SDS-u i koji ga je zbog interesa i napustio
Ako je za Stevandićevu političku izdaju odgovoran Mladen Bosić, onda ni Govedarica ne snosi ništa manju odgovornost jer je nastavio da favorizuje tog istog Stevandića koji je kao poslanik SDS-a izabran za potpredsjednika Narodne skupštine RS. Da bi tom istom SDS-u doslovno zabio nož u leđa i od jednog od najžešćih kritičara aktuelne vlasti u RS – petvorio se u njenog najvećeg zagovornika.
Za gubitak Doboja, jednog od najvećih i najpouzdanijih stranačkih uporišta, odgovornost takođe snosi Govedarica. Samo je njemu, ili uskom krugu njegovih saradnika, znano zašto je podlegao pritiscima Obrena Petrovića, iako je ovaj mjesecima prije izbora javno koketirao s Dodikom, te ga umjesto Bosića postavio za nositelja izborne liste za Predstavnički dom Parlamenta BiH. A zauzvrat, Petrović je cijelu izbornu kampanju vodio isključivo zarad vlastitog osvajanja glasova, ne mareći pri tom za kandidate Saveza za pobjedu, uključujući i svog stranačkog šefa kao kandidata za predsjednika RS.
RETORIČKO VRAĆANJE KORIJENIMA
Jednako kao i loše kadrovske odluke rukovodstvo SDS-a posljednje četiri godine vodilo je krajnje konfuznu politiku, upravo onakvu kakve je odgovarala SNSD-u. Dodik od opštih izbora 2014. godine i ne radi na jačanju svoje stranke već na rasturanju SDS-a. Osim konstantnih kritika na račun vlasti u RS, SDS je energiju gubio i na uporno nadmetanje u ispraznoj retorici s Dodikom oko pitanja “ko su veći Srbi i patrioti“.
SDS je tako u ideološkom smislu presjekao put na koji je Bosić stranku poveo, pozicionirajući je od nacionalne desnice više ka centru, vraćajući se na temelje uspostavljene tokom ratnog perioda, a zbog kojih je gotovo cijelo njeno rukovodstvo završilo pred Hašim tribunalom. Bilo s pravosnažnim predsudama, ili onim izrečenim u prvom stepenu za ratne zločine, uključujući i zločin genocida počinjen nad bošnjačkim muškarcima i dječacima u julu 1995. u Srebrenici.
Foto: Utemeljitelj SDS-a, Radovan Karadžić, osuđen za genocid i najteže ratne zločine, na čiju se politiku Govedarica “referirao”
Stoga je poruka koju je Govedarica javno izrekao u jeku izborne kapanje “da će, bude li izabran za predsjednika RS, biti kao osnivač SDS Radovan Karadžić, a ne kao Milorad Dodik“, nanijela daleko više štete i njemu i SzP nego koristi. Naime, čak i onaj dio građana koji je namjeravao, dajući glas Govedarici glasati protiv dvanaestogodišnje politike SNSD-a, ili nije glasao ili je glas poništio.
I nadanje da će banjalučki građanski bunt zbog višemjesečne bezuspješne istrage u ubistvu Davida Dragičevića Govedarica i opozicija uspjeti kapitalizirati u svoju korist pokazalo se neosnovanim. Istina, Banjaluka je dala značajnu podršku kandidatima SzP-a, ali u konačnici to nije bilo ni približno dovoljno i za konačnu izbornu pobjedu.
Na kraju, treba svakako reći i da je na ovim izborima SDS imao i jakog protivnika u zvaničnom Beogradu, koji je otvoreno podržavao Dodika i njegove partnere.
Komentarišući stanje u SDS-u, predsjednik udruženje građana ReStart Srpska Stefan Blagić navodi da se SDS “raspada već godinama”, ali da je to najočitije bilo 2014. kada se nije reagovalo na političku korupciju u Narodnoj skupštini RS i odlazak poslanika iz te stranke.
GOVEDARICI OZBILJNO UGROŽENA POZICIJA
„Ne smatram da Govedarica neće moći sačuvati stranku i ostati na čelu SDS-a, ali je pitanje koliko će SDS-a zaista biti nakon konstituisanja vlasti. SDS koji je dobio 16 poslanika, već je trojicu izgubio a da Narodna skupština nije ni konstituisana. Zato je sada ključno pitanje šta će SDS biti u budućnosti? Da li će se pretvoriti u kofer stranku? I zato i nisam optimističan previse”, podvukao je Blagić.
Kazao je da njegovo mišljenje dijele i ostali politički analitičari te da “Govedarica sada plaća cijenu loših politika kako svojih, tako i svojih prethodnika, koji su pravili dogovore s lokalnim knezovima, pa tako i dozvolili da SDS postane stranka lokalnih feudalaca, umjesto prava politička stranka”.
Foto: Stefan Blagić se pita šta će SDS biti u budućnosti
Član Glavnog odbora SDS-a Slobodan Stanić takođe smatra da opstanak SDS-a nije upitan.
“Iz stranke su već otišli ili će otići oni koji su lične interese podredili stranačkim i za neke se to znalo i tokom kampanje. Putem Doboja mogli bi krenuti Sokolac i Zvornik, a to znači da bi SDS mogao ostati bez još tri poslanika u Narodnoj skupštini. Ali SDS će i opstati i dići se na noge“, rekao je Stanić.
Osim što je ostvario na oktobarskim izborima lošiji rezultat i za Narodnu skupštinu i za Parlament BiH nego 2014. godine, SDS, odnosno Govedarica je kao kandidat SzP izgubio i u utrci za predsjednika RS. Ma koliko da je izbornih krađa ili manipulacija bilo, CIK BiH, a potom i Apelaciono vijeće Suda BiH, odbacili su sve žalbe na neregularnost izbornog procesa.
Ako bi slijedio principe ustanovljene nakon Čavićeve ostavke, i Govedarica bi svoj mandat predsjednika trebao ponuditi stranci, ili pak sam podnijeti ostavku. No, konstantno se zaklanjajući iza fraze “da će sve odluke donositi organi stranke”, Govedarica odbija da se eksplicitno o tome izjasni te su zbog toga sada sve opcije otvorene. Da zadrži poziciju lidera SDS-a, da podnese ostavku, ili da bude smijenjen.
Ko bi u tom slučaju preuzeo SDS i kojim bi putem stranka dalje išla – tek nakon razrješenja ovih dilema bit će poznato.
