Mladi iz Srebrenice i Bratunca osuđuju zapaljive govore političara i pozivaju na odgovornost sve pojedince koji stvaraju govor mržnje u javnom prostoru.
Na jučerašnjoj radionici “Govor mržnje: Kampanja prevencije” koju je organizovalo Udruženje “Adopt Srebrenica” mladi su razgovarali o govoru mržnje u vlastitoj sredini, te na praktičnom prepoznavanju takvog govora na društvenim mrežama i medijima analizirali ovu pojavu i posljedice koje ostavlja na život mladih. Učesnici su također zajedno radili na kreiranju slogana u svrhu kampanje prevencije govora mržnje.
Mladi su naglasili da govor mržnje koji se pojavljuje u raznim oblicima, ali najčešće pred izbore i za vrijeme obljetnica stvara atmosferu straha i nelagode, i da su postupci pojedinaca, naročito političara koji koriste takav govor, veoma neodgovorni i zlonamjerni. ”Mladi zaslužuju normalan život u kojem će biti moguće ostvariti uspjeh i gdje će biti važno ko je kakav čovjek, a ne koje je pripadnosti”, istakli su učesnici radionice.
“Za vrijeme bitnih datuma i pred izbore govor mržnje je izražen. Dešava se i među našom generacijom. Bilo bi bolje da toga nema, ja gledam kakav je ko čovjek”, kazao je Stojan. “Mladi nose teret prošlosti. Želimo da se okrenemo budućnosti. Na putu uspjeha nema mjesta stereotipima i govoru mržnje”, kazala je Ivana.
Predavač Bekir Halilović iz “Adopt Srebrenica” kazao je da je veliki problem govora mržnje u porodici. “Govor mržnje je sveprisutan u regiji Srebrenice ali taj se problem gura pod tepih. Zbog svih okolnosti živimo jedni pored drugih , a ne jedni sa drugima. To je luksuz jer nas nema mnogo i treba da pokažemo zajedništvo. Obični ljudi ne prepoznaju uvijek govor mržnje ali ga prihvataju i tolerišu. Mladi nose krivicu koja nije njihova, ali ne treba stvari stavljati pod tepih, o svemu treba razgovarati”, kazao je Bekir. Predavačica Valentina Gagić-Lazić istakla je da se generacijama mladi odgajaju u atmosferi straha jer se tako lakše kontrolišu ljudi.
“U našoj tradiciji je da se odgajamo u strahu. Ja sam shvatila da ne postoji ideal ispred kojeg bi stavila svoju djecu. To što sam pravoslavka i Srpkinja, to je nešto intimno. Želim da to nije moj primarni identitet, želim da sam prije svega dobra majka, sestra, prijateljica…”
Jučerašnja radionica je nastavak ranije edukacije tokom koje se radilo na analiziranju logičkih grešaka kao instrumenta za prepoznavanje govora mržnje, te govora mržnje kao društvene pojave (pojam, definicija, primjeri). Radionica je realizovana u saradnji sa Univerzitetom u Redingu (Velika Britanija).
