Više od 17.000 građana Republike Srpske dalo je potpise da bi se usvojio set sistemskih zakona kojim bi se regulisalo stanje u zdravstvu, međutim, Incijativa nikada nije došla na dnevni red sjednice NSRS.
Naime, Unija sindikata radnika u zdravstvu, tokom 2016.godine uputila je u NSRS Inicijativu, s prijedlogom čak osam zakona:
- ZAKON O ZAŠTITI PRAVA PACIJENATA,
- ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI.
- ZAKON O DOKTORSKOJ DJELATNOSTI,
- ZAKON O DJELATNOSTI MEDICINSKIH SESTARA, TEHNIČARA I BABICA,
- ZAKON O FIZIOTERAPEUTSKOJ DJELATNOSTI,
- ZAKON O OSTALIM DJELATNOSTIMA U ZDRAVSTVU,
- ZAKON O SISTEMU KVALITETA ZDRAVSTVENIH USLUGA,
- ZAKON O PRESTANKU PRIMJENE ZAKONA O PLATAMA ZAPOSLENIH LICA U JAVNIM USTANOVAMA U OBLASTI ZDRAVSTVA REPUBLIKE SRPSKE
Inicijatori su u prijedlogu Zaključka naveli da važeće zakonodavstvo u oblasti zdravstvene zaštite ozbiljno ograničava ostvarivanje osnovnih i garantovanih prava na zdravstvenu zaštitu, koja su građanima Republike Srpske zajamčena Ustavom Republike Srpske, kao i da postojeće zakonodavstvo onemogućava potpunu pravnu zaštitu osnovnih profesionalnih, ekonomskih i socijalnih prava zdravstvenih radnika koji rade u javnim zdravstvenim ustanovama u Republici Srpskoj.
Kako saznajemo od izvora bliskih NSRS, ova inicijativa je morala da se nađe na dnevnom redu, kako je uređeno Zakonom o građanskoj inicijativi, međutim, na sjednici Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku skinuto je sa dnevnog reda.
Od 11 članova Odbora, na sjednicu je došlo samo šest, tako da ni pune četiri godine nisu bile dovoljne da bi došlo do usvajanja ovih zakona.
Republika Srpska je, tako, među rijetkim koji i dalje nemaju Zakon o zaštiti prava pacijenata, a koja se prema saznanjima nevladinog sektora krše na svakom koraku.
KORONA KAO OPRAVDANJE ZA KRŠENJE PRAVA
Anica Ramić iz udruženja “STOP mobbing” kaže da su prava još više ugrožena u posljednjih godinu dana.
„Danas, pogotovo kada je COVID u pitanju, danas su toliko ugrožena prava pacijenata, da ljudi koji nisu inficirani, ne mogu ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu. To je veliki problem. Mi smo nedavno imali sastanak u Nevesinju, ljudi se žale da ne mogu ostvariti najosnovnija prava. Evo jednog primjera, čovjek se povrijedio, pao je maltene nogu slomio. Ne može da dođe do zdravstvene ustanove, da dobije zdravstvenu uslugu zato što, kako su mu rekli, nije COVID pozitivan.
Foto: Anica Ramić
Ja sam zdravstveni radnik. Kod nas se to zovu fazni slučajevi, da vi ne možete riješiti nijedan problem. Svi pričaju kako se umire od COVIDA, a niko ne spominje ostale uzročnike. Šta je sa pacijentima koji dobiju infarkt ili sa onkološkim pacijentima? Znate li koji problem imaju onkološki i neurološki pacijenti? Onda, prave se liste čekanja , upućuju se pacijenti u privatne klinike gdje se usluge naplaćuju.
S druge strane, imamo situaciju gdje su ljekari i farmakološki predstavnici povezani kod određivanja terapije u javnom zdravstvu. Prepisuju se lijekovi koji nisu na listi Fonda zdravstva, nego koji su skupi i pacijenti ih kupuju”, govori Ramićeva.
Napominje kako su zdravstveni osiguranici, tj pacijenti, izgubili mogućnost da za svoj novac, koji odvajaju u budžet za zdravstvo, budu liječeni u najboljim uslovima, na najbolji mogući način.
“Izgubili su mogućnost da se liječe u bilo kakvim uslovima ako prethodno ne plate traženu uslugu. Odlazak u bolnicu pretvorio se u veliki trošak”, dodala je Ramićeva.
NEKVALITETNA ORTOPEDSKA POMAGALA
U praksi, dešava se mnogo problema, a pacijenti su nezadovoljni postojećim stanjem. Jedan od njih je i Dušan Babić, koji zastupa Međuopštinsko udruženje slijepih, slabovidih iz Istočne Hercegovine i Regionalno udruženje civilnih žrtava rata Istočna Hercegovina. Takođe, predsjednik je i Udruženja civilnih žrtava rata Republike Srpske.
„Susrećemo se sa tim problemima da naši članovi kao osiguranici nemaju adekvatnu zdravstvenu zaštitu zbog toga što pojedini zakoni koji regulišu tu problematiku nisu precizno ni dovoljno rečeni. Evo jedan primjer – slijepa osoba dobije rješenje da ide u banju, ali ne može sa njom da ide pratilac. Ja postavljam pitanje, kako ta slijepa osoba može uopšte da ode jer je ona u tom slučaju prinuđena da odustane od odlaska u banju. Mi tražimo to rješenje već odavno sa Fondom zdravstvenog osiguranja, ali ga još nisu našli. Takođe, naši članovi se susreću sa ortopedskim pomagalima, to jest, imamo tu problem što su dugi rokovi vrijednosti tog ortopedskog pomagala, a koje nije vrijedno ni adekvatno našim članovima. To se odnosi na invalidska kolica, na ortopedske cipele i mi smo tražili da budemo zaštićeni kao ratni vojni invalidi, da osiguranici dobiju novac u vrijednosti tog ortopedskog pomagala i da onda oni sami to kupuju”, kaže Babić.
Prema njegovim riječima, ortopedskim cipelama ili invalidskim kolicima je rok pet godina i ako se kolica pokvare ili ako puknu cipele, pacijent nema pravo na novo pomagalo.
„Znači, kvalitet ne odgovara dužini trajanja. Mi tražimo da se ortopedsko pomagalo skrati rokom, da imaš pravo svake tri godine, a ne pet godina. Pregovori su bili prošle i ove godine u jednom kontinuitetu, ali nismo došli do razumijevanja 100 % pri donošenju tog Pravilnika koji Fond donosi. I ovi problemi nisu nam riješeni tim pravilnikom“, rekao je Babić.
Dodaje da je problem i što civilne žrtve rata nemaju pravo na banjsko liječenje kao ratni vojni invalidi, iako su zaštićene Ženevskom konvencijom, koju je i BiH ratifikovala. Kako kaže, BiH je dobila preporuke koje treba da sprovede po pitanju zakona o invalidima i invalidskim udruženjima, a ujedno i kao osiguranicima Fonda zdravstvenog osiguranja.
U Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite kažu da je zaštita prava pacijenata u Republici Srpskoj obuhvaćena aktuelnim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, kroz više članova, ali da pripremaju novi set zakona koji bi dodatno uredio ovu oblast.
„Donošenje paketa ovih zakona, iz objektivnih okolnosti izbijanja pandemije virusa korona i potrebe odgovora zdravstvenog sistema Republike Srpske na pandemiju, nije bilo prema planiranoj dinamici. Istovremeno, radi se i na pripremi odgovarajućih pravilnika koje predviđaju zakonska rješenja u pripremi“, rekli su za Gerilu u Ministarstvu zdravlja.
„Bez obzira na uslove pandemije, naša prava se moraju poštovati“, kažu predstavnici pacijenata i nevladinog sektora. Navode, kako je do donošenja novog zakona na snazi Pravilnik o zaštiti prava osiguranih lica, koji je izdao Fond zdravstvenog osiguranja RS, ali koji ima brojne manjkavosti.
POZNAVANJE PRAVA KAO BITAN ANTIKORUPCIJSKI ALAT
Anica Ramić govori kako je poznavanje prava pacijenata jedan od mehanizama borbe protiv korupcije u zdravstvenom sistemu.
“Cilj nam je da se ukaže na važnost donošenja i primjene Pravilnika o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata u RS kao preventivne antikoruptivne mjere u zdravstvenim institucijama i njegovog dosljednog sprovođenja s akcentom na aktivnosti izvještavanja i ocjene napretka u implementaciji. Na partnerskoj osnovi smo radili na provođenju zajedničke informativno – zagovaračke antikorupcijske kampanje koja je usmjerena na prevenciju korupcije u zdravstvu. Prevashodni cilj je zaštita digniteta zdravstvene prakse i prava pacijenata koja su im zakonom zagarantovana”, napominje Ramićeva.
Korupcija ide ruku pod ruku sa zdravstvom, napominje i Branimir Tamindžija iz Udruženja Multiple skleroze Nevesinje. Naglašava važnost zaštite prijavitelja korupcije.
Foto: Branimir Tamindžija
“Korupcije ima na svakom koraku, vidite i javne ličnosti se prozivaju, obećavaju poslove ispod ruke, nema više konkursa. Iako izađe konkurs sve se već odradilo. Uglavnom, što se tiče prijavitelja korupcije oni nemaju nikakvu zaštitu. Radio sam analizu, mislim da smo u 2018. godini imali samo jedan slučaj prijave korupcije u zdravstvu a u 2019.godini četiri prijave su bile”, izjavio je Tamindžija.
Prema njegovim riječima, preziran je stav službenika prema osobi koja prijavljuje korupciju.
“Javnost je potpuno neupućena.Najveći problem kad prijavljuje čovjek korupciju javlja se upravo što na kraju prijave on mora dati javno svoje ime i prezime. Kada stavi svoje ime i prezime to nije nikako zaštićeno. To je krucijalna stvar koja bi, po meni, trebalo da se promijeni i da ta osoba mora biti maksimalno zaštićena kada prijavi korupciju”, naeo je Tamindžija.
Tamindžija, koji je i predsjednik Centar za koordinaciju i podršku lica sa invaliditetom istočne Hercegovine, dodao je i da je on lično podnio prigovore Ustavnom sudu na novi Zakon o socijalnoj zaštiti jer su, prema njegovim riječima, mnoge odredbe tog zakona diskriminatorske i krše prava pacijenata.
Izvor: GERILA info
