Piše: Alena Beširević

Patrijarahalno društveno okruženje u kombinaciji sa teškom ekonomskom situacijom uzrakovanom korupcijom i nefunkcionalnošću bh. državnog sistema koji zakazuje u svim sferama i na svim nivoima za posljedicu ima feminizaciju siromaštva. Ovaj pojam podrazumijeva da su žene siromašnije u odnosu na muškarce i da je siromaštvo kod žena drugačije jer je uslovljeno i rodnom ulogom.

U BiH je, prema posljednjim dostupnim podacima koji datiraju iz 2011. godine, od 3 miliona stanovnika 17, 9 posto pogođeno siromaštvom, računajući liniju siromaštva na potrošnju nižu od 416 KM po osobi mjesečno. Žene su bile nositeljke u 20, 3 posto siromašnih domaćinstava naspram 16, 2 posto muškaraca.

Kada je riječ o uzrocima, “oni se vezuju za lošiju poziciju žena na tržištu rada, nefuncionalan sistema socijalne politike/porodične politike u dijelu koji se vezuje za mogućnosti balansiranja života i rada, tradicionalna, patrijarhalna društvena očekivanja rodnih uloga, osobito normaliziranja ženskog neplaćenog brižnog rada, odsustvo institucija za brigo o djeci ispod 6 godina starosti itd”, navodi dr. Sanela Bašić, profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i autrica brojnih studija i istraživanja o temema koje se tiču rodne ravnopravnosti.

Sociologinja i feministkinja Nermina Trbonja smatra da patrijarhat i kapitalizam “čine zapravo jedan, svima poznati, savršeni brak” i da u takvom društvenom okruženju postizanje ravnopravnosti nema nikakvih izgleda.

“Ako je feminizam borba za dostojanstven život svih, bez obzira na spol, rod, rasu, klasu, seksualnu orijentaciju itd., onda je jasno da pod kapitalizmom takav društveni poredak nije moguć. Feminizacija odredenih zanimanja i vrste rada kao što su njega drugih (medicinske seste, briga o djeci, starijim, bolesnim…), poslovi održavanja, uslužne djelatnosti i sl., te diskriminacija žena pri zapošljavanju, samo su dio problema”, smatra Trbonja.

Žene na tržištu rada

 Rodna diskriminacija u društvu koje funkcioniše po patrijarhalnim principima vidljiva je u svakom društvenom kontaktu, ali i u radnim kolektivima. Žene su diskriminisane po rodnom osnovu i na tržištu rada. Ova praksa najviše pogađa trudnice i porodilje, te starije žene.

“Iako je to protuzakonito, žene u reproduktivnoj dobi se na razgovorima za posao pita o bračnom statusu, planiranju porodice i trudnoći, a od odgovora zavisi da li će one dobiti posao ili ne”, napominje Maida Zagorac, pravnica, feministkinja i aktivistica za ljudska prava žena.

No, to nije jedina prepreka zaposlenim ženama da ostvare prava, jer rodna uloga zahtjeva i ispunjenje socijalnih uslova, ali se obaveze ne poštuju.

“Mnoge žene rade na ugovorima na određeno i u mnogim slučajevima ti ugovori ne budu produženi kada žena ostane trudna, a mnoge žene dobijaju otkaze zbog trudnoće, iako je i to protuzakonito”, govori Zagorac.

Maida Zagorac

U neskladu su i drugi parametri koji govore o odnosu prema ženama na tržištu rada. Njihovo se obrazovanje ne vrednuje isto, iako žene u BiH bilježe značajne obrazovne uspjehe.

“Statistički podaci ukazuju na to da BiH ima najnižu stopu aktivnosti žena na tržištu rada, a da su žene najviše zaposlene u uslužnim djelatnostima. Stanje na tržištu rada ne odgovara obrazovnim kapacitetima i mogućnostima žena, a one se na radnom mjestu nerijetko susreću i sa fenomenom staklenog plafona koji im ne dozvoljava da dalje napreduju”, navodi Zagorac.

Kršenje ženskih ljudskih prava praksa diskriminatorskog sistema koji pod okriljem patrijarhata i tradicionalnih vrijednosti njeguje mizoginu stvarnost u kojoj žive generacije žena.

“Znamo iz historije da moćnici nikada nisu radili na izgradnji ravnopravnog društva, već su se držali moći i privilegija koje s njom dolaze. Društvo kakvo mi poznajemo je prije svega sistem klasifikacije i rangiranja tj. uspostave hijerarhija, baš kao i patrijarhat. Pojedinci su u društvu razvrstani u društvene grupe prema klasi, rasi, spolu, dobu, spolnoj orijentaciji, legalnom statusu (migranti i azilanti spram tzv. domorodaca) etnicitetu, vjeri itd. i svakoj kategoriji je dodjeljena pripadajuća predodređena vrijednost”, smatra  Trbonja.

U patrijarhalnom sistemu muškarac (bijeli, heteroseksualni) prednjači u odnosu na sve druge i postaje mjera vrijednosti.

“Kada pričamo o inkluzivnosti pričamo zapravo o osobama koje su diskriminirane jer ih samo to društvo označava kao manje vrijedne, te prema tome nemaju jednake mogućnosti pristupa moći. Njihov društveni status zapravo ovisi od procesa radikalizacije koja ce da naglasi njihove fizičke ili kulturološke crte (koje se ne uklapaju u normu bijelog hetero obrazovanog muškarca iz barem srednje klase) i koje ih zapravo devaloriziraju. Ova šema se pokazala kao jako efikasna u razvoju kapitalizma, kao i u kolonijalnim podvicima ili podvicima stvaranja tzv. zemalja trećeg svijeta”, navodi Trbonja.

Žene i imovina

 Iako postoje zakoni koji štite ženska prava, pa i sankcionišu rodnu diskriminaciju, i dalje tradicionalni obrasci ponašanja određuju pravila. To se, recimo najjasnije može vidjeti ako postavimo pitanje o imovini kojom raspolažu žene.

“Pokazatelji za 2017. godinu ukazuju da su žene vlasnice i suvlasnice 38,4 posto nekretnina u Federaciji Bosne i Hercegovine, te da su tradicija i običaji, odnosno običajno pravo, u BiH mnogo jače izraženi nego sami zakonski propisi koji ženama jamče jednako pravo da nasljeđuju imovinu i budu suvlasnice imovine sa (van)bračnim partnerima”, navodi Zagorac.

Muškarac, prema tradicionalnom patrijarhalnom ubjeđenju primarni je nasljednik porodične imovine pa se, time vođene, žene često odriču naslijeđa, a time i prava na imovinu.  To znači da muškarci imaju privilegiju i kada se radi o naslijeđu.

“Vezu između feminizacije siromaštva i toksične muškosti nije teško dokazati jer znamo da je u kulturnom kodu toksičnog maskuliniteta zadržavanje privilegija u odnosu na žene, posebno ekonomskih privilegija. Jasno nam je da onaj koji ima novac, ima i moć u svojim rukama”, navodi novinar Nikola Vučić koji je pojam toksične muškosti analizirao u publikaciji Kritika toksične muškosti.

Jasno diferencirajući pojmove muškarac i muškost u Kritici toksične muškosti Vučić propituje društvene koncepte binarne opozicije muškost – ženskost, koje je nemoguće zanemariti u raspravi o feminizaciji siromaštva.

Nikola Vučić

“Znanstvenije bi bilo taj fenomen promatrati kroz perspektivu hegemonističke muškosti jer prema ovoj teoriji muškarci zauzimaju istaknut i vrhovni položaj u društvu, što je evidentno osvrnemo li se na svijet oko sebe. Ključno je konstantno ukazivati na štetnost rodno-diskriminatnornih praksi jer one doprinose feminizaciji siromaštva”, napominje Vučić.

Feminizacija siromaštva s druge strane dovodi do daljnjeg kršenja ženskih prava. To je najvidljivije na primjerima ekonomski ovisnih žena koje trpe porodično nasilje. Takvo nešto je prepoznala i Fondacija INFOHOUSE iz Sarajeva, koja je sa Udruženjem građana “Budućnost” iz Modriče, a zahvaljujući podršci Evropske unije pokrenula projekat “Ekonomske i socijalne prilike ka nezavisnosti žena žrtava nasilja”. Cilj projekta je osnažiti najmanje 15 žena, žrtava nasilja u porodici da pokrenu vlastite biznise grantovima u maksimalnom iznosu do 3000 EUR po ženi. Time se direktno doprinosi borbi protiv rodno zasnovanog nasilja i rješavanju pitanja vezanih za nezaposlenost i ekonomsku ovisnost žena, žrtava nasilja.

Porodično nasilje

Iz Agencije za ravnopravnost spolova BiH kažu da se godišnje u BiH prijavi oko 2.800 slučajeva nasilja u porodici.

Ipak, prema evidencijama centara za socijalni rad i sigurnih kuća koje djeluju na prostoru naše zemlje najveći broj žrtava se, zbog ekonomske ovisnosti, vraća u krug nasilja. Zabrinjava i činjenica da u  posljednjoj godini dana, otkako živimo pandemijsku novu normlanost, statistike o povećanju broja porodičnog nasilja rastu. Uporedo s tim, pandemija doprinosi intenziviranju siromaštva kod žena.

“To gotovo samorazumljivo ako imamo u vidu da su žene te koje rade u sektorima koji su najviše pogođene politikama za suzbijanje širenja pandemije, odnosno zatvaranja”, smatra profesorica Sanela Bašić.

O razmjerima štete koje je pandemija nanijela ili još nanosi ekonomskom sistemu u našoj zemlji teško možemo govoriti, ali ono u što možemo biti sigurni jeste da će uslijed pogoršanja globalne ekonomske situacije, žene biti više pogođene siromaštvom nego muškarci.

“Ono sto nam se nudi kao opcija jeste promjena društva iz njegovih temelja, sto jeste velik zalogaj ali nije nemoguć. Sigurno je takav proces dug i komplikovan, u svijetu kao i u našem društvu bezbroj žena prvenstveno ali i muškaraca se bore protiv diskriminatorne prirode društva i njegovih politika. Ključ, je u neprihvatanju fataliteta ovakvog poretka”, zaključuje Trbonja.

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime