Piše: Davor Obrdalj (Oslobođenje)
Ko je Karlo Bozzolo, kojeg crnogorski DNP titulira visokim predstavnikom UN-a u BiH, istražili smo s kolegom iz podgoričkih Vijesti
Podatke da je “do 1996. godine u Srebrenici i okolini ubijeno oko 1.600 civila i oko 2.400 vojnika, muslimana”, Karlo Bozzolo tvrdi da je “dobio od plavih šljemova”.
– To sam čuo od njih, tamo, direktno. Trista posto tvrdim da je to tačno, kaže ovaj Italijan iz Danilovgrada.
ŠARLATAN I NEGATOR GENOCIDA
“Civili su bili kolateralna šteta”, rekao je Bozzolo za Vijesti, a povodom saopštenja Demokratske narodne partije (DNP), koja je 12. maja obavijestila javnost da je njen predsjednik Milan Knežević “dobio pisanu izjavu od gospodina Karla Bozzole, visokog predstavnika UN-a za vrijeme građanskog rata u Bosni i Hercegovini” u kojoj “gospodin Bozzolo pod zakletvom otkriva nove činjenice i detalje koji se odnose na dešavanja u Srebrenici 1995. godine”.
Saopštenje je izazvalo nemalu pažnju ne samo zato što osoba pod ovim imenom nikada nije bila visoki predstavnik UN-a u BiH već mnogo više zbog navoda koji se mogu tumačiti i kao direktno negiranje genocida.
– U Srebrenici je po šumama stradalo oko 1.100 civila muslimana, jer su bili naoružani i odgovarali su na napade, ali je bilo i onih koji su kao nenaoružani takođe stradali, njih oko 250 oko Srebrenice za oko tri godine, a vojnika muslimana oko 2.500 do 2.800 do kraja rata. Svi ostali sahranjeni doneseni su iz drugih gradova i sela, kazao je u izjavi Bozzolo.
Jovana Todorović, portparolka DNP-a, na pitanja upućena Milanu Kneževiću u vezi sa ovom izjavom, odgovorila je da bi bilo najbolje o svemu porazgovarati direktno sa Bozzolom i ustupila njegov broj telefona.
Ispostavilo se da Bozzolo živi u Danilovgradu i da je vitalni 70-godišnji Srbin iz Crne Gore, kako je sam rekao, koji ima i italijansko državljanstvo.
Bez ikakvog ustezanja je pristao na intervju, objašnjavajući da je njegov otac Italijan bio vojnik u Crnoj Gori tokom Drugog svjetskog rata, zaljubio se u Karlovu majku Danilovgrađanku i zajedno su nakon kapitulacije otišli na Apeninsko poluostrvo.
Zov svoje druge ili, možda, prve otadžbine osjetio je, priča, početkom rata u bivšoj SFRJ. Pošto mu je iz Crne Gore rečeno da nema potrebe da ratuje, osnovao je u Trstu humanitarnu organizaciju ASIT. Uz pomoć, kako kaže, uglednog ljekara dr. Marina Andolinyja prikuplja lijekove koje potom šalje u zaraćena područja gdje se ubrzo i sam našao.
– Obilazio sam bolnice i organizovao dobijanje donacija, kao i zbrinjavanje bolesne djece i ranjenih lica u BiH za liječenje u bolnicama EU, ispričao je.
U toku rata, krajem 1994. i početkom 1995. godine tri puta je, kaže, dolazio u okolinu Srebrenice.
– Kad se desio taj slučaj, ja sam bio na Sokocu, u bolnici, i zvao sam generala Mladića. Ne znam zašto sam ga zvao, ali Mladić mi je rekao da je NATO u okolini Srebrenice pogodio bolnička kola sa četiri ranjenika muslimana i dva srpska doktora. Ja sam odmah otišao u Srebrenicu. Oni su tog dana pratili autobuse, priča Bozzolo, uz objašnjenje da su “jedinice Nasera Orića pobile oko 2.000 Srba i zbog toga je Mladić bio pod velikim pritiskom, jer je mnogim njegovim vojnicima Orić pobio porodice”.
Ističe da su u šumama oko Srebrenice stradali i civili i Orićevi vojnici koji su pratili te kolone. Brzo se ispravlja i kaže da su i ti civili bili naoružani.
Na pitanje da li je on lično to vidio, Bozzolo se prisjeća da je u okolini Vlasenice vidio kolonu izbjeglica. Kaže kako je obavijestio komandanta Zvonka Bajagića (poznatog pod nadimkom Duga puška, op. aut) i potrčao prema naoružanom vojniku iz te kolone te mu rekao: “Nemoj pucati, ja sam UNPROFOR! Neće ti ništa biti!”
Prema Bozzolinom svjedočenju, on je spasio te Bošnjake jer ih je kasnije Bajagić “otpratio” ka Zenici.
Bozzolo je ispričao da je vidio pored puta ubijene civile, ali da je među njima bilo i Srba, međutim, on tada nije smio da govori o tome.
Zatim prelazi s pričom na bolnicu u Milićima koja je, kaže, bila prepuna civila ranjenika iz okoline Bratunca. On je pomogao lijekovima i kamionom glukoze koju je imao u svojim vozilima.
Vraća se na Srebrenicu, ali dosta konfuzno objašnjava kako od 11. do 15. jula nije bio u samoj Srebrenici, ali odmah potom tvrdi da je bio “sa unproforcima i Mladićem kad je bilo ono oko autobusa”. Radi se, zapravo, o poznatoj sceni kada Mladić ulazi u autobus pun Bošnjaka i obećava da im se ništa neće desiti.
– On (Mladić, prim. aut) im je tada rekao da može da ide ko hoće, mogu i da ostanu, dlaka im neće faliti, kaže Bozzolo, dodajući da je Mladić rekao da on ne može da odgovara za ono što se dešava okolo, ali da je dobro što je došao UNPROFOR.
– Civili su bili kolateralna šteta, kaže Bozzolo i dodaje da je do 1996. u Srebrenici i okolini ubijeno oko 1.600 civila i oko 2.400 vojnika, kako on kaže, muslimana. Te podatke, tvrdi, dobio je od plavih šljemova. “To sam čuo od njih, tamo, direktno. Trista posto tvrdim da je to tačno”, izričit je Karlo Bozzolo, koji na podsjećanje da u izjavi kaže da su muslimani dovozili mrtve iz drugih krajeva i pitanje da li je to on vidio i da li ima dokaza za ovakvu tvrdnju, kaže da su iz Zenice mnogi sahranjeni u Srebrenici bez kontrole Srba.
Na podatak o preko 8.000 stradalih Bošnjaka, Bozzolo samo kaže: “Ne, nije to istina.”
Pošto u izjavi tvrdi da je u Srebrenici stradalo samo 250 civila, na pitanje da li to znači, prema njegovom tumačenju, da je oko 8.000 ljudskih tijela prebačeno iz drugih krajeva BiH u Srebrenicu i da li ima dokaza za ovakve tvrdnje, odgovara: “Slušajte, pa ima snimaka puno… To su bile službene izjave, nečija strategija je to. Imali su neki projekt sigurno.”
No, na pitanje da li zna nešto o masovnim grobnicama, Bozzolo kaže da ne zna jer u tom periodu nije bio tamo. Također, nije čuo ni za paravojnu formaciju Škorpioni, čiji su snimci pogubljenja civila objavljivani javno.
Ali, objašnjava, javio se sam Kneževiću kada je “počela ova priča o genocidu, a genocida nije bilo”.
Kaže da se zakleo Kneževiću lično da je izjava istinita.
– Doša’ je Milan Knežević, Karlo, kuneš se da je sve ovo istina. Kunem se, živa istina, ispričao je Bozzolo kolegi Vukašinu Obradoviću iz Vijesti, koji ga je pitao i zašto nema datuma na izjavi.
– Ta izjava je davno napisana, prije 10 godina je bila ona spremljena. Sada sam je samo obnovio, odgovara.
Izjava je, naime, štampana na memorandumu F. I. D. H (International Federation for Human Rights) i Lege Italiana. Odgovarajući na zapažanje da su na memorandumu i logo UN-a i EU, Bozzolo objašnjava da su oni bili tu još 1991. ili 1992. godine kad su mu, kako kaže, “dali paket u Rimu”.
– To sam ja dobio od Lege Italiana, od predsjednika… To je moj pečat i potpis. Imao sam na to pravo, dodaje Bozzolo i kaže da ove dvije organizacije ne znaju za ovu izjavu.
Na pitanje da li zna da je negiranje genocida krivično djelo, odgovara potvrdno i dodaje: “Znam, čekam da me pozovu. Spremio sam se za njih.”
GENOCID NIJE STVAR MIŠLJENJA
U Delegaciji Evropske unije u BiH ističu da je u Srebrenici počinjen genocid i da to nije stvar mišljenja, već je riječ o historijskoj činjenici, pravno utvrđenoj od Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju 2004. i Međunarodnog suda pravde 2007. godine.
– Bilo kakvo negiranje, banalizacija, opravdavanje ili veličanje genocida ili njegovih počinilaca je neprihvatljivo, navodi se u odgovoru povodom tvrdnji Karla Bozzole, te ističe da u Evropi nema mjesta za negiranje genocida, revizionizam i veličanje ratnih zločinaca.
– EU odbacuje svako poricanje, relativizaciju ili pogrešno tumačenje genocida u Srebrenici. Pomirenje se može graditi samo na istini, miru i pravdi. Svi građanski i politički lideri u Bosni i Hercegovini i regionu imaju odgovornost da zajedno rade na izgradnji bolje budućnosti zasnovane na dijalogu i međusobnom razumijevanju u cilju jačanja i odbrane mira i ljudskog dostojanstva za dobrobit svih generacija, kazali su nam u Delegaciji EU u BiH.
