Kupovinom gotovo svih manjih operatera u Republici Srpskoj i uspostavljanjem monopola nad tržištem telekomunikacija u ovom entitetu, koji je sam po sebi nezakonit, kompanija Mtel zauzela je udobnu poziciju u kojoj njeni korisnici više nemaju apsolutno nikakvu alternativu i počela to maksimalno koristiti.
Piše: Vanja Stokić/Foto: Upravna zgrada Mtel-a
Ovo pričaju naši sagovornici ističući da su usluge pomenute firme unazad godinu dana značajno poskupile, a da se prilično zateglo po pitanju investicija, ali i izvršavanja ugovornih obaveza prema korisnicima, koji su ostavljeni da čekaju bolje dane kako bi dobili, na primjer, optički internet. Kako nam je rekao jedan od dobro upućenih IT stručnjaka iz Banjaluke, pokoravanjem i posljednjeg ozbiljnog konkurenta i njegovim minimiziranjem na tržištu, Mtel je postao isključivi provajder fiksne telefonije, kablovske televizije i interneta koji pokriva i do 95 odsto tržišta. On kaže da to znači da, ako vam je dosta njihove usluge iz bilo kojeg razloga i želite da ih napustite, možete samo da pređete… pa u Mtel, odnosno kod nekog od njegovih operatera, bilo da se radi o Telradu iz Bijeljine, Blic netu iz Banjaluke ili Elta-Kabelu iz Doboja.
„Operater po zakonu mora korisniku dati najbrži internet koji je moguć u okviru paketa koji ovaj plaća. Međutim, mi imamo situacije da su čitave ulice pokrivene optičkim kablovima, a da se korisnicima, koji su podnijeli zahtjev za prelazak, mjesecima ne pušta brži internet, iako su uredno podnijeli zahtjev i plaćaju skuplji i brži internet. Oni valjda tako ostvaruju uštede. Dešava se čak i da jave da nema tehničkih mogućnosti za puštanje optičkog interenta, što se meni desilo, a ja, kako se time bavim, vrlo dobro znam da ima. Prebacili su me tek nakon što sam neprestano zvao, pisao i pritiskao da to učine. Tek kada su vidjeli da ne mogu drugačije, ispunili su svoj dio ugovora, a ja da sam mogao, prešao bih kod nekog drugog, ali nemam kod koga. Dakle, oni krše zakone i ugovorne obaveze, ali korisnik ne može zbog toga da raskine ugovor. Ako je potpisao, on mora da plaća ma koliko bio nezadovoljan uslugom i nema gdje drugo da ode, što je osnovno obilježje monopola“, rekao je on za naš portal.
Naš sagovornik objašnjava da mu je jasno zašto to Mtel radi i da se moglo pretpostaviti šta će se dešavati već u trenucima kada se dogodila kupovina operatera. Zašto bi se sada uopšte više i borili da unaprijede uslugu i imaju zadovoljne korisnike kada nemaju više nikakve konkurencije i kada korisnik nema mogućnost da promijeni pružaoca kućnog internet pristupa ukoliko je nezadovoljan uslugom.
Korisnici, logično, mogu da mijenjaju operatera mobilne telefonije i to i rade, jer Eronet i BH Telekom sada već imaju upadljivo povoljnije uslove i pakete, jeftinije i do 50 odsto od Mtela, dok korisnici interneta, fiksne telefonije i kablovske televizije, mogu da koriste usluge samo onog operatera, gotovo uvijek u Mtelovom vlasništvu, koji pokriva lokacijski gradove ili ulice u kojim žive.
„Korisnici negoduju jer nemaju alternativu, pogotovo u oblasti interneta, kablovske i fiksne telefonije. Monopol se već odrazio na kvalitet usluga, koje su redom poskupjele unazad godinu dana, ali i u nedostataku konkurencije zbog kojeg je gotovo obustavljeno investiranje u, na primjer, ubrzavanje uvođenja optike, jer više nema žurbe. Isti je slučaj sa fiksnom telefonijom, sa prebacivanjem sa ADSL-a na VDSL zbog navodnog nedostatka tehničkih mogućnosti, čak i tamo gdje ih ima, pa duplo sporiji internet naplaćuju po cijeni onog brzog, što je suludo“, kaže on.
Jedan od prvih koji su upozoravali na sve loše što će nastati kada jedan operater pokrije kompletno tržište bio je i Banjalučanin Predrag Maličević, koji je još prije godinu dana pisao o “smrti interneta u Srpskoj” i štetnim posljedicama nedostatka konkurencije. U razgovoru za eTrafiku, on je rekao da je najveći problem sa lošim uslugama Mtela to što je to i dalje državna firma, troma i spora, kojoj u prilog ide nepostojanje pravog tržišta i utakmice koji bi je natjerali da svoj posao radi kako treba.
„Firme rade dobro posao kada su primorane, a kod nas to nisu, pa ne rade. Što bi? Država ne reguliše neke stvari, iako je mogla. Mtel je kupio sve što je mogao zato što je to država dopustila, jer se koncentracija nije gledala na nivou entiteta, već na nivou BiH. Po potrebi se kunu u entitete, ali kada im odgovara da naprave ovakvu situaciju, onda gledaju na nivo države. Sada više nema tržišnih razloga da se snižavaju cijene usluga ili brinu o kvalitetu usluge, jer korisnik nema gdje da pređe. U Srbiji je došlo do okršaja između Telekoma i SBB-a, što je dovelo do konkurentnosti i takmičenja između njih, što je uticalo na kvalitet usluge. Kod nas toga nema. Država nije trebalo da to dozvoli, ali jeste i tu ne možemo ništa. Samo da se nadamo da će doći neki drugi igrači, koji će imati podršku vlasti i koji će napraviti neku konkurenciju, a potom uticati na popravljanje usluge“, kaže on.
Maličević govori da Mtel ima i taj problem što je i dalje državna firma, iako u vlasništvu druge države, ali koja nema stoodstotnu idetifikaciju sa vlašću, poput, na primjer, Prointera. Odatle se donekle crpe razlozi za tromost i kašnjenje u uslugama, kaže on.
„Kod Mtela postoji saradnja i kohabitacija sa vlašću, ali vodeći ljudi iz te firme nisu naši sugrađani, oni su došli iz Srbije ovamo. Međutim, iako je ta firma privatizovana, nije došlo do pravog restruktuiranja i tu leži problem. Imaju veliki višak zaposlenih, a sistem je beskrajno spor i odavno zastario. To se vidi već na šalterima na kojima se radnici muče i otpuhuju, jer ne mogu da ubrzaju proces. Rad na tim sistemima, sklepanim i zastarjelim gotovo je nemoguć. To je neko tako napravio da izvuče novac motivisan ne da pomogne, nego samo da sklepa, da radi. Dakle, imamo privatnu firmu, ali takvu da joj se performansi ne mjere, pa onda ni ne znate koliko ste loši, jer nemate na koga da se ugledate. Ljudi, građani, korisnici, ne vole Mtel zato što ga prati epitet državne firme koja služi za zapošljavanje kadrova, ’uhljeba’. Istovremeno, ta firma se ponaša kao mrtav konj, ne reaguje ni na šta. Međutim, nisu oni krivi, imaju pravo da naprave monopol ako im je država dopustila. Da je „Telemach“ kupio Blicnet ili Eltu, situacija bi možda bila još gora, jer oni tek ne bi mogli odgovoriti na zahtjeve“, kaže Maličević.
On govori da je njegov opšti utisak da tihi i stidljivi ulazak Tiron Tela na područje Banjaluke znači ulazak nekakve konkurencije, ali da je potrebno još mnogo vremena da postanemo svjedoci prave tržišne utakmice.
„Jedini način da se uspostavi nešto normalnije stanje i monopol smanji leži sada u šansi sa Trion Telom. Ne pratim baš uvijek cijene i brzine, ali znam da sad Telemach ima bolju brzinu i niže cijene nego Mtel. U FBiH se oni moraju nositi sa BH Telekomom i Eronetom, ali tamo gdje su oni dominantni, gdje nema diktata konkurencije, isto možete čuti od ljudi da su užasni. Generalno mislim da je ulazak Telemacha kod nas dobar, jer će to donijeti mjerenje efikasnosti i povoljnije uslove za korisnike“, kaže Maličević za naš portal.
U kompaniji Mtel kažu da sve svoje korisnike blagovremeno obavještavaju o promjenama cijena usluga u skladu sa svim zakonskim i regulatornim pravilima, te da korisnici imaju priliku preći na neki drugi paket ili otkazati uslugu bez naknade, bez obzira na ugovornu obavezu, ukoliko im nova cijena ne odgovara.
„Primjenu svih ovih propisa prati Regulatorna agencija za komunikacije BiH. Detaljan cjenovnik svih usluga Mtel-a možete pronaći na zvaničnom sajtu kompanije na adresi www.mtel.ba. Kompanija Mtel konstantno poboljšava kvalitet usluge, uvodi nove funkcionalnosti i dodatne pogodnosti u postojeće pakete, te ulaže u infrastrukturu kako bi optimizovala kvalitet usluga. Kompanija Mtel je pomenute akvizicije realizovala nakon svih neophodnih višemjesečnih pravno-formalnih procedura koje je odobrilo Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine, sa zaključkom da kompanija Mtel navedenim akvizicijama ne ugrožava princip konkurentnosti na relevantnom tržištu. Kada je riječ o uvođenju usluga kompanije Mtel, odnosno uvođenju konkretno usluge interneta, ono se realizuje u skladu sa poslovnom investicionom dinamikom kompanije koja je u proteklih 12 godina u Bosni i Hercegovini rezultirala ulaganjem od 1,2 milijardi KM“, rekla nam je Milica Kondić, portparol ove kompanije.
O kvalitetu usluga i eventualnim prijavama korisnika, ali i preostalih malobrojnih operatera i njihovim žalbama pitali smo i Konkurencijski savjet BiH, ali od njih još nismo dobili odgovor.
Ekonomistkinja i bivša članica Nadzornog odbora BH Telekoma Svetlana Cenić kaže da je sve što vidimo na tržištu telekomunikacija rezultat malog prostora i broja korisnika, ali i ogromne zaduženosti u koju je upao Mtel.
„Tri najveća operatera imaju taj status glavnih, nacionalnih, ali je konkurencija žestoka između njih na nivou BiH, tržište je malo i postaje sve manje, jer ljudi odlaze i nema ko da plaća pretplatu da bi svi zaradili. Tržište je izuzetno konkurentno na nivou BiH i jedni drugima praktično otimaju korisnike, vidite da stalno imaju popuste, bolje cijene i druge privilegije. Dakle, na nivou BiH nema monopola. Na nivou Federacije BiH konkurencija je žestoka jer se tamo bore i BH Telekom, Eronet, Telemach i Mtel. Međutim, kod Mtela u Srpskoj je drugačije. Pošto su kupili sve manje operatere, tu imaju ’gotovo pa monopol’, a korisnici nemaju nekih mogućnosti da biraju kada se radi o fiksnoj, kablovskoj i internetu. Samo mobilnu mogu mijenjati, a kako je Mtelova najgora, onda prelaze drugim operaterima“, objasnila je Cenićka.
Ona govori da je Mtel u velikom minusu zbog čega kasni sa isplatama dobavljača i izvođača radova, a da zbog toga dijelom trpi i kvalitet usluga, odnosno krajni korisnik.
„Ako pogledate Mtelov finansijski izvještaj, vidjećete da su oni dio Telekoma Srbije, da imaju firme i u BiH, Austriji, a to što su kupovali, plaćali su po ogromnim cijenama. Zato su se veoma zadužili. Moram to reći, plaćali su ogromne akvizicije malim operaterima koje su kupovali. Oni su mali, niko ne podcjenjuje njihov rad, ali neki su se dobro unovčili u tome. Telekom Srbije je sada zato zadužen 1,5 milijardi evra, skoro tri milijarde maraka! I povećan im je dug za tri puta u odnosu na prošlu godinu. Dizali su kredite kod komercijalnih banaka upravo zbog akvizicija koje su radili i kod nas i u Srbiji. Isto je bilo kada su kupili naš Telekom i platili ga baš mnogo, a onda iznosili dobit da plate kredite u Siti banci. Sad su se opet nadizali kredita i moraju da ih plaćaju. To je stravična cifra. Mogu li oni iz dobiti plaćati, to je sad pitanje jer se ona smanjuje. Bilo je i logično kada Mtel uspostavi ovaj svojevrsni monopol u Srpskoj da će povećati cijene, jer treba dugove vraćati. Sa druge strane, kvalitet usluga je vrlo neujednačen što ukazuje da im hitno trebaju investicije. Da ne shvati neko pogrešno, nemam ništa lično protiv njih, ali vidim da su usporili sa plaćanjem dobavljača. Sve ovo upućuje da im nedostaje sredstava i da bi se održao kvalitet“, kaže ona.
Cenićka kaže da svi parametri i mjerenja pokazuju neujednačenost kvaliteta usluga. Najbolja mobilna mreža u BiH, kaže ona, pripada BH Telekomu, ali da je njihov kućni vajerles najlošji. Kod Mtela je obrnuto. Najgore im funkcioniše mobilna. Eronet je negdje u sredini.
„To su zvanični podaci, nisam ja to izmislila, može se sve provjeriti. Tu se vidi koliko im svima trebaju investicije. Treba premrežiti teritoriju, a jasno nam je da se Srpska ovakva ne može lako pokriti. Da se ne lažemo, i drugi operateri imaju iste muke“, objasnila je ona.
Naša sagovornica je dodala i da griješimo kada govorimo da je Telekom privatizovan, jer nije. On je, dodaje, prodat drugoj državi.
„To je državno i još uvijek se pitaju političari. Evo, ni ja više nisam u Nadzornom odboru BH Telekoma jer su politički to mjesto morali dati DF-u. Zato što je potpisan koalicioni sporazum, a nije formirana Vlada FBiH, ne mogu im dati ministarska mjesta, pa daju ova, jer je nama mandat istekao. Tako je i kod ostalih. Država i politika se pitaju. Mtel se mora posmatrati kao dio sistema Telekoma Srbije koji ima milijardu i po evra duga. Jedino BH Telekom nema duga, njihova dobit je 57 miliona čiste dobiti za prethodnu godinu. Bez obzira na to što tamo ima i neradnika i viška kadrova, kredit nemaju. To je jedina razlika. Telekomi jesu državne firme i služe za uhljebljivanje, a nemaju samostalnost u zapošljavanju jer se i dalje politika pita“, rekla je ona.
“Ortak” ostao u okruženju, sam kao ostrvo
Konkurencijski savjet, koji se ranije oglašavao u ovom slučaju, ali sada nije odgovorio na naša pitanja, isticao je da smatra da se ovdje ne radi o monopolu jer imamo više operatera na tržištu BiH – Mtel, BH Telecom, Telemach i Eronet. Međutim, stvarnost je takva da u Srpskoj danas imamo samo Mtelove operatere, uz minimalno pojavljivanje Telemacha i to samo u nekoliko ulica u Banjaluci, kao i lokalnog operatera “Ortak” u Šipovu.
Vlasnik ove firme Željko Piljić kaže da pritisaka na male operatere uvijek ima, ali da se oni opiru i preživljavaju uprkos raznim smicalicama kojima se ovi “veliki” služe da bi im narušili poslovanje i pokopali ih.
„Pritisaka u ovom poslu uvijek ima, ali te velike igrače su ranije slabo interesovali mali gradovi. Sada, kada su počeli da se zanimaju i za nas, jer pod svojom šapom nemaju samo Šipovo i Prnjavor, dok su ostale opkolili i kupili, postali su mi malo ozbiljnija konkurencija. Do sada za naš grad nisu imali ozbiljnu mrežu pa nisu ništa ozbiljno ni nudili. Tada su došli sa ponudom paketa od 35 KM, iako svi znamo da je neki najjeftiniji Mtelov 57 KM, što je cijena koja kod nas ne može da prođe. Mi smo se žalili Regulatornoj agenciji za komunikacije BiH, jer je to nelojalna konkurencija, ali nismo dobili nikakav odgovor. Ono na šta nisu računali je naš lokalni patriotizam i to da im niko od korisnika nije prešao. Čak su kasnije išli na to da ponude pakete za jednu marku jeftinije od naših, ali ni tu nisu ništa napravili“, rekao je Piljić za eTrafiku.
Na pitanje da li je najjeftiniji paket od 57 KM za IPTV i internet realan, on govori da nije, jer se ne poštuju propisane brzine. On kaže da se problem sa Mtelom krije u pohlepi, želji da se porobe svi gradovi, za šta nisu štedili kada su kupovali operatere, i realnoj nemogućnosti da se iznese toliki posao.
„Stavili su sebi mnogo posla za vrat, ali popravljaju se pomalo. Prije su ljudi čekali po nedjelju dana da im se nešto riješi, sada je to malo kvalitetnija usluga. Telekom u Srbiji ima velikog konkurenta u SBB-u odnosno u Telemahu. I oni se takmiče, a tamo korisnik i ima neku šansu da bira između dva operatera. Bore se međusobno, tako da nešto može da se mijenja. Kod nas u Srpskoj je gotovo potpuno čisto Mtelovo tržište. Ali opet, možda da nisu oni, bio bi samo Telemach i opet to ne bi valjalo. Jedino što je ispravno je da imamo i jedne i druge, da se svi bore da daju što bolje ponude, a da korisnik može da odabere ono što mu najviše odgovara“, zaključio je Piljić.
