Bojan Đokić, sin ministra energetike i rudarstva u Vladi Republike Srpske i predsjednika Socijalističke partije Petra Đokića, pokrenuo je privatni biznis nakon što je kompaniju u kojoj je prethodno bio direktor gurnuo u stečaj. Da stvar bude gora, nova firma Bojana Đokića bavi se poslovima za koje je nadležno ministarstvo na čijem se čelu nalazi njegov otac!
Dugovi i imovina
Firma za transport i savjetovanje „M.F.C..3“ iz Banje Luke registrovana je u banjalučkom Okružnom sudu. Vlasnici ove kompanije su „M.F.C.2“ iz LJubljane i Bojan Đokić, sin ministra Petra Đokića.
Zvanični udio u osnivanju firme je iznosio:
M.F.C.2 – 51 odsto
Bojan Đokić – 49 odsto
Preduzeće se, između ostalog, bavilo drumskim prevozom robe, računarskim programiranjem, računovodstvenim, knjigovodstvenim i revizorskim djelatnostima. Ne postoje podaci s kime je sve firma Bojana Đokića godinama poslovala, ali se iz dokumenata koji su u posjedu portala IZVOR.ba vidi da je preduzeće palo u dugove.
Budući da poslovanje nije išlo kako treba, Bojan Đokić je, zajedno sa partnerom „M.F.C.2“, odlučio da dugovanja prebaci na drugo lice. Tačnije, došlo je do promjene na čelu firme. Sredinom juna 2016. godine donesena je Odluka o njegovom razrešenju. Na mjesto direktora firme „M.F.C. 3“ postavljen je Momir Pupčević iz Banje Luke koji je u bliskim rodbinskim vezama sa jednim istaknutim članom Socijalističke partije.
Međutim, za „M.F.C. 3“ nije bilo spasa ni nakon promjene direktora. Bojan Đokić je pokrenuo likvidacioni postupak. Firma „M.F.C.3“ je imala dugovanja prema Republici Srpskoj. Preciznije, dug prema Poreskoj upravi RS od 4.221 KM, Fondu PIO RS od 665 KM i FZO RS od 531 KM. Ukupno – 5.418 maraka. Ta dugovanja nikada nisu izmirena, pa je obustavljen likvidacioni i otvoren stečajni postupak.
U februaru prošle godine Okružni privredni sud u Banjoj Luci donio je Rješenje o Zaključenju stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom „M.F.C.3“. Uvidom u stečajnu dokumentaciju zaključuju se da je firma „M.F.C. 3“ od osnivanja imala samo jedno zaposleno lice. To je bio Bojan Đokić.
Novoimanovani direktor Momir Pupčević obavljao je poslove direktora društva po osnovu ugovora o radu, bez zasnivanja radnog odnosa kod poslodavca. Likvidacioni upravnik je podnio izvještaj o materijalno-finansijskom stanju likvidacionog dužnika (Bojan Đokić).
– Nema imovine iz koje bi se namirila potraživanja povjerilaca, pa čak ni imovine iz koje bi se namirili troškovi daljeg vođenja postupka – piše u izvještaju koji je Sudu podnio likvidacioni upravnik, a koji je u posjedu našeg portala.
Oglas o obustvaljanju likvidacionog i otvaranju stečajnog postupka objavljen je u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 105/17 od 27. novembra 2017. godine. U oglašenom roku sudu je prispjela prijava potraživanja Fonda PIO RS u iznosu od 665 maraka.
Kulturni načini
Ekonomisti kažu da se sin Petra Đokića na „kulturan“ način riješio problema, a sve zahvaljujući činjenici da je sin ministra.
– Ministar Petar Đokić je bio ministar dva mandata, u periodu od osam godina i rezultat njegovog rada je da je ministrov sin shvatio da tata nije stvorio dobru klimu za poslovne aktivnosti i razvoj privrede, pa time ni za sinovljevu firmu – kazao je za naš portal ekonomista Zoran Pavlović.
On je dodao da je firma „M.F.C.3“ slabo poslovala, investitora nije bilo, pa ni posla od kojeg bi se firma razvijala. Zbog toga je pokrenut stečajni postupak.
– Kada je Đokić shvatio da kao odgovorno lice nakon stečaja ne bi mogao biti nigdje direktor, jer je firma ostala dužna doprinose za plate, direktorsko mjesto je preuzelo drugo lice. Procedura stečaja je sprovedena i firma je uredno zatvorena – ističe Pavlović.
Umjesto kazne Đokić je – nagrađen. Kada se „elegantno“ riješio firme „M.F.C. 3“ nagrađen je foteljom u javnom preduzeću. Ne čekajući da se završi stečajni postupak, dobio je novo radno mjesto i to ponovo direktorsko. Postavljen je na čelo Radne jedinice „Pošta Srpske“ u Brčko distriktu.
Direktorica „Pošta“ Jasminka Krivokuća pravdala se da rukovodioce radnih jedinica ne imenuje uprava, već Nadzorni odbor preduzeća. Odbor je, kako je rekla, smijenio prethodnog direktora zbog „bolje organizacije procesa rada“ i na njegovo mjesto imenovao Đokića.
– On je imenovan u skladu sa Zakonom o javnim preduzećima i Zakonom o privrednim društvima bez konkursa koji po tim zakonima nije obavezan – rekla je Krivokuća.
Bojan Đokić je odlučio da ga jedna firma ne zaustavi u porodičnom biznisu. Početkom ove godine registrovana je nova kompanija „BOSNA HIDRO SNAGA“ u Modriči. Manjinski suvlasnik kompanije je upravo Bojan Đokić koji će biti uključen u nove hidro-projekte u BIH. Osnovna djelatnost kompanije je proizvodnja i prodaja električne energije.
Đokić: Nesposobne treba smijeniti
Poslanik Nebojša Vukanović za IZVOR kaže da je „Petar Đokić bez ikakve sumnje najgori ministar kojeg je Republika Srpska ikada imala“.
– Sve što je vezano za njega ima veze sa korupcijom i nepotizmom. On nema diplomu, njegov vozač dobija koncesije, njegov sin zatvara firme, a potom biva nagrađen direktorskim položajem. To je neshvatljivo i nedopustivo, ali se njima to očigledno može – kazao je Vukanović.
Na zvaničnoj stranici, osim adrese i naziva firme, nema detalja o poslovanju. Zanimljivo je da je Bojan Đokić jedan od suvlasnika kompanije čiji će poslovi u dobroj mjeri biti baš pod okriljem Ministarstva energetike kojim upravlja njegov otac, Petar Đokić.
Republika Srpska je u periodu od januara do decembra 2018. godine ostvarila najveće učešće u izvozu električne energije, čak 286 miliona KM. Osnovna djelatnost kompanije „BOSNA HIDRO SNAGA“ je upavo prizvodnja i prodaja električne energije. Nema sumnje da su Đokići u ovom poslu prepoznali šansu za dobru i laku zaradu.
Petar Đokić i danas tvrdi da svi koji ne pokažu direktorske sposobnosti ne treba ni da rade taj posao. Ali, vjerovatno nije mislio na svog sina i preduzeće koje je završilo u stečaju.
– Svi oni koji ostvare negativan rezultat treba da polože račune, a da se poslije toga procijeni da li su rezultati uticaj lošeg rukovođenja ili ličnog negativnog uticaja direktora i poslovodstva. Često se dešava da je to rezultat subjektivnog uticaja. Dakle, nesnalaženja, neznanja, nesposobnosti i mislim da u takvim slučajevima takve treba smjeniti – rekao je Đokić.
Istorija pitanja
Primjer Đokićevog sina samo je jedan u nizu mnogih primjera koji pokazuju koliko je nepotizam uhvatio korjene u Republici Srpskoj. Mediji su prethodnih godina objavili desetine sličnih priča u kojima se vidi da su mamini sinovi i tatine kćeri dobijali poslove i tamo gdje po zakonu nikako ne bi smjeli.
Portal „Moja Hercegovina“ je prošle godine, u okviru medijskog poola-a Mreže ACCOUNT pisao o tome da je DNS-ov potpredsjednik Skupštine opštine Srbac Miloš Budić glasao za imenovanje kćerke Sandre Miholjčić za direktora Javne ustanove Centar za kulturu i sport Srbac, ali i za imenovanje zeta Marka Miholjčića za načelnika Odjeljenja za privredu i društvene djelatnosti u Opštinskoj upravi ove lokalne zajednice.
Među najpoznatije slučajeve nepotizma ubraja se i zapošljavanje Ane Radmanović Ilić, kćerke tadašnjeg člana Predsjedništva BiH, danas delegata u parlamentu BiH Nebojše Radmanovića, koja je dobila posao u Ministarstvu uprave i lokalne samouprave Republike Srpske.
Tadašnja premijerka Srpske Željka Cvijanović zaposlila je sina Filipa u Elektroprenos BiH iako je imao najmanji prosjek ocjena u odnosu na ostalih 12 kandidata. Bivši ministar finansija RS i uskoro predsjedavajući Savjeta ministara BiH Zoran Tegeltija zaposlio je kćerku takođe u Elektroprenosu BiH, dok je njegova supruga bila pomoćnica ministra trgovine i turizma RS.
Sinovi visokog funkionera SNSD-a Dušanke Majkić zaposleni su u Poreskoj upravi RS. Bivši ministar finansija i trezora i zamjenik predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH Nikola Špirić u Ambasadi BiH u Srbiji zaposlio je svog sina Aleksandra.
Zora Vidović, bivša direktorica Poreske uprave RS i aktuelna ministarka finansija RS, kćerku je udomila u Centralnu banku BiH, dok je zeta smjestila u Agenciju za bankarstvo. Direktorica Investiciono-razvojne banke RS Snježana Vujnić zaposlila je sina Marka u ovoj banci.
* Tekst je proizveden u okviru medijskog poola-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
Piše: Goran Dakić
Portal Izvor
