Piše: Vjekoslav DOMLJAN
Tolerancija je najveći rezultat obrazovanja“ (Helen Keller)
Prema indeksu globalne kreativnosti, BiH nije ni među prvih sto zemalja svijeta. Od 139 zemalja na a 108. mjestu je. Veličina indeksa BiH iznosi 0.253 i neznatno je veći od prosjeka afričkih zemalja koji iznosi 0.233.
Indeks globalne kreativnosti izračunava Martin Prosperity Institute sa Sveučilišta Toronto, direktor je Richard Florida, globalno poznat po tome što je uveo pojam kreativna klasa.
Indeks globalne kreativnosti temelji se na 3T: tehnologiji, talentu i toleranciji, koji se mjere sa po dva pokazatelja.
Razvijenost tehnologije se mjeri preko ulaganja u istraživanja i razvoj i broja inovacija (patenta), talent tj. ljudski kapital, preko veličine kreativne klase i broja stanovnika s višim i visokim obrazovanjem dok se tolerancija mjeri preko ispoljenih gledišta prema etničkim i rasnim manjinama i seksualnoj orijentaciji.
Indeks globalne kreativnosti usko je povezan s ekonomskim razvojem, konkurentnošću i napretkom zemlje. Zemlja koja ima visok indeks globalne kreativnosti ima i visoku razinu produktivnosti, konkurentnosti, poduzetništva i ukupnog ljudskog razvoja. Kreativnost je također blisko povezana sa stupnjem urbanizacijom – zemlja s visokim indeksom ima istodobno i visok stupanj urbanizacije.
Prema gledištima Martin Prosperity Institute, industrijsko društvo se temelji na dvije klase, koje se vežu za dva temeljna faktora proizvodnje: rad i kapital. Oko kapitala se okupljaju kapitalisti koji formiraju stranke desnice. Oko rada se okuplja proletarijat (‘plavi ovratnici’ koji za svoj rad dobivaju nadnicu) koji formira sindikate i stranke ljevice. Proletarijat je obuhvaćao oko polovice ukupnog broja zaposlenih.
Međutim, u postindustrijskom društvu proletarijat je izgubio ulogu koju je imao u industrijskom društvu, svodeći se na petinu zaposlenih u zemljama s visokim dohotkom. Istodobno se javila nova klasa – kreativna klasa, koja obuhvaća 33-40% zaposlenih u tim zemljama.
Kreativnu klasu čine znanstvenici, tehnolozi, umjetnici, kulturni i medijski djelatnici, kao i znanjski radnici u oblasti gospodarstva, obrazovanja i zdravstvene zaštite. Dok pripadnici radničke klase imaju fizičke vještine kao svoju temeljnu odrednicu, pripadnici kreativne klase (znanjski radnici) imaju kreativnost kao temeljnu odrednicu.
POLITIKA I KULTURA U BIH
Kad se govori o razvoju BiH i o razvoju kulture napose, treba imati u vidu da BiH nema strategija razvoja, pa ni strategija razvoja kulture. Prva strategija razvoja BiH odnosila se na razdoblje 2000.-2004. i zvala se Poduzetničko društvo – Globalni okvir ekonomske strategije razvoja Bosne i Hercegovine.“
Druga strategija odnosila se na razdoblje 2004.-2007. i zvala se Srednjoročna strategija razvoja BiH. Treća strategija, Strategija razvoja, koja je bila zamišljena da ‘pokrije’ razdoblje 2008-2013, ‘otegla’ se na razdoblje 2010.-2014. i nije bila usvojena. Od tada BiH niti priprema niti donosi strategije razvoja.
U toku izrade druge strategije, one koja se odnosila na razdoblje 2004-2007, donijeta je 2006. god. i Strategija razvoja kulture BiH. I to je prvi put od rata da je kultura uključena u strateška dokumenta na razini BiH. No, ubrzo su uslijedile kritike da Institucije BiH nisu nadležne za pitanja kulture nego tek za koordinaciju politika kulture entiteta odnosno distrikta.
Akcijski plan za provođenje Strategije kulturne politike u Bosni i Hercegovini donesen je 2011. god. i odnosio se na razdoblje 2011. – 2014. Potom je rok tog plana (zbog prakse nedonošenja strategija na razini BiH pa tako ni strategija razvoja kulture) produljen, pa je tako nastao aktualni Akcijski plan za provođenje Strategije kulturne politike u Bosni i Hercegovini s produljenim rokom za razdoblje 2017. – 2018. godine.
Strateški okvir za BiH donesen je 2015. god. i služi kao okvir za srednjoročne i godišnje planove Vijeća ministara BiH. U njemu se navodi 14 strateških ciljeva, među kojima i strateški cilj broj 5 „Unaprijediti kulturu i kreativni sektor.“
U FBiH kultura je u nadležnosti kantona, koji bi trebali imati svoje strategije razvoja kulture. No, oni to niti pripremaju niti donose. Tako je nastala paradoksalna situacija: oni koji nemaju nadležnost donose strateška dokumenta, pa se tome prigovora, dok oni koji imaju nadležnost, ne donose strateška dokumenta, čemu se, s razlogom, prigovara. I tako vrijeme prolazi u prigovorima, a kultura propada, pa u praksi BiH prestižu i afričke zemlje, ne samo po kreativnosti nego i po konkurentnosti i drugome.
EUROPSKE PROIJESTOLNICE KULTURE
No, postoje bh. gradovi koji imaju svoje strategije razvoja kulture. Banja Luka i Mostar su se kandidirali za europsku prijestolnicu kulture, pa su donijeli strategije razvoja kulture. Preduvjet za natjecanje je postojanje strategije kulture.
Program Europska prijestolnica kulture utemeljen je 13. juna 1985. na prijedlog grčke ministrice kulture Meline Mercouri i od tada je imenovano više od 60 gradova.
Tako su europske prijestolnice kulture za 2018. god. Leeuwarden-Friesland (Nizozemska) i Valletta (Malta), za 2019. god. Plovdiv (Bugarska) i Matera (Italija), za 2020. god. Rijeka (Hrvatska) i Galway (Irska), za 2021. god. Temišvar (Rumunija), Elefsina (Grčka) i Novi Sad (Srbija), za 2022. god. Kaunas (Litvanija) i Esch (Luksemburg), dok će odluka o prijestolnicama kulture za 2023. god. biti donesena tijekom decembra 2018.
Što se tiče europske prijestolnice kulture za 2024. u uži izbor su ušli Banja Luka i Mostar te Bodø (Norveška) kojima će se pridružiti po jedan grad iz Estonije (Narva ili Tartu) i Austrije (nakon predselekcijskog procesa u januaru 2019.).
Europske države koje nisu članice Europske unije imaju pravo natjecanja svake treće godine i tu je konkurencija najjača. Za razliku od zemalja članica EU, kod kojih konkuriraju gradovi samo na nacionalnoj razini zemlje koja je unaprijed određena da da prijestolnicu kulture, gradovi zemalja koji nisu članice EU (nego pripadaju zemljama kandidatkinjama, potencijalnim kandidatkinjama ili su članice Europske slobodne trgovinske zone: Lihtenštajn, Norveška Island i Švicarska). Koja će zemlja članica EU dati grad za europsku prijestolnicu kulture utvrđeno je sve do 2033. god, pa će primjerice 2025. god. Njemačka dati taj grad, Slovenija 2026. god. itd.
ETNIČKI NETOLERANTNO DRUŠTVO
Mogu li Banja Luka i Mostar putem natjecanja za europsku prijestolnicu kulture doprinijeti poboljšanju svoje kreativnosti i time ukazati na pravac poboljšanja kreativnosti BiH? Pri tome treba imati u vidu da od 3T: tehnologija, talent i tolerancija, BiH najlošije stoji kod tolerancije etničkih i rasnih manjina. Od 139 zemalja plasirana je na 100-to mjesto, što je najlošiji rezultat od ukupno šest pokazatelja na kojima se temelji indeks globalne konkurentnosti.
Tolerancija utiče na ekonomski razvoj doprinoseći uspostavi širokog konteksta za tehnološke inovacije i za privlačenje talenata. Gradovi i društva otvoreni za etničke i rasne manjine prosperiraju kroz privlačenje različitih skupina ljudi s raznovrsnim idejama. Jednostavno kazano, raznovrsnost potiče razvoj dok ga jednoobraznost koči.
Slika: Tolerancija etničkih manjina; BiH i komparatori 2015
Izvor: vlastita obrada na temelju Gallup-a i Martin Prosperity Institute (2015)
Otvorenost grada i društva se uobičajeno mjeri prema tome koliko imaju doseljenika tj. građana i studenata koji nisu rođeni u odnosnom gradu a u njemu žive i/ili studiraju.
Banja Luka i Mostar moraju, ako žele postati europska prijestolnica kulture, pokazati da su razvili novi model funkcioniranja grada utemeljen na otvorenosti i tolerancije. Tako se strategija razvoja kulture Mostara naziva Premošćivanje razdvojenosti.
I ne samo to – moraju imati i adekvatnu infrastrukturu, kulturnu i fizičku, u smislu da stanovnici, posjetitelji i turisti mogu doći i boraviti u gradu i uživati u njegovim kulturnim proizvodima.
Time se osigurava i održivost kulture i kulturnih institucija – pored subvencija iz budžeta svih razina vlasti u BiH te resursa javno-privatnih partnerstava i civilnog društva (npr. u vidu zaklada) nužno je da postoje i komercijalno isplativi projekti.
Sve to se ne može osigurati bez dobre koordiniranosti i sinkronizirati. A to se može postići partnerstvom javnog, privatnog i civilnog sektora, kojega nema bez kvalitetnog i odgovornog liderstva svih triju strana.
No, i to neće biti dovoljno ako kroz sve aktivnosti i projekte ne bude provijavale europske vrijednosti, jedan od šest kriterija za dobivanje titule europske prijestolnice kulture. Mostar s pravom nastoji promovirati mostarstvo, kao europsku i globalnu vrijednost.
MOŽE LI BUŽETOKRACIJA INTEGRIRATI MANJINE
Jedan od izazova koji stoje pred Mostarom i Banja Lukom, kao i pred cijelom BiH, je neorganiziranost društva i neuključujući karakter njegovih političkih i ekonomskih institucija.
Razlika između aktualnih stranaka ‘desnice’ i ‘ljevice’ tek je u pravcu napada na budžet – budžetski napad s lijeva ili s desna. U vladavini budžetokracije nema stranaka desnice, jer javni sektor guši privatni sektor, pa desnica nema ekonomsku bazu. Nema stanka desnice jer se proletarijat uvelike rastočio – dio koji je ostao u BiH pretvorio se u prekarijat (obespravljeno radništvo divljeg Istoka) a preostali dio ostao tek u firmama čiji vlasnici dolaze iz Zapadne Europe i koji čuvaju i unaprjeđuju tekovine sindikalizma.
Salarijat (‘bijeli ovratnici’ koji za svoj rad dobivaju plaću), koji bi trebao baza kreativne klase i suvremenih stranaka centra, rastočio se u budžetarijat i prekarijat. Preostao je majušni dio u vidu nezavisnih umjetnika, novinara, nastavnika, sudaca, tehnologa, teologa, menadžera i sl. koji su oaze slobodnog, otvorenog, tolerantnog i kreativnog mišljenja.
Stoga BiH ima nizak indeks globalne kreativnosti. I možemo slobodno reći visok stupanj globalne poslušnosti, kakav se viđa u zatvorenim i fragmentiranim društvima. Pred Banja Lukom i Mostarom je stoga veliki izazov – pokazati u kratkom vremenskom razdoblju da su u stanju iznjedriti održiv model socijalne transformacije utemeljen na integrativnim idejama svojih kulturnjaka iz javnog, privatnog i civilnog sektora i uz široku podršku svih razina vlasti i lokalnih zajednica.
