Novac za održavanje okrobarskih izbora u Bosni i Hercegovini osiguran je “bonskim ovlastima” visokog predstavnika, koje Christian Schmidt ne oklijeva da upotrijebi. Tako je nakon što Vijeće ministara i Ministarstvo finansija Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) BiH nisu osigurali novac,Shmidt presjekao 7. juna i prekinuo opravdanja državnog ministra finansija i trezora BiH Vjekoslava Bevande, zvaničnika HDZ-a BiH, da korištenje akumuliranih sredstava za finansiranje izbora nije u skladu sa zakonom.
Nedonošenje odluke o finansiranju Opštih izbora, skoro cijeli mjesec, izgledalo je kao jasna taktika HDZ-a BiH nakon neuspjelih pregovora o izmjenama Izbornog zakona BiH prema njihovim pravilima – za šta nije bilo većine, a za koje su u Evropskoj uniji (EU) lobirali i političari iz susjedne Hrvatske.
KLJUČNE FINANSIJSKE POLUGE POD KONTROLOM HDZ-a
Očigledno je HDZ tražio vrijeme u kojem će i diplomatskim pritiskom pokušati da osigura da se Izborni zakon izmjeni na način da na izborima, prije svega, u državno Predsjedništvo dovedu, kako kažu, “legitimnog predstavnika” Hrvata u BiH.
“Legitimno predstavljanje Hrvata u slučaju HDZ-a svelo se na gospodarenje finansijskim sektorom vertikalno”, ocjenjuje za Inforadar poltički analitičar Adnan Huskić, i dodaje da je, osim finansija, i Ministarstvo pravde resor koji može da bude instrument u procesu blokada.
Činjenica je da ova politička partija, čije se djelovanje pune dvije decenije svelo na priču o ugroženosti naroda, gotovo isto toliko vremena, između ostalog, upravlja i ministarstvima finansijana državnom, entitetskom i u većini kantona sa hrvatskom većinom.
Od aktuelnog vrha HDZ-a, Vjekoslav Bevanda državni je ministar finansija već dva mandata, od 2014. godine. Sedam godina ranije obnašao je također funkciju ministra finansija, ali u Vladi Federacije. Skoro osam godina na čelu federalnog Ministarstva finansija je njegova stranačka koleginica Jelka Milićević, od toga skoro polovinu u tehničkom mandatu. U četiri od deset kantona HDZ-ovi kadrovi su na čelu ministarstava koja upravljaju novcem.
Osim ovoga, HDZ-ov čovjek Miro Džakula je već deset i po godina, puna dva mandata (osam godina, od februara 2012. godine), i pride gotovo dvije i po godine van mandata, na čelu državnih carina (Uprave za indirektno oprezivanje BiH), institucije koja je HDZ-u od suštinske važnosti.
Kada se nije uspjelo sa zadržavanjem novca potrebnog za izbore, lider HDZ-a BiH, odlučio je da ne želi ići u Brisel na sastanak sa predsjednikom Evropskog vijeća Charles Michelom, a za koji su žustro lobirali iz susjedne Hrvatske. Neodlazak je objasnio da je “sastanak organiziran s previše sudionika i u formatu koji je za njega bio obeshrabrujući”.
“Jedna hrvatska politička stranka danas je u Bruxellesu zamoljena da pregovara o političkom sporazumu s devet bošnjačkih i šest srpskih stranaka. Format je bio obeshrabrujući i nemoguće je bilo postići pošten dogovor s onima koji promiču kršenje Daytonskog sporazuma”, naveo je Čović u objavi na Twitteru.
Huskić vjeruje da je riječ o političkim manevrima Dragana Čovića kojima i na taj način želi pokazati svoje viđenje cjelokupne situacije, ali i kao dio kampanje pred predstojeće izbore.
SVE VIŠE BRISELA BEZ ČOVIĆA
Na sastanku u Briselu, bez Čovića, postignut je Sporazum o načelima funkcionalne BiH, te dogovoreno efikasno provođenje izbora. Šest mjeseci nakon izbora, politički lideri su se obavezali provesti izbornu reformu i ograničenu reformu Ustava BiH kako bi se osigurala puna usklađenost s presudama Evropskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda BiH te preporukama OSCE-a i Antikorupcijskog tijela Vijeća Evrope (GRECO).
No, Dragan Čović, iako nije otišao u Brisel, poziva se na Sporazum potpisan tamo kada je to politički potrebno, i kada mu je previše da čeka šest mjeseci. Skupa sa ostalim hrvatskim delegatimapredložio je izmjene i dopune izbornog zakona koje su 15. juna usvojene u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Bošnjački delegati ranije su uložili veto na ovaj prijedlog, ali je Ustavni sud BiH presudio da prijedlog nije štetan po bošnjačke nacionalne interese.
Jedna od najvećih predloženih izmjena odnosi se na izbor članova Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Njom se predviđa da za hrvatskog člana Predsjedništva BiH bude izabran kandidat sa najvećim brojem glasova među hrvatskim kandidatima u Federaciji BiH. Uz taj uslov, kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH mora da osvoji najviše glasova među hrvatskim kandidatima u najmanje tri od pet kantona u Federaciji BiH, Hercegovačko-neretvanskom, Srednjobosanskom, Zapadnohercegovačkom, Kantonu 10 i Posavskom kantonu.
Izmjene se odnose i na izbor delegata u Domu naroda u Federaciji. Tako bi iz Hercegovačko-neretvanskog kantona bila birana četiri delegata u Klub Hrvata u Domu naroda Federacije BiH.Srednjobosanski i Zapadnohercegovački bi delegirali po tri delegata, Kanton 10, Posavski i Zeničko-dobojski po dva.
Prijedlog će razmatrati Predstavnički dom Parlamentarne skupštine, a Dragan Čović vjeruje da će zastupnici “imati mudrosti” da se naprave preinake.
“I da nakon provedenih izbora, u skladu s raspravom u Briselu, stvorimo ambijent da do i nakon izbora poštujemo kodekse ponašanja, a nakon stvorimo vlast i ambijent da pokušamo ići ka kandidatskom statusu BiH”, jedna je od niza sličnih Čovićevih izjava.
Dan prije nego što je Dom naroda usvojio Prijedlog izmjena Izbornog zakona, u kratkom intervjuu za HRT visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, na pitanje da li je spreman “bonskim ovlastima” nametnuti i pravedniji izborni zakon, odgovorio je kako oklijeva da ih upotrijebi, no da neće oklijevati ako to bude nužno.
“Uvijek prvo trebamo tražiti racionalno rješenje. Jako sam zahvalan što sada vidimo, zahvaljujući izjavi koja je donesena kod gospodina Michela u Bruxellesu, a nadopunom gospodina Čovića, kako se izborni zakon mora poboljšati. Nadam se da ćemo to učiniti na vrijeme. Pozorno ću promatrati što će biti za šest mjeseci”, rekao je on.
HRVATI IZ RS ZA ČOVIĆA NE PREDSTAVLJAJU NIŠTA
Analitičar Adnan Huskić smatra da se priča o pitanju položaja Hrvata i hrvatskog člana Predsjedništva, kako ga i na koji način treba birati, ne može voditi ukoliko se ne uzmu u obzir svi elementi vezani za podjelu vlasti.
“Kod nas se istovremeno ne koristi princip proporcionaliteta. Hrvati, iako namalobrojniji narod, imaju trećinu svih pozicija u BiH. Ova priča nije jednodimenzionalna. Oni su je uspješno prebacili samo na taj teren i tu je hrvatska diplomatija i hrvatska zvanična politika bila instrumentalna, u tom smislu da ključnim učini pitanje legitimnog izbora u Domove naroda i u Predsjedništvo”, objašnjava on.
Podsjeća da se o izbornim i ustavnim reformama raspravlja već 16 godina, da niko od bosanskohercegovačkih političara nije ništa uradio niti makar pokazao želju da iskorači naprijed, te da svi koji učestvuju u tom procesu izvlače korist posebno pred izbore.
On vjeruje da je HDZ, kroz cijeli proces pokušaja izmjena Izbornog zakona, onaj koji je rađen pod patronatom EU i Sjedinjenih Američkih Država, nastupala sa maksimalističkim zahtjevima i bez ikakve želje da se dođe do rješenja, približavanja stavova ili akomodacije različitih pozicija koje postoje, jer, kako kaže, šta bi ta stranka mogla da ponudi drugo svojim biračima izuzev izborne reforme.
Istovremeno u političkom programu HDZ-a BiH, ali i HDZ-a Hrvatske, Hrvati koji su se vratili u Republiku Srpsku i veliki broj onih koji su devedesetih godina prošlog vijeka sa te teritorije protjerani – ne postoje. Huskić vjeruje da je riječ o konsenzusu koji je postignut.
“Srba više nema u Hrvatskoj, mi smo to pitanje riješili, pitanje Hrvata u RS je isto takvo pitanje. Oni su kolateralna šteta u svemu ovome. Ta se situacija počistila, tu su kao izravnati računi i srpska i hrvatska politka u BiH polazi od sadašnjeg stanja. Niko se više ne vraća na popise iz devedesetih. Rekao bih da je stvoren konsenzus po tom pitanju i u Srbiji i u Hrvatskoj”, dodaje on.
Dok se na državnom nivou stvaraju naizgled nepremostivi konflikti, političke kampanje vode igranjem na nacionalnu kartu, ugroženost koja može tek da se riješi izmjenama izbornog zakonodavsta na koje niko nije spreman, na nižim nivioma te kada su u pitanju javna preduzeća – saradnja je savršena.
Raspodjela pozicija nadzornih odbora, gospodarenje javnim resursima, kontrola nad javnim preduzećima, dešava se u nevjerovatno sinhronizovanom sadejstvu. S te strane se, kaže Huskić, postavlja pitanje da, ako zaista možete funkcionisati na tom nivou na taj način, u čemu je onda problem.
“Znači, dok mi ovo pričamo milijarde javnog novca se slijevaju u private džepove. U svakom momentu milioni novca građana se preljevaju u private džepove ljudi koji su dio ove šire klijentele koja čini vlast”, zaključuje on.
