piše: Muhamed Kovačević
Koncesija je po definiciji pravo na korištenje nacionalnog dobra, za obavljanje privredne djelatnosti. Koncesija je pravo koje se prodaje, na temelju njega se ostvaruje zarada. Na osnovu toga potrebno je poduzetničku glavnicu kupiti prije korištenja.
Kako funkcioniše sistem?
U oktobru 2011. godine, Skupština kantona Sarajevo donijela je Zakon o koncesijama. Već sljedeće godine načelnici općina Stari Grad, Vogošća i Novo Sarajevo su uputili zahtjev za tumačenje ovog zakona Ustavnom sudu FBiH, zbog obrazloženja da usvojeni zakon ide na štetu lokalnim zajednicama koje posjeduju zemljište pogodno za eksploataciju prirodnih ruda i minerala. U biti to izgleda ovako:
Kantonalno ministarstvo privrede donese odluku o lokacijama pogodnim za eksploataciju i uputi javni poziv. Vi ako nemate firmu registrujete se u roku od nekih 50-ak dana, javite se, naravno, na poziv i onda koristite mnoge mogućnosti koje vam taj poziv obezbjeđuje.
Prva mogućnost jeste da bez obzira što je kanton darivalac koncesijskog prava, vi ako imate „štelu“ u općinskom vijeću, možete putem direktne pogodbe sa općinom dobiti koncesijsko pravo.
Druga mogućnost se odnosi na isti postupak, ali prema višim nivoima vlasti, recimo federalnom ministarstvu privrede.
Nakon što dobijete mogućnost da vršite eksploataciju prirodnih bogatstava na određenom terenu, tek tada vam se otvaraju beskrajne kombinacije manipulacije.
Uzmimo samo u obzir jedan primjer. Recimo da želite da eksploatišete mineralnu vodu iz Sarajevskog polja. Podnesete zahtjev na eksploataciju 100 litara po minuti i taj zahtjev vam se, naravno, odobri. Vi krenete sa pripremnim radovima na bušotini, pronađete izvor (bunar) koji vam omogućuje ekploataciju i onda bez problema eksploatišete, recimo, 1000 litara po minuti. Tada vam se otvaraju dvije mogućnosti. Prva je da vas uhvati kantonalni inspektor i napiše vam novčanu kaznu, koja s obzirom na moguću zaradu ilegalnom eksploatacijom vama ne predstavlja nikakav problem. Druga mogućnost jeste da kantolani inspektor uopšte i ne otkrije vaše manipualtivne radnje iz jednog prostog razloga što ne posjeduje tehničku opremu kojom bi utvrdio vašu nelegalnu eksploataciju. Nakon ovih mogućnosti vama kao poduzetniku dolaze i pogodnosti. Naime, ako ste dovoljno drski, bezobrazni i bahati, vi slobodno možete ostaviti uništen teren na kojem ste vršili probna iskopavanja ili eksploataciju, iako ste po zakonu dužni da ga vratite u stanje prije vašeg korištenja. I tu vam se opet otvaraju dvije mogućnosti. Prva je da otkriju da niste ispoštovali zakonske odredbe i protiv vas podnesu krivičnu prijavu, koja će se „kiseliti“ taman toliko dok vi ne ugasite firmu, a zarađeni novac prebacite na treću osobu. Ili, postoji mogućnost da se protiv vas i ne podnese krivična prijava. U oba slučaja, i sa i bez krivične prijave, vi kao poduzetnik bez problema možete konkurisati na sljedeći javni poziv kantonalnog ministarstva i vršiti eksploataciju na nekom drugom mjestu.
Neko ipak radi
Da bih kao autor teksta izbjegao špekulacije ove vrste, uputio sam zvanična pitanja zvaničnim institucijama zaduženim za nadzor i odobrenje koncesijskih dozvola u Kantonu Sarajevo. Odgovor sam jedino dobio od Kantonalne inspekcije, službe koja u okviru svojih mogućnosti očigledno radi vrlo dobar posao. Na moje pitanje o statističkim parametrima o broju aktivnih eksploatacijskih polja, kao i broju poduzetih kaznenih prijava, dobio sam odgovor da su u Kantonu Sarajevo za proteklu 2018. godinu bila aktivna tek četiri od 23 eksploatacijska polja, a da je novčani iznos po izrečenim kaznama za „nepravilno“ korištenje resursa 12.000 KM. Zanimljivo bi bilo vidjeti kakve bi statističke podatke dobili, u slučaju da umjesto jednog geološkog inspektora, inspekcija posjeduje, recimo, četiri ili više. Tek tada, uz adekvatnu tehničku opremljenost, sigurno bi poštivanje zakona bilo na izvrsnom nivou. Naravno, te stvari nisu u nadležnosti inspekcije, nego njenog poslodavca vlade kantona, odnosno svih vlada od 2011. godine, kada je zakon donesen, i kada je trebalo misliti i na te stvari. Ipak, korekcija je napravljena 2016. godine, kada je Vlada po hitnom postupku usvojila određene amadmane na Zakon o koncesiji, nažalost, i dalje bez prave podrške instituciji Kantonalne inspekcije.
Druga institucija kojoj je postavljeno pitanje jeste Kantonalno ministarstvo privrede, na čelu sa ministrom Harisom Bašićem. Na moje pitanje da li će se vršiti revizija koncesijskih ugovora sklopljenih za vrijeme njegovog prethodnika ministra Muharema Šabića, te da li će u slučaju da se otkriju nepravilnosti biti podignute krivične prijave protiv odgovornih, nisam dobio odgovor. S obzirom da je ministar Bašić „friško“ zauzeo fotelju, može se očekivati da će u narednom periodu imati obzira prema istraživačkim novinarima i medijima, odnosno da će popraviti svoje odnose s njima.
Općinska pravila igre
S obzirom da je općina Ilidža, jedna od najbogatijih općina u cijeloj BiH kad su u pitanju mineralne i ljekovite vode, a kao što je već navedeno u inspekcijskom odgovoru, da se na njenoj teritoriji nalaze tri od četiri aktivne eksploatacijske radnje, bilo je sasvim prirodno da ona bude i u žiži ovog istraživačkog teksta. Općinsko vijeće, zajedno sa načelnikom, pripada Stranci demokratske akcije, što uz činjenicu da je prethodni ministar Šabić iz iste stranke, vama kao poduzetniku odmah daje mogućnost, da putem direktne pogodbe i općinskog vijeća, vršite ekploataciju na spomenutoj teritoriji. No, da je situacija ipak malo drugačija, saznali smo zahvaljujući općinskom vijećniku iz Socijaldemokratske partije, gospodinu Nedžadu Tinjku, koji je nakon svog privatnog istraživanja, odlučio poslati pitanje tadašnjem ministru Šabiću, o stanju eksploatacijskih polja na području općine Ilidža.
Odgovor koji je dobio od tadašnjeg ministra Šabića je veoma zanimljiv. Toliko je, naime, zanimljiv da bi meni lično bilo interesantno gledati u kantonalnom sudu, kako gospodin Šabić objašnjava činjenicu, da firma koja vrši eksploatacijsku radnju, nema potpisan ugovor sa pravnim davaocem tog prava. Odnosno, kako je moguće da jedna firma, koja ima potpisan ugovor sa višim nivoom vlasti (koji nije vlasnik dodjela prava), vrši eksploataciju bez odobrenja nižeg nivoa vlasti (koji je vlasnik dodjele prava, odnosno daje pravo na eksploataciju)?
Da li će sada samo gospodin Šabić pred kantonalnim sudom odgovarati na pitanja kantonalnog tužilaštva, da li je on kao ministar bio direktni pregovarač, ili je samo „ovjeravao“ već utvrđen sporazum sa firmama koje su vršile eksploataciju, ostaje da se vidi.
Želeći da steknem uvid u trenutno stanje u toj oblasti, pozvao sam gospodina Samira Avdića, općinskog vijećnika Socijaldemokratske partije, koji mi je dao odgovore na nekoliko pitanja :
Da li ste upoznati sa imenima firmi i lokacijama na kojima se vrši eksploatacija sirovina i materijala na Ilidži?
Kao vijećnik ne, samo kao građanin koji se informisao iz medija, kroz svoja istraživanja i po sjećanju, ukoliko je davanje saglasnosti za korištenje određenog koncesionog dobra bilo na nekoj od sjednica vijeća. U tome i jeste problem, te sam zbog toga predložio zaključak vijeća po kojem od nadležnog Ministarstva privrede KS tražimo spisak svih ilidžanskih koncesionih dobara na kojima se vrši eksploatacija, te godišnji plan eksploatacije koji su po Zakonu o koncesijama bili dužni napraviti. Takav zaključak je prije dvije godine podržan od strane kolegica i kolega iz OV Ilidža, ali informacije koje smo tražili do danas nismo dobili. Taj zaključak kasnije je na sjednicama kolegija pretvoren u molbu, pa u apel, pa u urgenciju, međutim, nikad nismo dobili tražene informacije. Zbog toga, Klub vijećnika SDP BiH u OV Ilidža još prije godinu dana je poručio da neće podržati nijedan zahtjev za davanje saglasnosti za korištenje koncesionog dobra dok ne dobijemo tražene informacije – što podrazumijeva: godišnji plan korištenja koncesionih dobara u KS, lokacije koncesionih dobara, nazive firmi koje koriste svako od pojedinačnih dobara, finansijske detalje ugovora, te historijat izmirivanja obaveza prema KS i Opštini Ilidža.
Da li ste upoznati s nekim malverzacijama ili nečasnim radnjama koje se dešavaju u tom procesu?
S obzirom da nisam imao uvid u ugovore i historijat odnosa, sopstvene sumnje u kontekstu korištenja koncesionih dobara na Ilidži ne bih automatski vezao za moguće nečasne radnje, zbog časnih korisnika koji eventualno izmiruju svoja dugovanja i eksploatišu dobra u skladu sa ugovorom a kojima ne želim činiti poslovnu štetu. Međutim, ignorisanje zahtjeva OV Ilidža od strane nadležnog ministarstva, te potpuno indolentan odnos opštinske vlasti prema ovom pitanju, indikator su mi na osnovu kojeg pretpostavljam da moje sumnje nisu bezrazložne. Zamislite da na moje pitanje upućeno pomoćnici načelnika za finansije, na osnovu čega je uradila ovogodišnju projekciju prihoda od koncesija, dobijam odgovor da mi ne znamo koliko će nam Minsitarstvo privrede KS uplatiti novca po ovom osnovu (a poznato je da se po pozitivnim zakonskim propisima prihod dijeli između kantona i opština u omjeru 40/60 %) već oni, tako, uplate s vremena na vrijeme i to je to. Zamislite koji je to stepen komunikacije i saradnje između dva nivoa vlasti koji su zaduženi da štite našu zajedničku imovinu. Nemam razloga da ne vjerujem pomoćnici načelnika koju sam spomenuo, ali ne mogu da vjerujem da načelnik i stranka iz koje dolazi ne mogu napraviti bolju saradnju i komunikaciju sa ministrom koji čak dolazi iz iste stranke. Bilo bi zanimljivo istražiti iz kojih stranaka dolaze korisnici koncesionih dobara i da li izmiruju zakonom propisane obaveze. Prema finansijskim izvještajima Kantona Sarajevo dugovanja po ovom osnovu mjere se desetinama miliona KM pa, eto, ta informacija je možda djelomični odgovor na Vaše pitanje.
Kakvo je Vaše stajalište kad je u pitanju sistem dodjela koncesija na opštinskom nivou?
Radi se o lošem sistemu koji dopušta previše prostora za malverzacije i ne osigurava u zadovoljavajućoj mjeri zadovoljenje opšteg interesa, odnosno interesa Kantona Sarajevo i opština na kojima se nalazi koncesiono dobro. Zakon predviđa da Ministarstvo privrede KS napravi godišnje planove eksploatacije koncesionih dobara i da na osnovu tih planova raspisuje javne pozive na koje se mogu prijaviti zainteresovani privredni subjekti. Samo izuzetno, ukoliko se pojavi interes za koncesiono dobro koje nije predviđeno tim kantonalnim planom, zainteresovani privredni subjekt može izraziti svoj interes i inicirati odnos sa ministarstvom, ali uz prethodno obezbijeđenu saglasnost opštinskog vijeća s obzirom na lokaciju koncesionog dobra. Pozivam Vas da istražite koliko je ugovora nastalo s obzirom na kantonalni plan, ukoliko taj dokument uopšte i postoji, a koliko ovim “izuzetnim” putem. Bilo bi zanimljivo istražiti i da li postoje primjeri da se određeni privredni subjekt koji koristi neko koncesiono dobro zbog neizmirivanja ugovorom predviđenih obaveza nalazi u sudskom procesu sa nadležnim organom, ali bez obzira na to nastavlja eksploataciju koncesionog dobra, dok se sudski proces odužuje do u nedogled.
Samir Avdić
Naravno, na ovu temu sam htio razgovarati i sa referentom za pravna i imovinska pitanja općine Ilidža, gospodinom Jasminom Voloderom. Ali i pored mojih konkretnih pitanja u vezi sa brojem aktuelnih eksploatacijskih polja, te finansijskom dobiti općine kad je to u pitanju, odgovor nisam dobio. S obzirom da je ovo već drugi put da mi općinske službe općine Ilidža ne odgovaraju na moj službeni upit, stičem dojam da se radi ili o informatičkoj nepismenosti, ili o drskoj bahatosti, po čemu je, inače, poznat njihov šef, načelnik Općine Ilidža prof. dr Senaid Memić.
Za kraj napominjem da je ovaj tekst samo kap u moru potencijalnih korupcijskih afera koje se odnose na privrednu granu koja je prema planovima Vlade iz te 2011. godine, trebalo da obezbijedi Kantonu Sarajevo 20 miliona KM na godišnjem nivou.
*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
Autor: Impuls
